
Da... Sestre na Merkuru u ZG su isto divne. Pogotovo sestra Milana. Sve su drage, ali ta sestra... Cudo. Meni je najgori guilt trip bio sto sam imala mlijeka na izvoz. Pa pisala sam kako mi muz hoda s posudicama po kuci i podmece ih pod sise jer sam sve zakapala. I tako non stop, ali meni je dojenje bilo toliko bolno da ja to nisam mogla izdrzat. I uz svu pomoc i pravilan hvat, ja sam plakala i moj zivot se sveo na to da prezivim dojenje i sva u stresu cekam iduce. Muka mi je bila. Uzas. Tjedni su prolazili, a meni bol nista manja, zapravo sve gora i gora. I ragade. Sljive na cicama. To je meni bilo koma. Hiperosjetljive cice. I ja sam zato odustala. Kad sam se suocila s tim da moram ostat doma s malom bebom, da nis ne znam, nisam ga ni nosila zbog zostera...bilo je ili cu past u depru i naci ce me kuci da ridam ja i gladno dijete jer mu zbilja jako ne zelim dati sisu koja ubija od bolova ili cu prestat dojit i sabrat se. Bilo je drugo. Guilt trip svako malo. Jedva cekam kasice da se iskupim. Tako je to.
Ja isto danas dojim zahvaljujuci jednoj jako upornoj sestri koja je sjedila dva dana po pola sata samnom i jednoj koja je ovak bila podrska i isto pokazivala i pomagala. Moram priznati da mi je bilo lakse kad su "svalili krivnju" na bebu da ne vuce kako treba nego kad su mi rekli da bradavice nisu dobre za dojenje. Ipak nauciti mozes, a anatomiju ne mozes promijeniti. Jos su me onda posteno scimale s vaganjem bebe prije i poslije podoja, pa kao nista ne pojede. Mislim da je to kolko god bilo informativno totalno kontraproduktivno ako rezultati nisu dobri.
I eto, moram pohvaliti muza kojeg sam u jutro kudila 😅 mala taman nakon toga krenula cendrat i on ju uzeo i bio jos dva i pol sata s njom i nosao ju da bi ja mogla odspavati jos 😊
Da… Sestre na Merkuru u ZG su isto divne. Pogotovo sestra Milana. Sve su drage, ali ta sestra… Cudo. Meni je najgori guilt trip bio sto sam imala mlijeka na izvoz. Pa pisala sam kako mi muz hoda s posudicama po kuci i podmece ih pod sise jer sam sve zakapala. I tako non stop, ali meni je dojenje bilo toliko bolno da ja to nisam mogla izdrzat. I uz svu pomoc i pravilan hvat, ja sam plakala i moj zivot se sveo na to da prezivim dojenje i sva u stresu cekam iduce. Muka mi je bila. Uzas. Tjedni su prolazili, a meni bol nista manja, zapravo sve gora i gora. I ragade. Sljive na cicama. To je meni bilo koma. Hiperosjetljive cice. I ja sam zato odustala. Kad sam se suocila s tim da moram ostat doma s malom bebom, da nis ne znam, nisam ga ni nosila zbog zostera…bilo je ili cu past u depru i naci ce me kuci da ridam ja i gladno dijete jer mu zbilja jako ne zelim dati sisu koja ubija od bolova ili cu prestat dojit i sabrat se. Bilo je drugo. Guilt trip svako malo. Jedva cekam kasice da se iskupim. Tako je to.
Jel to ona s tamnosmedom dugom kosom? Meni se ucinila da je hercegovka po govoru. Moja je, kad je profunkcioniralo hranjenje prvo jela lijepo, onda je pocela previse tiskati celjust 🙈 isto sam se morala tjerat da joj dam sisu i prekidala 100 put tijekom podoja da kao popravim al nikakve koristi. Popravilo se samo od sebe nakon skoka 😅
I da, stvarno se malo prica o poteskocama s dojenjem, sto u medijima, sto ovako medusobno. Ja se sjecam da je samo sogorica skomentirala (i to samo jednom) kako je dojenje bolno. Niti je pojasnila sto boli niti kako, al dobro, tad je tek rodila pa mozda jos nit nije znala sto tocno boli. Nekako se o toj temi samo suska sa prekrivenim ustima kao da je sramota sto ne ide od prve i treba se pomoc, a maltene 99% zena treba pomoc ili bilo kakav oblik podrske. Meni su tek kad sam ja svoje probleme ispricala krenule zene pricat da je kod njih bilo slicno. A i na videu roda isto pricaju o "mogucim problemima", to nekako zvuci kao da ih rijetko tko ima. I izjava "ako boli nisi bebu dobro stavila na sisu" je apsolutna glupost. Moja je znala u istom polozaju, da se nije pomaknula promijeniti nacin kako jede (pritiskati previse celjust ili vuci bez masiranja nego samo "usisavati") i od jednom je postalo bolno.
