LaFemme tako se i meni u mjesec dana skratio s 40 na 32 (24.tj.), mirovala sam i mjesec dana nakon je isto 32, nije se skratio (28.tj.), i dalje cu mirovati po preporici dokt. dok ne udem u sigurnije tjedne
Iako mi je jedna druga gin. rekla da se ne moram brinuti i da se cerviks prirodno skracuje u trudnoci🤷‍♀️

lucq

LaFemme tako se i meni u mjesec dana skratio s 40 na 32 (24.tj.), mirovala sam i mjesec dana nakon je isto 32, nije se skratio (28.tj.), i dalje cu mirovati po preporici dokt. dok ne udem u sigurnije tjedne
Iako mi je jedna druga gin. rekla da se ne moram brinuti i da se cerviks prirodno skracuje u trudnoci🤷‍♀️

Drago mi je čuti ovako dobre vijesti :) Odmah mi bude lakše. Ma svi su me okolo isprepadali pa mi nije uopće bilo svejedno kada sam čula. Držat ću se uputa i nadam se da će i meni ostati u nekoj normalnoj dužini, da se neće skratiti do sljedećeg pregleda :)

Žene, kako se nosite s osjećam zarobljenosti ako ga imate...Ja inače patim od napadaja panike i ovo stanje mi sad još više potiče sve to. Baš se osjećam zarobljeno, ne mogu nigdje, ne mogu ništa....Maloprije me toliko uhvatilo da sam odlučila prošetati oko zgrade 2 min samo da udahnem zraka. Popila sam i Normabel. Pliz dajte neki savjet...

Liduska pokušaj pronaći nešto što te u takvom trenutku smiruje bar malo. Meni je ovo mirovanje tek počelo pa nisam imala još osjećaj zarobljenosti, ali vjerojatno hoću jer i mene tu i tamo uhvati napadaj panike za druge stvari. Moji ispušni ventili su igrice ili izađem na balkon i koncentriram se samo na disanje, a kada ne ide onda popijem normabel da me bar malo smiri jer imam problema i sa preskakanjem srca pa mi se to još dodatno pogorša kada me uhvati panika pa imam osjećaj da sam u začaranom krugu.

Nemoj se osjećati loše što te panika uhvatila i što si prošetala. Sve je to normalno i nije uopće čudno. 
Bit ćeš ti dobro, samo se sjeti koji je cilj :) 

LaFemme

Liduska pokušaj pronaći nešto što te u takvom trenutku smiruje bar malo. Meni je ovo mirovanje tek počelo pa nisam imala još osjećaj zarobljenosti, ali vjerojatno hoću jer i mene tu i tamo uhvati napadaj panike za druge stvari. Moji ispušni ventili su igrice ili izađem na balkon i koncentriram se samo na disanje, a kada ne ide onda popijem normabel da me bar malo smiri jer imam problema i sa preskakanjem srca pa mi se to još dodatno pogorša kada me uhvati panika pa imam osjećaj da sam u začaranom krugu.

Nemoj se osjećati loše što te panika uhvatila i što si prošetala. Sve je to normalno i nije uopće čudno.
Bit ćeš ti dobro, samo se sjeti koji je cilj :)

Hvala ti na lijepim riječima...Imala sam par baš dobrih dana i danas me sve sastavilo. Sto misli mi se vrti stalno po glavi...hoće biti ok, pa još samo ovaj tjedan i onda pregled, jel beba osjeća moju brigu, jesam dovoljno ležala, jesam ja kriva za ovo stanje itd. Sve me to dovelo do toga da bi najradije iskočila iz svoje kože na trenutak samo da se odmorim. Baš sam danas u zacaranom krugu. Popila sam i ja Normabel i onda se mislim jel to dobro za bebu jer sam ova dva tjedna pila svaki drugi dan po jednu tabletu da lakše zaspem navečer...uglavnom,  malo sam nabacala previse toga u ovaj post, ali danas mi nije dobar dan :(

Sve to i ja osjecam. Neke dane lakse podnosim, lakse skrenem misli i dan brze prode. Ali da, osjecam se zarobljeno. Osjecam se i da me nitko ne razumije. Svi me zapravo zivciraju s tim pa odmaraj sta te briga. Tko se nije nasao u toj situaciji definitivno ne zna koja je to borba psihicka svaki dan. Osjecam se nemocno i kao neki invalid. Sagnem se automatski zbog neceg i onda si mislim jao jesam to sad smjela. Mozda si i mi nabijemo same neki presing, ne znam. Neke dane se osjecam tako dobro i onda me tek frustrira sto lezim kao bolesnik. Izvlaci me moj maleni, eto s njim kroz neku igru vrijeme lakse prode. Ali me istovremeno rastuzi sto ne mogu puno toga a on se trudi svim silama da me digne s kauca. Tuzno je sve to. Ali moramo biti ustrajne i hrabre. Nista nije vjecno pa nece trajati ni ovo. Jednom ce sve biti iza nas i necemo se osvrnuti na ovaj stvarno tezak i ubitacan period. Ali neka je to najgore zlo. Drzite se zene, majke, kraljice! 

Meni je nekako lakše dok su radni dani, onda imamo neku rutinu svi pa proleti to sve, a vikend smo navikli nešto raditi, a ja ne mogu i onda me to još više ubije u pojam. Istina to što kažeš za presing,  mislim da si same stvorimo takav pritisak da je teško onda pratiti sve restrikcije pa čim napravimo nešto što kao ne bismo "smjele" odmah si mislimo ajme što sad. Samo da prodje ovo sve!! Ne želim se toga poslije ni sjetiti, osim da si kazem da sam uspjela prezivjeti

Suosjećam s vama, ali vjerujem da ćemo to brzo zaboraviti kad bebice stignu.
Meni je s vremenom postalo lakše, stvorila sam nekakvu rutinu i hvala Bogu na internetu i knjigama da popune vrijeme.
Stvarno se svega držim i pokušavam se ne zamarati oko sitnica. Ako mi na putu od ležaja do wca nešto padne na pod, ostavim dok muž ne dođe s posla; nešto zaprljam, ne skačem odmah, bit će vremena za pranje i tako. 
Naravno, uvijek ima loših dana, ali je puno više onih dobrih. 
Kao što Erin kaže, izbace me iz takta ti komentari tipa "Što te briga, samo ležiš", "Odmaraj dok možeš, da sam bar ja tako mogla" i sl. jer su stvarno nepotrebni i nepromišljeni.
Tek sam 21+6, put je još dugo i nadam se da ćemo se i mi pred kraj moći malo opustiti. 

Drage cure sve iste tegobe dijelim s vama..dani mi traju ko godine. Stvarno zatvoren prostor i nesposobnost da išta sam obaviš lose utjece na psihu. I da, definitivno te drugi ljudi ne razumiju, samo još pogorsaju situaciju   Zanima me cure koje su imale serklaz jesu imale kakav problem sa iscjetkom? Zadnja dva dana je kod mene dosta sluzav i blago žuto smeckast pa sam na iglama.  Sutra bih trebala do doktora.

Ja nemam iskustva sa serklazom, al imam pesar i doktorica mi je rekla da će biti više iscjetka nego inače tako da vjerujem da je i sa serklazom isto. U svakom slučaju provjeri. Kruna23 nam kako je prošao pregled :)