Što vas živcira u trudnoći

Iskrica1347

Darija - to sa spavanjem i meni nikad nije baš bilo najjasnije. Eto, iz osobnog iskustva ti mogu reći da to kaj recimo 9 mj prije poroda spavaš više ti ništa, ali apsolutno ništa neće značiti u budućnosti. Daj Bože sreće da ti bebač hoće spavati, ali moje ni dan danas neće. U prijevodu - ja već 3 god i 8 mjeseci iz ovog ili onog razloga nisam odspavala 7 sati u komadu. Trenutan maksimum mi je 4 sata u komadu, pa buđenje (trajanje istoga je cca 15 min jer prvo vodim dijete pišati, a onda sebe) i onda do jutra još možda 2-3 sata. Dakle - zaboravi to sa spavanjem.
Što se tiče Opuštenog rađanja - naravno da nas je sve pomalo strah. Mene je strah, a znam što me čeka (otprilike). Neke žene je više strah od drugih jer više razmišljaju o svim negativnim stvarima koje će im se dogoditi. Ja osobno brijem na pozitivu - i u prvom i u sada pred drugi porod. I mislim si, ak je na prvom bilo sve više manje ok, bit će i sada, možda još i bolje jer sam sada iskusnija i više znam što mi se događa. Tako da - tu je moj glavni savjet - brijte svi na pozitivu. Sve će biti ok. Jer i ako neće, razbijanjem glave prije oko toga nećemo budućnost promijeniti, samo možemo sebi i bebi naštetiti.

ma znam ja to...zato mi to ide i na zivce... kao sto kaze ProudMommy, uopce to nisam dozivljavala tako do nedavno, al sad mi vec ide na zivce....

a sto se poroda tice....i ja vise volim brijati na pozitivu, i trudim se...al kad cujem price oko sebe koje pocinju " samo da ti se ne dogodi to i to "...; " nemoj biti hrabra, uzmi sve sto ti nude, i epiduralnu i drip i sve"; " nadam se da te porod nece unistiti kao mene" , itd; moram priznat da me paralizira od straha...meni je ovo prvo dijete, i ja nemam pojma kaj me ceka...
i onda kad cujem takve price,zapitam se zasto je porod uglavnom zenama toliko traumaticno iskustvo?!
ja ne zelim nakon poroda reci kako mi je bilo uzasno i reci kako se to sve zaboravi kad primis dijete u ruke....ja zelim reci da mi je porod bio super i divno iskustvo, a da mi je jos ljepse i iskustvenije bilo kad sam si dijete primila u ruke...i ne zelim zaboraviti!
ja vjerujem da se Priroda potrudila to napraviti i odhendlati najbolje sto si mozemo zamisliti, i ja vjerujem da je moje tijelo ( i zensko tijelo opcenito) sposobno za porod, i zato vjerujem da ono ne mora biti bas tako lose iskustvo..
valjda ne zvcim toliko ludo!

Lilica

ja ne znam jesam ja cudna zbog toga, ali mene nije ni malo strah. muz me stalno ispituje jesam se pocela bojati, kaze da je njega strah vise nego mene, a ja sam skroz opustena i imam osjecaj da cu ja to moci uz svu bol i sve to.. nekak jedva cekam da do toga dode i jedino sto osjetim kad pomislim na porod je uzbudenje. vidjet cemo moje dojmove poslije svega ali sad stvarno imam osjecaj da ce mi biti super 

bravo!
mislim da to tako i treba biti, i da te treba veseliti to sve skupa!

...kod mene je strah vec sad preuzeo kormilo, al s obzirom da sam to osvjsetila na vrijeme, nadam se da cu i ja sto mi je porod blize, razmisljati vise kao i ti

a ako si ti cudna, onda sam i ja!

Lilica

ja ne znam jesam ja cudna zbog toga, ali mene nije ni malo strah. muz me stalno ispituje jesam se pocela bojati, kaze da je njega strah vise nego mene, a ja sam skroz opustena i imam osjecaj da cu ja to moci uz svu bol i sve to.. nekak jedva cekam da do toga dode i jedino sto osjetim kad pomislim na porod je uzbudenje. vidjet cemo moje dojmove poslije svega ali sad stvarno imam osjecaj da ce mi biti super 

Bravo Lilice i svaka ti cast na takvom stavu tako sam i ja bila za prvo naslusala sam se svega i vidjela ali to nije utjecalo na mene dapace od nekih mama mi je bilo drago cut a ne kao kad bi mi neke rekle eh pa to ti ni nis kao da dobijes menzis ma mislim ma tko tu koga farba nitko nikome netreba punit glavu a niti previse pametovati,mrzim prepametne ljude koji su popili svu pamet svjeta ovdje smo da kazemo svoja iskustva i da se druzimo,ja sam rodila dva puta i da imala sam teske porode pa sta ako me strah opet jer sam imala imala jako losa iskustva na zadnjem porodu smo zamalo izgubili zivot i ja i mali pa i sad imam paniku radi toga,i nitko od vas mi ne moze pomoc a niti bi voljela da tko to iskusi,neznam zasto se zamarate ljudima koji vam govore za spavanje ma trudnice moje pa uzivajte u trudnoci nema pravila tko moze spavat a tko ne ja ne spavam vec skoro cetri godine po noci se budim radi malog i po 3 4 puta ali sad vise ne spavam radi trudnoce.I sad sto sam zivcana radi toga sto ne spavam trebala bi rec starici koja mi kaze uzivaj sad i odmori dok ti ne dode trece trebam joj rec sta vas to briga,ma mislim zene su zene i uvjek ce to bit

Lilica

ja ne znam jesam ja cudna zbog toga, ali mene nije ni malo strah. muz me stalno ispituje jesam se pocela bojati, kaze da je njega strah vise nego mene, a ja sam skroz opustena i imam osjecaj da cu ja to moci uz svu bol i sve to.. nekak jedva cekam da do toga dode i jedino sto osjetim kad pomislim na porod je uzbudenje. vidjet cemo moje dojmove poslije svega ali sad stvarno imam osjecaj da ce mi biti super 

Kao da slušam sebe od riječi do riječi 
Nije me strah boli ni samoga poroda, jedino onako u sebi molim da prođe sve u redu, i da nema nekih komplikacija. Jedino mi to stvara neko opterećenje, a ovako sam porod ni najmanje. I uopće se ne dam opteretiti pričama drugih mama kako boli, kako ovo - ono... Imam svoj osjećaj koji pratim i izdržat ću! 
A što se tiče ovoga sa spavanjem dok možemo - ni inače nisam neka spavalica, inače mi je bilo uvijek dosta 5 - 6 sati sna. Sad si dozvolim malo više. I meni je to malo onako bedasto kad mi kažu. Dijete ne nosi sa sobom samo nespavanje nego pregršt drugih briga i obaveza. Tako da se trudim da mi te "pametne" izjave na jedno uđu na drugo izađu.