Kiretaža

Žao mi je što si to morala prolaziti...ali glavu gore i kad prođu ta tri mj.samo naprijed!!!!

U jednom trenu sjediš u čekaoni, smiješ se s nepoznatim osobama prepričavajući i razmjenjujući iskustva uvjerena kako je sve u najboljem redu i veseliš se svemu što te čeka puna planova, snova i samo sa jednom željom, da bude zdravo. Par trenutaka kasnije slušaš dr. kako ti govori da srce više ne kuca, po veličini i svim mjerenjima misli da se to dogodilo jutros ili juče. Moliš je da pogleda opet, možda nije dobro vidjela, možda je počelo kucati, možda ne valja ultrazvuk... Bol, neizmjerna bol, šok. U 13 tt, srce moje bebe je prestalo kucati. Primili su me u bolnicu, dali gel za izazivanje kontrakcija i kad je bebica izašla odveli me na kiretažu, na živo tj. dali su mi nešto protiv bolova kroz infuziju ali, ili nije djelovalo ili je bol toliko jaka da ništa ne pomaže. Fizička bol je bila prejaka, ali je ništa naspram boli i praznine koju osjećam u srcu. Tijelo će se oporaviti ali kad će srce? Bila sam sve skupa 4 dana u bolnici a onda sam namolila dr da me pusti doma uz potpis. Imam trogodišnju anđelčicu zbog koje moram biti jaka ali teško je. Boli jer je i ona tužna što neće dobiti seku.

Ajme betty žao mi je... Zbog prve curke trebaš biti jaka, ali joj trebaš reći i da si tužna i ti. Pa će te ona utješiti.. Do slijedeće prilike. :grli:

bettyboop

U jednom trenu sjediš u čekaoni, smiješ se s nepoznatim osobama prepričavajući i razmjenjujući iskustva uvjerena kako je sve u najboljem redu i veseliš se svemu što te čeka puna planova, snova i samo sa jednom željom, da bude zdravo. Par trenutaka kasnije slušaš dr. kako ti govori da srce više ne kuca, po veličini i svim mjerenjima misli da se to dogodilo jutros ili juče. Moliš je da pogleda opet, možda nije dobro vidjela, možda je počelo kucati, možda ne valja ultrazvuk… Bol, neizmjerna bol, šok. U 13 tt, srce moje bebe je prestalo kucati. Primili su me u bolnicu, dali gel za izazivanje kontrakcija i kad je bebica izašla odveli me na kiretažu, na živo tj. dali su mi nešto protiv bolova kroz infuziju ali, ili nije djelovalo ili je bol toliko jaka da ništa ne pomaže. Fizička bol je bila prejaka, ali je ništa naspram boli i praznine koju osjećam u srcu. Tijelo će se oporaviti ali kad će srce? Bila sam sve skupa 4 dana u bolnici a onda sam namolila dr da me pusti doma uz potpis. Imam trogodišnju anđelčicu zbog koje moram biti jaka ali teško je. Boli jer je i ona tužna što neće dobiti seku.

Suza suzu goni... Strasno mi je zao! Budi jaka za curku koju imas. :-*

uzasno mi je zao, ne znam sto bi rekla osim da budes jaka i da izdrzis sve to. ne moze se nista tu pametno reci, ali uz tebe sam i evo suze su mi potekle dok sam citala. veliki zagrljaj ti saljem

Ajme tako mi je jako žao... 
Pročitala sam tvoj post 2 puta i evo ni sad ne znam kako bih pronašla utješne riječi jer samo mogu zamisliti koliko je to teško. Ostani jaka draga bettyboop! Puno pusa i zagrljaja ti šaljem!

ne mogu ni zamisliti....budi jaka...

Od vam hvala drage moje. Niste niti svjesne kako mi utješno zvuče vaše riječi i kako je olakšavajuće podjeliti tugu. I muž i ja smo skoro u 40-ima i ova trudnoća nam je nekako bila kao zadnja šansa za još jednu bebicu, ne mislim da smo stari ali realnost kaže da su nam šanse svedene na minimum. On koji inače nikad ne pravi dugoročne planove sad je počeo, super, za Božić ste već doma(09.12. termin), pa do ljeta ovo, pa jaslice, pa vrtić... Bilo ga je tako slatko gledati... Malenoj smo mislili reći malo kasnije ali bili smo toliko sretni da nismo izdržali... Svakoj mami je svoje dijete posebno ali mene je moja raspametila. Nisam niti sanjala da će biti toliko sretna i oduševljena. Samo me mazila po trbuhu i govorila da čuvam njenu seku( braco nije dolazio u obzir). Baš nam se, nekako, svijet raspao. Reći njoj bilo je najteže. Rekla sam joj da je beba bila bolesna i da više nije mogla rasti u maminom trbuhu i da je doktori nisu mogli izlječiti. Pa zašto joj nisu stavili cjevčicu, pita me( kad je bila na infuziji rekli smo joj da će joj to pomoći da ozdravi). Mislila sam da ću se raspasti od pokušaja da se ne slomim pred njom. Par trenutaka kasnije mi je rekla: mama, ma nema veze može biti i braco,neću se ljutiti. Bože dragi.  Spomene bebicu svaki dan ali hvala Bogu što djeca, ipak, lakše podnose neke stvari. Oprostite što sam se raspisala, malena je sad u vrtiću i dajem si oduška u boli i suzama. Skupljam snagu da kad dođe doma budem nasmijana i vesela mamica koja smireno odgovara na bezbroj pitanja. Ne samo da mi je utjeha, ona je moja snaga, volja  i moj pokretač ali gubitak bebice boli, jako boli.

bettyboop jako mi je zao zbog tvog slucaja,ali eto drzim figice da ipak dobijete jos jednog malog andjela...

betty, još jednom jako mi je žao zbog svega što se dogodilo i zbog svega što sada kao posljedicu toga prolaziš teške trenutke. Curica će pomoći da prebrodiš ovo teško razdoblje, a sve to može biti i pouka da sa suprugom napraviš zajedničke dugoročne planove... Pa makar oni nažalost ne uključuju vašu bebicu. 
Još jednom, ostani jaka, i drži se!