opća brbljaonica za trudnice

ane

Evo i ja bih napisala svoje iskustvo.
Nakon nekoliko mjeseci pokušavanja,napokon su se ostvarile moje želje,tester je pokazao pozitivno!Sreća,smijeh,radost,sveopće veselje….Svi pregledi,kombinirani test,UZ…sve u redu,bez mučnina i trudničkih tegoba.
Do te noći.Počeli su bolovi,nesnosni,cijela zdjelica.15+2.nekoliko pregleda,brisevi,injekcije protiv bolova,mirovanje u bolnici…
Izgubila sam svoju srećicu u 15+6.
Fizički ok,al psihički…slomljena.
Zašto???Ne znam!Jel dragi Bog tako odlučio,da ima još jednog anđela??Ne znam,al ta praznina,osjećaj bezvrijednosti,ljudske nemoćnosti… Najradije bi vikala,urlala…
Imam divne ljude uz sebe,al ta činjenica da nema dijela tebe,onog kojem si se toliko radovao,išćekivao dan da napokon ugleda svijet,da ga zagrliš,izljubiš,maziš,daš svu svoju ljubav,…toliko boli istina da se to neće dogoditi…..

nema riječi utjehe, ne mogu ni zamisliti kako se osjećaš, grozno mi je slušati i gledati takvu nepravdu i takvu bol.. iskreno od sveg srca ti zaista želim svu sreću svijeta i da skupiš snage za drugi put..

ane

Evo i ja bih napisala svoje iskustvo.
Nakon nekoliko mjeseci pokušavanja,napokon su se ostvarile moje želje,tester je pokazao pozitivno!Sreća,smijeh,radost,sveopće veselje….Svi pregledi,kombinirani test,UZ…sve u redu,bez mučnina i trudničkih tegoba.
Do te noći.Počeli su bolovi,nesnosni,cijela zdjelica.15+2.nekoliko pregleda,brisevi,injekcije protiv bolova,mirovanje u bolnici…
Izgubila sam svoju srećicu u 15+6.
Fizički ok,al psihički…slomljena.
Zašto???Ne znam!Jel dragi Bog tako odlučio,da ima još jednog anđela??Ne znam,al ta praznina,osjećaj bezvrijednosti,ljudske nemoćnosti… Najradije bi vikala,urlala…
Imam divne ljude uz sebe,al ta činjenica da nema dijela tebe,onog kojem si se toliko radovao,išćekivao dan da napokon ugleda svijet,da ga zagrliš,izljubiš,maziš,daš svu svoju ljubav,…toliko boli istina da se to neće dogoditi…..

Zao mi je :( Zelim ti svu srecu u zivotu. Kad ti je tesko znas da uvijek mozes pisati tu jer ce se uvijek naci neka rijec utjehe od ovih prekrasnih zena sto su na klokanici. 

Draga ane, strašno je to što ti se dogodilo, baš mi je žao! Želim ti da skupiš hrabrosti za drugi put i da ti se ispuni želja da budeš mama 

ane

Evo i ja bih napisala svoje iskustvo.
Nakon nekoliko mjeseci pokušavanja,napokon su se ostvarile moje želje,tester je pokazao pozitivno!Sreća,smijeh,radost,sveopće veselje….Svi pregledi,kombinirani test,UZ…sve u redu,bez mučnina i trudničkih tegoba.
Do te noći.Počeli su bolovi,nesnosni,cijela zdjelica.15+2.nekoliko pregleda,brisevi,injekcije protiv bolova,mirovanje u bolnici…
Izgubila sam svoju srećicu u 15+6.
Fizički ok,al psihički…slomljena.
Zašto???Ne znam!Jel dragi Bog tako odlučio,da ima još jednog anđela??Ne znam,al ta praznina,osjećaj bezvrijednosti,ljudske nemoćnosti… Najradije bi vikala,urlala…
Imam divne ljude uz sebe,al ta činjenica da nema dijela tebe,onog kojem si se toliko radovao,išćekivao dan da napokon ugleda svijet,da ga zagrliš,izljubiš,maziš,daš svu svoju ljubav,…toliko boli istina da se to neće dogoditi…..

