
Grooozno. Ja sad teudna ne volim gledati bradavice jer su drugacije, a ne mogu zamisliti kako ti jenvidjetinte žive rane. Netko ti je dobro napisao, ako te ovo pretjerano iscrpljuje i ne vidis svjetlo na kraju tunela samo nemoj sebi pedbacivati i dozvoliti da drugi utjecu na tvoju odluku. Sta god odlucila ti si dobra mama.
Ukoliko bi se odustalo od dojenja, da li bi se mlijeko samo povuklo ili treba izdajati ili?
Joooj draga, ja moram izdajat. A ne smijes previse da ne potaknes proizvodnju. A opet, moram se rijesit kvrga u cicama inace sam najebala ko zuti... Ja sam definitivno u prestanku dojenja, ali i to ce potrajat jer sad kaj god mogu izdojit, dam mu na bocu. Al smanjit ce se s vremenom. Prestrasno mi cice izgledaju. Cak mi je i patronazna rekla da sam jako hrabra. Nikako to kod nas na zelenu granu. Tako sam tuzna radi toga. Cijeli dan samo placem. Moj mozak zna da to ne ide, ali ja bih toliko voljela da ide. Ako ovako nastavim, jos cu si navuc neku upalu kroz te rane koje nikako zacijelit... Bas sam jadna. Eto.
Nemoj biti tuzna. Iz nekog mog iskustva nisam uopce primjetila bolji imunitet u dojene djece. Na poslu od kolegica imamo tri alergicara, jedan je dugo dojen i taj je najboljezljiviji, jedan ima alergije, ali nikad bio bolestan, sad su vec veliki. Najbolesnija curica od kolegice koja je dojena do 3. godine i tako...
Ma trudim se motivirat s tim da ce proci samo par mj do kasica. Ali cijeli dan placem mami i muzu. Vise ni ne znaju koliko puta sam se rasplakala. Bas mi je to sve tesko palo. Trudim se i sve, ali jednostavno ne ide. A kad se ja stepem svaki put kad on uhvati cicu, on se stepe jos vise. Nikuda to ne ide. Mogu se samo nadat da cu se za koji dan osjecat bolje. Pogledam si malog i odmah u plac. A bolje da sam normalna nego da dojim sva u grcu. Od tih bolnih sisa i razvaljenih bradavica ga ne mogu ni primit na sebe. Ma muka je sve to, povezano. Bit ce bolje.
Ma to ti je prokletstvo interneta, drustvenih mreza da se toliko krivnje nametnulo novim mamama oko dojenja/nedojenja. To ne bi smjelo biti tako. Ja zavidim zenama koje su bez pardona rekle necu dojiti i bile nacisto s tim. Te zene su zadovoljne, bebe takodjer.
Ti si probala, dala sve od sebe, al jednostavno ako ne ide, ne ide. A ljubav ces svom djetetu dati dojila-nedojila.
To je sve istina. Treba sacuvati zdrav razum i posvetit se bebi. Sve je to meni jasno, ali tesko pada. Bas osjecam krivnju. Moram negdje precvikat. Ali dosadjivat cu vam sa svojim sisama dok se ne isprazne sigurno jos neko vrijeme.
Draga Krino u potpunosto te razumijem kako se osjećaš i ja sam plakala od tuge kada sam shvatila da dojiti ne mogu niti više imam volje. Plakala sam što više nećemo osjećati onu povezanost između majke i djeteta. Sve je to normalno i proći ćete. Ne mora te brinuti da li će dijete zbog toga imati lošiji imunitet jer neće. Adaptirano mlijeko u sebi sadrži sve potrebno. Moj mali je na adaptiranom od drugog tjedna, velika je i snažna beba i jako sretna. Ima 5 i pol mjeseci i 8700 grama i zdrav ko dren. Da bi mi mlijeko stalo, uzmi čvrst sportski grudnjak i stavi unutra svježeg peršina i drži to po nekoliko sati dnevno. Izdoji se tek toliko da bebi možeš dati još malo antitijela dok još imaš mlijeka ( savjet od patronažne). I čestitaj sama sebi jer si probala sve i nisi zbog toga lošija majka. :)
Ne smijem plasit trudnice. Ne mora znacit da ce sve imati problema. Ako i hoce, ne znaci da ce tako dugo trajati. Da stavim sliku svojih cica, a mislim da i Ivonne skupa samnom, ne bi nitko vise nikad htio dojiti. Zato samo pozitivo 😊
Sortiraj odgovore
Najstariji