Mogla bi knjigu napisati o dojenju. I na trudnicama i ovdje sam rekla koliko je dojenje bolno i koliko problema ide uz to. O tome stručnjaci ne pričaju, pa ni svete Rode, ako imaš problem uglavnom je isti odgovor - imaš krivi hvat. Oooo super s tim ste mi svi super pomogli. Na Merkuru sestra Dijana je jedina htjela pomoći i jedna starija sestra jako našminkana s kratkom kosom. Ona mi je nakon prvog poroda došla i rekla gle koliko su ti teške sise a mlijeko ne ide. Čekaj me. Vrati se s kremom za guzu i napravila mi je takvu drenažu sisa da mi je mlijeko krenulo odmah. Druge su me pogledala, a da svijetla put tanka koža u prijevodu nema od tebe dojilje. Obje bebe su mi barakuda bebe (budi sretna da ti hoce tako jest i otvarat usta - jooooj ). Sisa ogromna, bradavice male, oni sitni i utonu u sisu i naravno da hvata samo mal dio. Plus žlijezde ili koju vrag oko bradavica tvrde oni ne mogu uhvatiti. Do god taj dio nije postao mekan i nisam to razbila oni nisu hvatali dobro a znamo da je dovoljan jedan loš zvat da rasturi bradavicu. I tako muke koliko hoćeš.
Nisam nosila ovaj put izdajalicu sa sobom i to je moja velika greška. Mislila sam da cu odmah doma ali smo iszali dan duže zbog žutice i meni su treci dan u roku od pol sata buknule sise. Uglavnom tražila sam izdajalicu da lakše razbijem te kvrge oko bradavice i sestra mi nije dala jer imam ragade. I da neka slušam nju da ona tu radi 4 godine. Iskulirala sam a htjela sam vrištati da mogu guzicu obrisati s njenim radnim iskustvom jer da u teoriji i ja sve znam, dok ne bude imala bar par dana iskustva u dojenju nemamo šta pričati.
Zašto se ne priča - jer se ne želi prvorotke plašiti valjda. Ostale ionako znaju šta to znači.
Muž i ja smo bili kod frendica jedan dan. Nas dvije on je trudne, razlika samo što ja već imam jedno. Muž krenuo s temom prvi mjesec nakon poroda. I naravno on priča onak kak je bilo ni malo bajno. Oni gledaju u njega s izrazom face ko da on priča gluposti. To ti je ono ja sam sad trudna, nama je lijepo, kupujem ribicu, opremu, mi se pripremamo, nas troje sretna mlada obitelj, lijepa slatka beba, to ne sere ne bljuje i spava 12 sati u komadu. Tko si ti da razbijaš našu idilu sa svojom stvarnošću.
Bili oni neki dan kod nas u babinju. Ajme, htjela sam umrijeti od smijeha. Ide priča kako im nitko nije rekao koliko je naporno, koliko problema ima u početku, nitko im nije ispričao kako stvarno izgleda tih prvi mjesec dana.
I tak 🤣🤣
Ja pričam, ne žele svi čuti...