Draga Ane zao mi je:( Ali u svemu treba biti uporan i nadati se. Evo mozda mala utjeha: moja seka je u petom mjesecu trudnoce izgubila blizance,bebe su se zapetljale pupcanom vrpcom. Sok i totalna tragedija za cijelu obitelj,a pogotovo za nju. Najgore od svega,to su bile vec velike bebe pa je imala doslovno porod. Muke i bolovi,a osmjeha na licu nakon toga nema... No da ne bude sve tako tuzno,dvije godine poslje rodila je prekrasnog sincica koji je sada pravi decko od 6 godina!! A prosle godine su htjeli braceka ili seku i opet je nazalost imala spontani:-( Samo ti zelim reci da treba biti uporan u svojim zeljama i ispunit ce se. Mozda ponekad malo teze i duze treba da se ostvare,ali budu jer svi zasluzujemo svoju srecu!

ane

Evo i ja bih napisala svoje iskustvo.
Nakon nekoliko mjeseci pokušavanja,napokon su se ostvarile moje želje,tester je pokazao pozitivno!Sreća,smijeh,radost,sveopće veselje….Svi pregledi,kombinirani test,UZ…sve u redu,bez mučnina i trudničkih tegoba.
Do te noći.Počeli su bolovi,nesnosni,cijela zdjelica.15+2.nekoliko pregleda,brisevi,injekcije protiv bolova,mirovanje u bolnici…
Izgubila sam svoju srećicu u 15+6.
Fizički ok,al psihički…slomljena.
Zašto???Ne znam!Jel dragi Bog tako odlučio,da ima još jednog anđela??Ne znam,al ta praznina,osjećaj bezvrijednosti,ljudske nemoćnosti… Najradije bi vikala,urlala…
Imam divne ljude uz sebe,al ta činjenica da nema dijela tebe,onog kojem si se toliko radovao,išćekivao dan da napokon ugleda svijet,da ga zagrliš,izljubiš,maziš,daš svu svoju ljubav,…toliko boli istina da se to neće dogoditi…..

Nikada ne pronalazim rijeci utjehe za ovakve situacije... Znam da ti ne moze olaksati bol bas nista sto cu ti ja reci... Ali draga hrabra zeno isplaci i more suza, ako treba za svog andjela, a onda podigni glavu i sa svojom malom dusom u srcu, kreni dalje! Tvoj andjeo te cuva i zeli da budes sretna! I biti ces, sigurna sam u to. :-*

ane

Evo i ja bih napisala svoje iskustvo.
Nakon nekoliko mjeseci pokušavanja,napokon su se ostvarile moje želje,tester je pokazao pozitivno!Sreća,smijeh,radost,sveopće veselje….Svi pregledi,kombinirani test,UZ…sve u redu,bez mučnina i trudničkih tegoba.
Do te noći.Počeli su bolovi,nesnosni,cijela zdjelica.15+2.nekoliko pregleda,brisevi,injekcije protiv bolova,mirovanje u bolnici…
Izgubila sam svoju srećicu u 15+6.
Fizički ok,al psihički…slomljena.
Zašto???Ne znam!Jel dragi Bog tako odlučio,da ima još jednog anđela??Ne znam,al ta praznina,osjećaj bezvrijednosti,ljudske nemoćnosti… Najradije bi vikala,urlala…
Imam divne ljude uz sebe,al ta činjenica da nema dijela tebe,onog kojem si se toliko radovao,išćekivao dan da napokon ugleda svijet,da ga zagrliš,izljubiš,maziš,daš svu svoju ljubav,…toliko boli istina da se to neće dogoditi…..

Uvijek je grozno kad se ovako nešto dogodi. Baš strašno. Ne znam što bih ti puno rekla i uvijek sam nespretna u takvim stvarima.... Jedino što mogu je poželjeti ti snagu i sreću i da drugi put ipak bude bolje.