Kod nas je ludnica zadnjih dana, moji su se svi razboljeli od korone, pa sad kuham i za njih, muž nosi čajeve, obavlja dućane za nas i njih... Mi se za sad držimo ali mene hvata neka slabost pa se samo nadam da sam se prehladila i da nije covid 🙈
.
Mallla predivno si napisala post vezano za djecu i ljubav, osjećaje... Često razmišljam o tome kako će mi život izgledati kad ih bude dvoje, bilo je stvarno utješno i lijepo pročitati tvoje iskustvo ❤️

Evo i mene, javljam se nakon punih mjesec dana. Ne vjerujem da je već toliko prošlo.
Na poslu mi je bio kaos, polako sve privodim kraju prije odlaska. Tempo posao- trening- putovanja- sastanci nije mi ostavio previše slobodnog vremena. Čitala sam vas preko mobitela, u tramvaju, navečer u krevetu, ali nikako nešto napisati. A i mnogo mi je jednostavnije kad sjednem za komp pa mogu citirati i napisati duže odgovore. Sad sam napokon više doma, imam slobodnog vremena pa se nadam biti redovitija, u ovim zadnjim odbrojavanjima. Osvrnut ću se sad na zadnjih 50-ak stranica (bome ste bile vrijedne) i pretrčati kroz teme…
.
7.6. sam odradila anomaly scan i sve je bilo u najboljem redu. Bebica napreduje, imala je 410 grama i dobila sam zeleno svjetlo da nastavim dalje sa svim aktivnostima. Do sljedećeg pregleda, koji je 12.7., moram odraditi mrski OGTT. To namjeravam ovaj petak pa držite fige…
U međuvremenu smo otišli 4 dana na more (spojeni vikend) i baš sam guštala. Bila sam malo skeptična hoću li moći dugo biti na plaži, ležati, hoću li biti umorna, gladna… Inače se kupamo u mjestu pored našeg pa smo osuđeni na auto i ograničeni zbog parkinga. Ako ne dođemo dovoljno rano ujutro, kasnije je nemoguće naći parking u blizini. Tako da smo svako ljeto na plaži cijeli dan, što je meni u potpunosti odgovaralo. Ovo je sad bio probni test, prije pravog godišnjeg krajem 7.mj., i baš sve mi je bilo isto kao prije. Osim što sam većinu vremena bila u hladu i izbjegavala sunčanje, sve ostalo sam po starom. Nadam se da će tako idilično ostati i za mjesec dana.
Bili smo i na jednoj manjoj svadbi, učestalo bježim u kuću na selu vikendima, ovu subotu planiramo na koncert… Eto, o tome vam pričam kad kažem da sam stalno u pokretu i vrijeme me gazi. Kad me pitaju kako se osjećam u trudnoći, mogu im reći- zasad isto kao i prije (što se tiče gastritisa i mnogo bolje- miruje od početka trudnoće). Stvarno sam blagoslovljena zasad i bojim se uopće previše hvaliti, da nešto ne krene krivo.

Simptomi su i dalje pod kontrolom. Dobro spavam, još nemam pojačan apetit. Baš suprotno, s ovim vrućinama i on se smanjio. Trudim se i dalje biti redovita na treninzima s trenericom, ali ćemo od sredine 7. mjeseca napraviti pauzu, s obzirom da neću biti doma. Vidjet ćemo u 8. mjesecu hoću li nastaviti ići u teretanu ili ću se prebaciti na solo treninge u stanu. Kilažu držim pod kontrolom , a to mi je jaaako bitna stavka. Trenutno 24+2 i u plusu sam 4 kg. Inače nemam problema s kilama, ali znam da bi one brzo išle gore da sam se opustila. Na moju visinu (čitaj: nizinu) od metar i pol + par centimetara, svaka kila više se itekako osjeti. Doktorica kaže da je ovaj tempo zasad odličan i da je svakako zdravije i lakše ako ih ne skupim previše (a tek sad ulazim u fazu kad one krenu gore). Jedini novi simptom koji sam primijetila je oticanje nogu zadnjih 10-ak dana, ali samo onda kad se preforsiram i puno hodam, stojim ili sjedim. Stavim noge na povišeno, odmorim, odspavam i drugo jutro je sve ok. Lagane bolove dolje najčešće osjećam noću, dok se okrećem u krevetu.
.
Bebica je postala jako aktivna. S obzirom da mi je posteljica sprijeda, malo duže sam čekala one prave udarce. Sad su itekako učestali. Većinu vremena bili su koncentrirani s lijeve strane trbuha, a sad udara oko pupka (vjerojatno se okrenula) i uopće me ne štedi. Svi oko mene su sretni što ju napokon i oni mogu osjetiti pa se druže s mojim trbuhom i tepaju, bockaju… (Meni bliski ljudi, diranje po trbuhu od ostalih ne odobravam.) Pitam se, ako sada ima oko 600 grama i ovako udara, što li će tek biti kasnije…
.
Među zadnjima sam s terminom pa nisam još krenula u zadnje pripreme. Marljivo čitam sve vaše dileme, savjete i preporuke oko kupnje. Prva mi je trudnoća pa imam gomilu upitnika iznad glave, i još više sati istraživanja po internetu i čitanja recenzija. Iščitavam i grupu Ljetne bebe, kako bi dobila detaljniji uvid u ono što su kupile, pohvalile, a kako ću se bližiti kraju teme (imam još 300-tinjak stranica) nadam se pronaći savjete oko odabira rodilišta i detaljnije upute koliko čega spakirati, bez čega se ne može ili što je nepotrebno. Po prirodi sam štreber, ništa ne prepuštam slučaju pa…

