Meni je od svega najgori hvalisavi ton teksta. Totalno uvjerena da je sva super i da - iako je psihologija čisto kul i nema ona niš protiv - ona ipak zna kako treba i s novom samouvjerenošću nakon što je probila led, ima feeling da će opet, jer ima feeling da će trebat opet. Svaka čast, ja sa svojom curicom od 3 godine nisam u ništa siguran i najgluplja stvar koju bi mogao napraviti je prosipati pamet po internetu.

Ono, tvoj klinac je prvi nešto razbijao i ti si se prva sjetila lupit ga i izolirati (pa tek onda ići čitati o tome), i prva skužila da je to potrebno. Moraš informirati svijet o otkriću jer nitko to nikada ikada prije nije napravio. 

Što se samog kažnjavanja tiče, svi smo tu u istoj muci i nitko od nas zapravo ne zna što je najbolje. Ja svoju malu nisam lupio, ali priznajem da sam u ljutnji ponekad bio pregrub i oštar - osjećao sam se kao da sam je lupio, a vjerujem da se i ona osjećala slično - možda isto, ne mogu znati. Pa se i ne smatram boljim od ljudi koji lupe dijete. Ali sve dok nisam ponosan na to i dok razmišljam o svemu, i dok se ne pravim kao da znam "kako treba" - ima nade da ću naučiti.

Moj M je navršio 14 mjeseci. Dodamo li razdoblje trudnoće, to je vremenski period za vrijeme kojeg se Klokanica i ja svakodnevno družimo. Spominjem to jer mi je ovo prva poruka. Sa konkretno ovim člankom Dorisine kolumne se ne slažem, nema dvojbe. I zao mi je autorice sto nije dobro procijenila sto ce nju snaći, a sto ce proći sasvim neprimjeceno i bez reakcije onih koji bi sad trebali konkretno reagirati net.hr/danas/crna-kronika/a-otac-ga-pokusao-sprijeciti-spasio-bebu-zakljucanu-u-uzavrelom-autu/

Draga Doris!  
 
Žalosno da se digla tolika prašina oko ovoga!  I još je žalosnije koliko ljudi osuđuju, pametuju i vrijeđaju one druge samo zato jer im se stajališta u određenom trenutku razilaze.  Masa njih nije ni pročitala vas clanak,  ali osude vas se popljuvati i kritizirati zbog nekoliko rečenica izvađenih iz konteksta!  Strašno!!!! Moje mišljenje je da svaka majka daje sve od sebe i želi svom djetetu pružit svu svoju ljubav,  toplinu,  pažnju, nježnost....I onaj pogled i smiješak tvog anđela ( to govorim iz osobnog iskustva) su najveća nagrada koju možeš dobiti. Svaka od nas daje sve od sebe da bude najbolja svome djetetu.  I da, postoje trenuci kad te " taj tvoj mali centar svemira" izbaci iz takta jer djeca traže granice do kojih mogu ići. A stvarno je teško komunikacijom djetetu od 18 mjeseci objasniti da njegov ispad bijesa nije uredu.  

Ovih udarcem po guzi koji je svatko od nas protumačio na svoj način sigurna sam da Doris nije imala namjeru nauditi djetetu,  a još manje da su joj pukli živci.  

Bilo bi lijepo kad bi prestali osuđivati druge i njihove postupke i dali sve od sebe da budemo najbolji onima koji nas doista trebaju....svojoj djeci!  

Kao prosvjetni radnik moram reći da se djeca danas u školi osjećaju slobodnima raditi što god žele misleći kako za to neće nikome morat odgovarati. To je preslika odgoja od kuće i gubitka kontrole roditelja nad svojim djetetom. Djeci od malih nogu nisu jasno postavljene granice i djeca danas sve više i više odrastaju u ljude koji nikoga ne poštuju i rade što hoće sa svojim životima govoreći kako se njihov život tiče samo njih samih. Moram jasno i nedvosmisleno stati na stranu Doris Pinčić Rogoznice jer na sličan način bi postupila i ja. Svi smo osjetljivi na malu djecu jer su slabi i ne mogu se brinuti sami za sebe i potrebna im je naša zaštita. Ipak, čini mi se da smo prešli iz ekstrema u ekstrem i da polako pušemo i na hladno. Nekad davno su djeca u školi sa šibom dobivala packe (što apsolutno nikako ne podržavam), a danas ta ista djeca skaču po glavi roditeljima, profesorima koji ne mogu ništa jer im se sve više i više oduzimaju  prava da odgajaju djecu. Uvjerena da smo svi istraumatizirani člancima i vijestima u kojima su roditelji na mrtvo ime pretukli svoje dijete, pa smo svi u isti glas povikali: "NEMA VIŠE FIZIČKOG KAŽNJAVANJA!" Ipak, važno je reći jasno i glasno da nitko nije za to da se djeca maltretiraju i da se na njima iživljava, bilo fizički bilo psihički, ali da bi se dijete usmjerilo, ponekad je potrebno da se kazni. Današnji moderan odgoj djece radi što hoćeš kako hoćeš dovodi nas do toga da imamo sve više zlostavljanja u školi među vršnjacima, a najpopularnije među njima je cyberbullying. Onda se roditelji čudom čude kako je njihovo dijete moglo tako nešto napraviti. Roditelji nemaju kontrolu nad svojom djecom, jer im u ranoj dobi nisu znali uspostaviti granice za kojima djeca vape.

Zato, umjesto da polemiziramo o tome je li Doris udarila svoje dijete po guzi, bavimo se radije slučajevima u kojima znamo da roditelji maltretiraju svoju djecu psihički omalovažavajući ih i onemogućavajući da izrastu u sretne i zadovoljne ljude, bavimo se slučajevima za koje znamo da muž pije i tuče svoju ženu i djecu i da se ta djeca jednog dana žene za našu djecu i da se krug naprestance nastavlja. Ajmo malo o tome!

Pozz svima