Dijete od 7. mjeseci ne bi niti trebalo još imati ručak, a kamoli večeru. To je preveliko opterećenje za njihovu probavu.

Mi imamo 7 mjeseci i mjesec i pol smo na krutim gorivima ,isključivo sam ga dojila dotad,a ravnala sam se prema njemu,kad se krenuo tumbat i biti aktivniji,počeo je tražiti više klope pa smo lagano krenuli sa povrćem,da se najprije navikne na bljutavo ,a onda kasnije s voćem,žitaricama i odnedavno smo na mesu ,,ono što nije baš išlo samo (mrkva recimo) sam mu skombinirala sa jabukom,kruškom,nečim čim voli...Iz svojeg kratkog iskustva mogu reći da treba krenuti sa par žlica,treba skužiti kad je dijete gladno i sa guštom će sve pojest, treba dobro zaštitit i njega i prostor oko njega (ko prije krečenja recimo ) jer ćete se poštedit kasnijeg čišćenja i treba sve shvatiti kao igru i puno strpljenja i majmuniranja,smijanja,onda sve lakše klizne .
Ja sve još kuham i blendam,prvi dan novu namirnicu dajem dosta razrijeđenu,drugi dan malo mrvičastu i treći najgušću pa vidim hoće li prihvatiti. Nakon kašice još dobije cicu,tijekom dana i vode...i zasad ide super

Ma naravno,tu smo da dajemo svoja iskustva i mišljenja,nema tu mjesta uvredama,na kraju krajeva,ionako svoje dijete odgajamo po svom .
Ja osobno mislim da djetetu od 7 mjeseci ne treba pristupati vojnicki ni kod hranjenja ni kod spavanja,i nije mi problem niti usred grada,restorana ili bilo gdje drugdje cirkusirat ako će na taj način rađe pojesti,niti mu pjevat dok ga nunam ako će tako prije zaspati.Naravno,usisivač neću teglit sa sobom .
Uživancija mi je kroz smijeh i blesiranje izmamit mu osmijeh i postići ono što treba nakon negodovanja i odbijanja kašice,spavanja ili oblačenja,ozbiljnost i naređivanje ostavljam za kasnije kad će me razumjeti

Slazem se da ne treba pristupat vojnicki, ni sad ni kasnije. S djecom treba jako puno pricat i radit. Moje obe cure se ne uspavljuju same nego ih mi moramo uspavat, starija ima 2,5 a mladja 10mj. Sa starijom lezimo ili sjedimo dok ne zaspe a mladju ja uspavljujem na cici ili rukama, a i jednoj i drugom pjevam. I nikada mi to nije predstavljalo problem, i nikad nismo palili neki uredjaj da zaspu. Jedino sto se ne igramo tijekom obroka, mislim smijemo se, znamo i pjevat i salit se, ali ne koristimo se onim leti avion pa da kruzim zlicom a ona otvara usta. A kod presvlacenja koristimo razne metode da budu dobre, od pjevanja do igracaka, uglavnom mladjoj uvijek nesto dam u ruke da bude dobra. 
Da skratim, u svemu drugom smo neozbiljni i sasavi , a jedino kod jela budemo malo ozbiljniji. 

Osobno mislim da nije dobro čekat do 7 i pol mjeseci za uvođenje dohrane.
Ako je dijete počelo jest s 4 mjeseca, sa 6 mjeseci je ok uvodit drugi obrok. Ja sam počela sa ručkom sa 4 mj i sa večerom sa 6 i pol. Poslje smo uvele doručak jer je ona dugo spavala, a mi je bilo zgodnije prvo joj uvodit ručak a ne doručak. Ak se to može tak nazvat za prve kašice sa voćem, žitaricama i s povrčem :D
Ja sam otvorena za sve metode ako se dijete najede :D Starija je od početka imala jednu igračku koju je povremeno hranila i tako se bolje najela. Kad je bila veća, nju su zamjenile žličica i mala zdjelica s kojima se igrala i tako se sama naučila jest s 11 mjeseci. Manja recimo nije uopće zainteresirana za hranu, pogotovo ne za kašice i to nam je predstavljalo velike probleme jer s navršenom godinom još nije jela kako0 spada. A sve smo pokušavali. Sad se najede, al to mora sama, pa uvijek gledam da je povrće krupno da može primit i jest, pošto usitnjeno neće, nego samo juhu i nekad rižu i rijetko pire. 

Ja voće isto nisam davala za večeru nego kako sam rekla, to su bila više rižota, ili palenta s povrćem ili kasnije mesom, a kad je bila veća onda nešto mliječno