Što vas živcira otkada ste postale mama

Danas sam u jutro bila s malom u parku i prilazi mi jedna starija gospođa i pita me da li dojim (?#?!). Ja kažem da da i ona krene na to sipati drvlje i kamenje na svoju snahu koja nije htjela dojiti, kako je ona grozna, a vidiš ja dojim bebu, bla, bla. I kao njen unuk jadan je kad je progovorio nju pitao da li mu da sike kad je on do sada nije u životu vidio! Možeš misliti kako je malo dijete sročilo tu rečenicu...evo, a mene moja gnjavi jer dojim, stvarno su te babe za popizdit!

A moj bože. Mary, ovo tvoje je dobar primjer glavne stvari koja me živcira otkako sam mama, a to je da odjednom svi ti nepoznati ljudi imaju potrebu da razgovaraju sa tobom.  
Baš mi je bilo lijepo što nisam poznavala susjede iz zgrade i što su bili jednako otuđeni kao i ja, ali sad otkako je mala tu baš svi moraju pitati, reći, komentirati...a najveći užas mi je bila jedna baba koja je malu uhvatila za nogicu. Taj put se nisam snašla, ali sada ogradim malu da je nitko ne može dirati, a i da krene, majke mi, mislim da ću opaliti po prstima. 

Kachi-meni je najgore kada mi maloga netko dira! Jedna baba, a ruke su joj bile tako prljave, nokti crni maloga uhvatila za rukice, no ja se nisam snašla jer sam vadila novčanik da kupim kruh u pekari. Poludjela sam i sada kada je vidim, kažem joj da ga ne dira. Mary36-i meni su babe tako dolazile i govorile da kako njihove snahe (kćeri), ne doje, da jedne pak predugo doje-ne možeš udovoljiti svima, niti se meni da truditi oko toga. Malome ništa ne nedostaje, bitno da je živ i zdrav! A meni svekrva jučer rekla kako je znala plakati kada je bebač bio mali, jer joj ga mama, moj muž i ja nismo dlai da ga nosi, a to ej zato što njoj može prsnuti aorta zbog tereta većeg od dva kilograma. I još je mom mužu govorila pred svima da ne nosi maloga, da će ga ozlijediti, da sve prepusti meni. To sam joj jučer i rekla i rekla sam da sam i ja mnogo puta plakala zbog nje, ali da više nemam suosjećanja prema zlim ljudima. A još me šokirala kada je rekla kako je sinu kada su došli iz rodilišta otkinula pupak-ona je povukla i moj muž umalo umro-a hvali se da je fantastična mama i da je jedina koja nikada nije pogriješila...  Ja se sada samo smijem na njene nebuloze i vjerujte mi je da mi je toliko žao što sam ikada njezine riječi uzimala k srcu, ono vrijeme kada sam plakala zbog nje, mogla sam biti nasmijana i zanemariti to i više uživati u svome sinu. Vrijeme se ne može vratiti-zato, ne doživljavajte ih. 

Igorova bebica lako je reći, ali se nije tako lako ne uzrujati zbog toga. Ja sam baš lošije volje zbog svega toga, utječe na sve nas i to se vidi. Ma nadam se da ću i ja s vremenom oguglati i pomiriti se s tim da je takva. Pokušavala sam s njom razgovarati i obajsnti joj neke stvari, ali to je bilo kao da otprilike sa zidom pričam...

Mary- potpuno te razumijem, ali vjeruj mi, jednog dana ćeš samo mahnuti na njene provokacije i više ti uopće neće smetati što će ona reći. I ja sam mislila da je to nemoguće, ali kažem ti, više se uopće ne uzrujavam, sada sam sva u bebačevom rođendanu, pa nam dolazi Sv Nikola, Božić...  Rastužim se kada pročitam kako vas svekrve malteretiraju i drugi ljudi, jer sam i sama svašta prošla... ali izdržala sam zbog maloga i više se ne uzrujavam oko toga što će tko reći! Samo hrabro! 

Hm…odakle krenuti? Ima toga i previše…hladno im je,toplo im je,boli ih ,dosadno im je ,diranje beba po rukicama ,naginjanje nad kolica jer su ocito slijepi pa ne vide na metar daljine itd itd (blizanci)ali najgore od svega je ispitivanje jel ih dojim (a svi ti koji su to pitali jako dobro znaju da sam operirala tumor dojke i da mi je učinjena mastektomija )…Sad kada se svega sjetim žao mi je što sam toliko obraćala pažnju na ljude koje nemaju svoj život. Malo sam izoštrila jezik pa me više ne dave dosadnim i glupim pitanjima.To je očito jedini način da ih se riješim. 

Mene najvise zivcira moja svekriva.Otkako sam rodila ponasa se kao da sam to dijete rodila njoj.Ljuti se jer ne dopustam da mi dolazi svaki dan,jer nedam da dolazi navecer kad je vrijeme kupanja,jer avoju mamu zovem za savjete a ne nju...pa se ljuti jer joj nedam da mi malenu nose cijelo vrijeme i prebacuju kao loptu iz ruke u ruku i koriste je kao rekvizit za slikanje.Pa se ljute jer ima nedam da objavljuju slike na drustvenim mrezama.Uglavnom sto god da odredim njima ne odgovara.Zato sam sa svima na distanci.Svekriva se u jednom navratu mojoj bebi obratila kao:Sad ce ti mama dati dudu (referirajuci na sebe).Ta zena me psihicki ubijala,dok joj nisam nakon svade s muzem (koju je ona potakla ogovarajuci mene) odrijesito joj rekla neke stvari,zasad se malo smirila,ali samo malo 😞

Definitivno me najvie zivcira petljanje u svaki aspekt oko djeteta. Djetetu krenuli zubici nicati, place, sto je normalno, svekrva svako malo gladno dijete gladno. Kada mu dadnem da jede (nekad u vrijeme kad treba nekad i ranije da skinem nju s vrata) eeee pa vidis da je gladan bio, rekla sam ti ja (inace pojede puno manju kolicinu nego inace pa opet trazi ranije i da jede pa manje spava, ma jedno povlaci drugo i takou krug). Odmah poslije toga oblacenje i izvodjenje djeteta van. Divan dan, oko 20°C, obukla dijete, stavila ga u kolica ma gdje ces s njim vani, sunce je. Poslije podjem ga izvoditi malo kasnije kad nije sunce ma gdje ga izvodis puse vani (vjetar toliko "duva" da se jedva lisce na grani pomjeri) i onda budi ti pametan pa izracunaj kad dijete smijes izvoditi; na suncu mu je vruce (u jesenskim danima, ne na ljetnim vrucinama) kad nema sunca, hladno je i puse, a mi sami vani setamo u kratkom rukavu. I kako sad nekom na lijep nacin objasniti da znas najbolje za svoje dijete, a pokusala sam vec 1000 puta