Da… Sestre na Merkuru u ZG su isto divne. Pogotovo sestra Milana. Sve su drage, ali ta sestra… Cudo. Meni je najgori guilt trip bio sto sam imala mlijeka na izvoz. Pa pisala sam kako mi muz hoda s posudicama po kuci i podmece ih pod sise jer sam sve zakapala. I tako non stop, ali meni je dojenje bilo toliko bolno da ja to nisam mogla izdrzat. I uz svu pomoc i pravilan hvat, ja sam plakala i moj zivot se sveo na to da prezivim dojenje i sva u stresu cekam iduce. Muka mi je bila. Uzas. Tjedni su prolazili, a meni bol nista manja, zapravo sve gora i gora. I ragade. Sljive na cicama. To je meni bilo koma. Hiperosjetljive cice. I ja sam zato odustala. Kad sam se suocila s tim da moram ostat doma s malom bebom, da nis ne znam, nisam ga ni nosila zbog zostera…bilo je ili cu past u depru i naci ce me kuci da ridam ja i gladno dijete jer mu zbilja jako ne zelim dati sisu koja ubija od bolova ili cu prestat dojit i sabrat se. Bilo je drugo. Guilt trip svako malo. Jedva cekam kasice da se iskupim. Tako je to.
Jel to ona s tamnosmedom dugom kosom? Meni se ucinila da je hercegovka po govoru. Moja je, kad je profunkcioniralo hranjenje prvo jela lijepo, onda je pocela previse tiskati celjust 🙈 isto sam se morala tjerat da joj dam sisu i prekidala 100 put tijekom podoja da kao popravim al nikakve koristi. Popravilo se samo od sebe nakon skoka 😅
Ne, ne, ova ima neku svijetlu kosu. I ona ima drugaciju uniformu. Predraga sestra. Divna zbilja. Sjedila samnom svaku noc. Ali nisam uspjela.
Čitam na netu o tome zašto neke bebe teško zaspivaju uvečer. Piše da je često razlog loša emocionalna povezanost djeteta i majke🤔 vjerujete li vi u to?
Zašto se ne priča - jer se ne želi prvorotke plašiti valjda. Ostale ionako znaju šta to znači.
Muž i ja smo bili kod frendica jedan dan. Nas dvije on je trudne, razlika samo što ja već imam jedno. Muž krenuo s temom prvi mjesec nakon poroda. I naravno on priča onak kak je bilo ni malo bajno. Oni gledaju u njega s izrazom face ko da on priča gluposti. To ti je ono ja sam sad trudna, nama je lijepo, kupujem ribicu, opremu, mi se pripremamo, nas troje sretna mlada obitelj, lijepa slatka beba, to ne sere ne bljuje i spava 12 sati u komadu. Tko si ti da razbijaš našu idilu sa svojom stvarnošću.
Bili oni neki dan kod nas u babinju. Ajme, htjela sam umrijeti od smijeha. Ide priča kako im nitko nije rekao koliko je naporno, koliko problema ima u početku, nitko im nije ispričao kako stvarno izgleda tih prvi mjesec dana.
I tak 🤣🤣
Ja pričam, ne žele svi čuti…
Pocevsi od poroda i taj prvi mjesec... To je horor. Ja sebe nisam poznala. Uzas jedan, a ne idila. Kuzim da zene padnu u depru i to ne baby blues nego pravu depru. Ja sam imala svu pomoc svijeta pa sam mislila da cu prosvikat. Rode mi nisu drage. Opcenito, ljudi koji forsaju svoje stajaliste - aj bok. Njima je ionako samo to ispravno. Sve je to uzasno. Psihicka i fizicka rasturacina od tijela. Sad je super. Sad samo ne spavamo 😂😂
Zašto se ne priča - jer se ne želi prvorotke plašiti valjda. Ostale ionako znaju šta to znači.
Muž i ja smo bili kod frendica jedan dan. Nas dvije on je trudne, razlika samo što ja već imam jedno. Muž krenuo s temom prvi mjesec nakon poroda. I naravno on priča onak kak je bilo ni malo bajno. Oni gledaju u njega s izrazom face ko da on priča gluposti. To ti je ono ja sam sad trudna, nama je lijepo, kupujem ribicu, opremu, mi se pripremamo, nas troje sretna mlada obitelj, lijepa slatka beba, to ne sere ne bljuje i spava 12 sati u komadu. Tko si ti da razbijaš našu idilu sa svojom stvarnošću.
Bili oni neki dan kod nas u babinju. Ajme, htjela sam umrijeti od smijeha. Ide priča kako im nitko nije rekao koliko je naporno, koliko problema ima u početku, nitko im nije ispričao kako stvarno izgleda tih prvi mjesec dana.
I tak 🤣🤣
Ja pričam, ne žele svi čuti…
Sortiraj odgovore
Najstariji