Ja smatram da je Doris ispravno postupila. Ja ,također, imam malu djevojčicu koja je najslađe biće na svijetu. No, neke se granice moraju znati. Vi pišete da se treba igrati igra Ti baci,mama uhvati . Smatram da je to glupa igra jer tako djeca stječu dojam da sve što bace će mama uhvatiti, npr. dođete u trgovinu i vaš mali anđeo krene rušiti s polica i viče "Mama,uhvati" . To je po meni nekultura i sramota. Također,smatram da djecu ne treba tući da imaju modrice po sebi. Ali ne vidim što je loše u tomu ako djeca dobiju malo po guzi. Tako ipak znaju da se to što su napravili ne smije ponoviti. I ne znam što ste dignuli toliku frku oko toga,kao da je Doris premlatila svoje dijete. Doris,podržavam te :)

Navest ću vam dva primjera:
1. Moja najbolja prijateljica ima troje djece i njena najmlađa djevojčica rođena je 3 godine prije mog prvog djeteta. Dok nisam imala djece gledala sam kako se ponaša pred svojom djecom i čudila se. Ona je naime divna osoba, topla i osjećajna, puna razumijevanja. Ali malo je tanka sa živcima. Nije nikada udarala djecu ali često sam je vidjela kako se dere na njih, izrekne svašta, gubi kontrolu.... Brinula sam se kako će to utjecati na djecu i čak sam je upozoravala da to njeno ponašanje nije normalno. Njena djeca danas imaju 18, 13 i 8 godina i prekrasna su. Odlučni u školi, pametni, pristojni i topli. Izrazito poštuju druge i nemaju problema sa samopouzdanjem, pogotovo najmlađa....
2. U obitelji imam mamu koja je profesorica u školi, umjetnica, intelektualka. Ima sina kojemu je sada 19 godina. U njegovu odgoju primjenjivala je sve suvremene metode povezujućeg roditeljstva, nikada nije gubila živce, razgovarala je s njim, nikada ga nije udarila. Prije 5-6 godina njen je sin u školi kontinuirano zlostavljao dječaka s posebnim potrebama. Ona u to nije vjerovala. Kad su djeca snimila to premlaćivanje i kada je vidjela video, rekla je da ga on nije tukao nego je samo stajao sa strane i gledao. Preko veze ga je upisala u gimnaziju pa sad na fakultet.
hm....

neznam zasto dizete toliku frku oko toga,ostavila ga 20minuta samog....mozda je zena pogresno napisala,mozda je uvelicala i bas htjela da se digne malo prasina oko tog clanka,a svi ste nju napali,ona je najgora!!!!

ima li ovdje netko odraslu djecu koju nikad niste udarili,ali budite iskreni,NIKAD PLJESKA PO GUZI.NIKAD NISTE DIGLI RUKU NA DIJETE:
samo me zanima kakve su osobe postale,kakvi su bili kao mali,i kako su odrastali.kako ste se vi nosili s njima bez pljaske i sta oni misle o svemu tome.sigurno ste nekad s njima pricali kako ih nikad niste tukli i tako dalje i tako dalje.
nemojte me sad izvikat zbog pitanja,samo me zanimaju ta djeca.jer ja i svi oko mene smo odrasli sa tu i tamo kojom pljaskom.

Danas sam ja zaplakala zbog vašeg sina...

Kada vidim da dijete ne razumije(npr. trenutno je pod "stresom") ili nemože razumjeti(npr. premalo je) kakvo ponašanje nije prihvatljivo ili čak opasno najbolja metoda koja je meni uspijevala je OBRATITI MU POZORNOST NA NEŠTO DRUGO. A kada bude sposobno saslušati me onda obavezno razgovaramo o tome, naravno ako dijete nije premalo da bi shvatilo. Ovo mi je jako teško ako sam dozvolila da mene ta situacija uznemiri ili ako sam već uznemirena zbog nečeg drugog. Što se tiče ostavljanja djeteta "samog", mislim da jako malo dijete (do cca 3 god) nije sposobno razumjeti što se događa, ono samo zna da plače a nema nikoga da ga utješi i zbog toga može biti "posljedica". Starija djeca mogu sjediti na jednom mjestu neko vrijeme, recimo onoliko koliko imaju godina, umjesto "izolacije", ili izolacija dok ono to želi, odnosno dok ne bude spremo ispričati se ili nešto drugo nakon što je razmislilo što je napravio/la. Imam 3 dječaka i puno sam se borila(i još se borim) sama sa sobom da batine ne budu dio odgoja, a bilo je i tih faza. Razumijem svakog roditelja koji imaju taj problem, jer ovo zaista može postati problem, ali mi odgajamo njih i oni odgajaju nas ljubavlju i povjerenjem u nas. Nemaju nikoga na ovom svijetu osim nas i vjeruju nam. Vjerujmo i mi njima. Dragi Bog nam je dao tu privilegiju da možemo biti roditelji, dobri roditelji i budimo zahvalni na tom daru.

Zac2609, ako ti necega fali to je samokriticnost :-)
Salu na stranu, dozvoli da ipak tvoje osobne procjene o tobi samome ne shvatim bas preobjektivnima..
Mene npr. moji nikada nisu udarili ali se zbog toga ne smatram savrsenom osobom i sigurno da u tijeku zivota ima milijun stvari koje utjecu na nas, na nasu djecu.
Imam i ja nekoliko primjera iz svoje blize okoline..
Jedan deckic zavrsio je prvi razred, roditelji visokoobrazovani, redovito za nepodopstine je dobivao "kratke i jasne" poruke tipa po guzi, dernjava i sl. Mali je za razliku od tebe Zac2609 bez imalo samopouzdanja, grize nokte do krvi, muca...Da li je to posljedica osnosa roditelja prema njemu ili neceg desetog-trebalo bi proanalizirati...
Ja ako kazem da sam protiv fizickog kaznjavanja, ne znaci da sam protiv postavljanja granica, cak dapace..
I vjerovao ili ne, nisam procitala niti jednu knjigu o odgoju djece

Ajde da je jedna javna osoba priznala da nije sveta i da u svakom od nas ponekad pukne jer nemožemo više. Ja ju shvaćam i da, udarila sam dijete po guzi. I da, žao mi je, bilo mi je žao dok još moja ruka nije dotakla njenu guzu, al već je bilo kasno. I ne, ne osuđujem je zato, jer je samo čovjek, samo je mama. 

I da, pročitala sam tonu literature, zgražala sam se na vikanje mama u parku na djecu, dok to nisam doživjela. Kad sam se tolko koncentrirala da ne puknem, jer ne doživljavaju apsolutno ništa, ne doživljavaju opasnost, a ja bi trebala biti smirena i čekat da ju prođe? Kolko dugo? Dok se ne baci pod auto il dok si ne odreže prst il dok sestri ne iskopa oko s olovkom? Il da ih zatvorim u balon pa da tak žive? I da, nekad moram dić glas užasno visoko da me se čuje od njihove dernjave jer s mirnim glasom i smirenim tonom uopće nezaju da sam tu