Od velikih stvari kupili smo kolica Peg Perego, prije dva mjeseca, sasvim slučajno. Naime, štreber sve mora detaljno istražiti prije kupnje, proučiti, vagnuti sve pluseve i minuse, ali... Išli smo gledati krevetiće, došli bacit oko na kolica, samo informativno, našli koja nam se sviđaju na sniženju i nakon pola sata ih kupili. Shvatila sam da nekad moram i tako jer sumnjam da bi nakon mjesec dana iščitavanja tuđih komentara donijela bolju odluku. Po karakteristikama su bila ono što nam se sviđa, boja također, cijena odlična i eto ih, još uvijek u kutiji, čekaju da se malo približi termin pa da ih složimo. Nisam htjela ranije otvarati jer bi nam samo smetala u stanu. Sobica tek čeka detaljnije uređenje pa mi je ovako lakše baratati s kutijom.
.
U Ikei smo uzeli krevetić i komodu za prematanje. Na kraju sam se odlučila za onu kojoj se dio za prematanje može preklopiti, tako da zauzima manje mjesta. S obzirom da nam je dječja soba dosta mala, to mi je djelovalo kao praktično rješenje. Kasnije kad se taj dio preklopi, izgleda kao obična komoda. Madrac je također iz Ikee, a uskoro ćemo tamo i po podlogu za prematanje i još neke sitnice.
.
U početku sam bila stava da želim skoro sve kupiti novo (malo trudnički hormoni, malo činjenica da nam je prva beba). Onda smo dobili od prijatelja neke rabljene stvari (ali u odličnom stanju) i shvatila sam da je suludo sve to kupovati, ako nema potrebe. Posebno stvari poput gnijezda, jastuka za nošenje bebe, vibrirajuće ljuljačke i baby gyma. Prilično skupe stavke, a ni ne znam koliko ćemo ih koristiti. Tako da sam se pomirila s činjenicom da ćemo imati svijetlo-plavo gnijezdo i da neću kupovati novo, a novce ću potrošiti na nešto drugo što nam treba (a treba nam još puno toga). Eto, i trudnice mogu ponekad biti razumne i realne.

Robicu većinom kupujem, odnosno kupuje svekrva koja radi u dućanu s odjećom. Ja samo popunjavam ono što nam nedostaje.  Nemam pojma koliko čega pripremiti i u kojim veličinama, al s obzirom da baš guštam u krpicama, tu si dajem oduška. Ono, ne smije faliti, ni slučajno. Čitala sam da nema potrebe kupovati veličinu 50 pa sam krenula od 56. Termin je sredina 10. mjeseca pa uzimam samo duge rukave. Još se mučim oko odluke s čime pokrivati dijete, da li koristiti dekicu ili vreću za spavanje pa sam i nju uzela jednu za početak. 
.
Nisam manijak oko čišćenja pa nemam namjeru zvati odrede za čistoću niti nešto posebno pripremati prije dolaska bebe. Stan stvarno držimo čistim i urednim na dnevnoj/tjednoj bazi, tako da je potrebno samo to održavati. Čišćenje kupaonice i usisavanje su poslovi mog muža, tako da ih on i dalje obavlja. Kuhanje, veš i peglanje su isključivo moja briga i vjerujem da će i ostati. Obećavao je da će počet učiti kuhati, ali jednostavno nema interesa i ja ga nisam imala potrebe tjerati. Ako zagusti kad dođemo doma iz bolnice, vjerujem da će se snaći, s nekim osnovnim stvarima. Bake i dede, brat i sestra su nam na 15 minuta, pola sata, do maksimalno sat vremena udaljenosti, svi smo u odličnim odnosima i možemo svakako računati na njihovu pomoć, ako bude potrebe.
Voljela bih da smo nas dvoje u početku što više sami, da odradimo taj dio prilagodbe i da muž bude maksimalno uključen u sve. No, nemam problema s traženjem pomoći, ako osjetimo da nam treba.

