Ne zaboravimo
Evo i ja bih napisala svoje iskustvo.
Nakon nekoliko mjeseci pokušavanja,napokon su se ostvarile moje želje,tester je pokazao pozitivno!Sreća,smijeh,radost,sveopće veselje....Svi pregledi,kombinirani test,UZ...sve u redu,bez mučnina i trudničkih tegoba.
Do te noći.Počeli su bolovi,nesnosni,cijela zdjelica.15+2.nekoliko pregleda,brisevi,injekcije protiv bolova,mirovanje u bolnici...
Izgubila sam svoju srećicu u 15+6.
Fizički ok,al psihički...slomljena.
Zašto???Ne znam!Jel dragi Bog tako odlučio,da ima još jednog anđela??Ne znam,al ta praznina,osjećaj bezvrijednosti,ljudske nemoćnosti... Najradije bi vikala,urlala...
Imam divne ljude uz sebe,al ta činjenica da nema dijela tebe,onog kojem si se toliko radovao,išćekivao dan da napokon ugleda svijet,da ga zagrliš,izljubiš,maziš,daš svu svoju ljubav,...toliko boli istina da se to neće dogoditi.....
ane
Sortiraj odgovore
Najstariji