Što se tiče muževe uključenosti u brigu oko djeteta, dogovorili smo da će on i beba što više ostajati sami, što je ranije moguće, da probamo u početku ograničiti ovisnost djeteta isključivo o meni. Naravno, ovisi kako će se odvijati stvari s dojenjem, grčevima i slično. Kasnije također namjeravamo dijete ostavljati na druženju, spavancu ili vikendima kod obitelji jer smatram da je to normalno i zdravo za sve nas. I nas dvoje koji ćemo imati koji trenutak za sebe, i za dijete koje će dobiti dozu samostalnosti, samopouzdanja i novih iskustava. Meni npr. nije normalna situacija koju imamo u obitelji, gdje dijete ima skoro 8 godina, a nikad nije nigdje prespavalo bez roditelja i ne želi to (roditelji sami kažu da su krivi za to). Ja sam mnogo radikalniji tip i smatram da je djetetu potreban vlastiti krevet, vlastita soba, vrijeme bez mame i tate. A i roditeljima treba sve nabrojano. Naravno, ovo je isključivo moje mišljenje i sve drugačije ne smatram pogrešnim. 
.
Imena imamo u pripremi već godinu dana. Došli do njih skroz spontano. Prijateljima se rodilo dijete, za koje su jedva smislili ime u sljedećih mjesec dana, koliko je zakonski rok da ga prijave. I komentiramo nas dvoje kako se oko toga nikad nećemo uspjeti dogovoriti. Iznijeli svoje prijedloge, usuglasili se u par minuta i to je to.
.
Po pitanju grad- manje mjesto- selo, ja za život biram veliki grad. Stvar navike, praktičnosti i moje potrebe da imam sve na dohvat ruke, da se ponekad „izgubim“ i utopim u masi. Guše me male sredine, gdje svatko svakoga zna i gdje špijuni s prozora prate moje korake, s kim se družim i kad se vraćam kući. Nisam tip kojeg dira što će selo reći, ali volim svoju dozu mira i privatnosti. Volim komociju. Volim se zaletiti neplanirano poslije posla u shopping. Ne volim biti ograničena prijevozom, voznim redom ili daljinom. Ali, vikende najviše volim provoditi u kući na selu. Moj mir, moj mali svemir, priroda, moji ljubimci i tek par mještana koje rijetko sretnem. Volim tu ravnotežu između gradskog života preko tjedna i sela preko vikenda i praznika.

Sad par brzopoteznih:
Anksioznost- Inače se susrećem i družim s njom pa mi ove trudničke krize nisu novost. Jedino su malo intenzivnije i emotivnije. Naučila sam ih prepoznati i ne radim paniku. Iako se iskreno nadam da će me postporođajna depresija zaobići. Uz sve što me čeka u tom razdoblju, depresija mi zvuči skroz nepotrebno i beskrajno iscrpljujuće.
Sarma- Najbolju na svijetu radi tata i ne pada mi na pamet oduzimati mu to zadovoljstvo. No, s vremenom ću morat probati usavršiti tu vještinu i pokupiti male tajne.
Chivas- Iskrene čestitke na vjenčanju ❤️
Aries- Čestitke za zadnji ispit. Vjerujem da ti je bar tonu lakše, kad si maknula tu brigu s leđa.
Vrućine i znojenje- Inače dobro podnosim vrućine i ljeto mi je mnogo draže od zime. Zimogrozna sam i loše se osjećam kad mi je hladno, uvijek ledeni dlanovi i stopala. Ali, sad u trudnoći, vrućine mi malo teže padaju. I to neprekidno znojenje. U prijašnjem životu znojila bi se na +35, a sad je ta granica dosta niža. Fleke ispod pazuha, tuširanje svaki čas… Sretna sam što odlaske na posao tramvajima privodim kraju i jedva čekam more (ako ga nalazi s OGTT-a ne pokvare).
.
Za kraj sam htjela staviti online predavanja projekta Sunce za roditelje, ali vidim da me Moana pretekla. Slučajno naišla na njih na Instagramu pa sam se prijavila. Muž nas je prijavio i za online trudnički tečaj u organizaciji grada Zagreba i domova zdravlja. Negoduje jer su i dalje online, on bi to radije čuo i vidio uživo. Kaže da mu ovo preko računala nije dovoljno kvalitetno. Eto, ako ćete ići na još neke tečajeve, rado bih čula preporuke jer ih namjeravam popratiti, posebno one o dojenju, koje mi je uz porod najveći strah i nepoznanica.
.
Isprike na ovolikom monologu, nije moglo kraće s obzirom koliko sam toga propustila. Čestitke onima koje su uspjele sve pročitati. Obećajem, bit ću redovitija i kraća ubuduće.

Jutro cure

Evo ja cekam drugo vadjenje kroz 20 min. Ma meni lako to popit. Ko zesticu, zacepis nos i drmnes i ne dises 😄 nego mene ubija ovo cekanje. Samo da nalaz bude ok da ne moram opet ic. 
Prosli put sam imala 5.1 pa sam se svadjala sa ginicem da zbog tih 0.1 ja ne idem na vuk vrhovec

Shellby svaka čast na volji i što si se na sve referirala! Želim ti da se fit forma i energija zadrže i na dalje, a ovo sve što su kao tegobice manje više sve podnošljivo i izdrživo!

Sretno cure s OGTT-om. Taj grozan okus još mi je u ustima. 🤮