U slučaju koji je prije više od 10 godina u javnosti izazvao burne etičke rasprave, dječak Jamie Whitaker začet je izvantjelesnom oplodnjom kako bi se njegove matične stanice iz krvi pupkovine upotrijebile u liječenju njegovog starijeg brata Charlieja, koji je bolovao od rijetke genetske bolesti
Dječak iz Velike Britanije Charlie Whitaker, koji je bolovao od izuzetno rijetke genetske bolesti, zahvaljujući svom bratu i liječnicima sada može živjeti normalan i zdrav život. Spasile su ga matične stanice iz pupkovine njegovog brata koji je začet izvantjelesnom oplodnjom, kako bi se postigla kompatibilnost stanica. Ovaj slučaj je izazvao žestoke rasprave pa je dječak morao ići u SAD, jer je postupak u to vrijeme bio zabranjen u drugim zemljama.
Radost trudnoće je kratko trajala
Kada je Michelle ostala trudna s Charlijem, svi su bili presretni. Međutim, nakon rođenja Michelle se počela brinuti: "Jedva je jeo, izgledao je nekako tmurno. Doktor je rekao da sam previše uznemirena, jer sam prvi put mama. Ali ja sam bila sigurna da nešto nije uredu. S 12 tjedana zamolila sam jednog specijalista da ga pogleda. Charlie je primljen u bolnicu i testovi su odmah pokazali da je njegov hemoglobin, odgovoron za kretanje kisika po tijelu, bio samo trećinu razine na kojoj je trebao biti. Njegovi vitalni organi su odumirali i mogao je umrijeti u snu u bilo koje vrijeme."
Dijagnosticirana mu je Diamond Blackfanova anemija (DBA), rijetka, ali po život opasna bolest. Ona je uzrokovana poremećajem unutar koštane srži i nemogućnošću proizvodnje vitalnih crvenih krvnih stanica. Tretman se sastojao od transfuzije krvi svaka dva do tri tjedna u bolnici i bolnih injekcija svake večeri. Njegova majka Michelle se prisjeća: "Charlie je mrzio transfuziju i injekcije. Stalno mi je govorio da ga ne volim. Bilo je jako teško slušati svoje dijete kako to govori. Rečeno nam je da, budući da ni jedno od nas nismo nositelji, trebamo razmisliti hoćemo li imati još djece. Rizik je bio 1:50 da će drugo dijete imati ovu bolest, ali smo se odlučili na taj rizik. Charlijeva sestra Emily rođena je 2001. godine i bila je potpuno zdrava."
Međutim, Charlie se sve češće osjećao vrlo loše. Transplantacija matičnih stanica bila je njegova jedina nada za lijek, ali ni roditelji, ni Emily nisu bili kompatibilni donori. Tako su se njegovi roditelji odlučili za treće dijete, bez garancije da će i njegove stanice biti kompatibilne. Onda su dobili informaciju da će, ako se koristi izvantjelesna oplodnja, rezultat biti velik broj embrija, a time se povećava mogućnost pronalaženja kompatibilnog.
"Oboje smo se složili da je selekcija embrija očito odgovor na naše probleme", rekao je Charlijev otac Jayson. "Ohrabrujuća je bila činjenica da kada parovi prolaze kroz umjetnu oplodnju, liječnici prikupljaju embrije koji imaju najbolje šanse za preživljavanje. Svakako smo željeli još jednu bebu, a dodatna korist je bila pomoć Charlijevom stanju."
Etičke dvojbe
Bili su svjesni rasprave o medicinskoj etici takvog postupka, ali su znali da ako zdravo dijete može spasiti život prvom djetetu, onda je to dvostruki blagoslov. Nakon što je niz stručnjaka pokušao pomoći, dr. Mohammed Taranissi, najkontroverzniji stručnjak za plodnost, odlučio se uključiti. Izbor ebrija je bio zabranjen u njihovoj državi pa su morali tražiti posebne dozvole od nadležnih tijela, a ove rasprave su trajale vrlo dugo. Odluka je bila da je prihvatljivo testiranje i izbor embrija da bi se spriječile genetske bolesti nerođenog djeteta, ali da nije prihvatljivo vršiti odabir kako bi se pomoglo drugom djetetu. Međutim, dr. Taranissi organizirao je putovanje u Chicago i za ovu obitelj osigurao besplatan treman.
Dr. Taranissi objašnjava: "Ne možete procijeniti vrijednost za osjećaj koji sam imao kada sam kasnije vidio da Charlie izgleda tako dobro."
"Vrijeme je bilo presudno. Pokušali smo s dva odgovarajuća embrija i vratili se kući. Jedan se embrij primio. Bili smo presretni kada se Jamie rodio, jer je bio tako poseban. Uzete su matične stanice iz pupkovine, smrznute i pohranjene", pričaju roditelji te nastavljaju:
"Čekali smo još godinu dana kako bismo provjerili da je Jamie zaista dobro, da ne nosi ovu genetsku bolest i onda smo morali donijeti odluku o transplantaciji koja bi mogla spasiti Charlijev život, ali koja je neminovno rizična. Rečeno nam je da postoji oko 5% šanse da Charlie umre tijekom transplantacije te da nema garancije da će se izliječiti. Pitali smo se trebamo li pričekati dok Charlie odraste pa da sam odluči želi li ovu transplatanciju? Međutim, postojala je mogućnost da tada neće biti dovoljno stanica za odraslog čovjeka, a on će cijelo svoje djetinjstvo biti ovisan o transfuzijama i injekcijama da bi ostao živ."
Roditelji su odlučili pokušati. Prvi korak je bio uništiti Charlijevu koštanu srž kemoterapijom. No, postupak je jako težak za odraslu osobu, a posebno četverogodišnjaka. Charliju je kosa otpala, morao je nositi cjevčicu za lijekove koje je primao. Petnaest minuta nakon što je kemoterapija počela, Charlie je reagirao jako loše. Drhtao je nekontrolirano, imao je jake grčeve. "Bilo je bolno gledati ga. Kada sam vidjela koliko je očajno loše, osjećali smo da smo donijeli pogrešnu odluku i pitali smo liječnika trebamo li sve zaustaviti. Rekli su da je prekasno, ali da radimo pravu stvar. U toj fazi mi nismo vjerovali u to."
Spasitelj svog brata
Napokon je napravljena transplantacija matičnih stanica njegovog brata. Ovaj proces je trebao pokrenuti koštanu srž kako bi svoj zadatak obavljala kako treba. Doktori su radili krvne testove i nakon nekoliko dana pokazano je da koštana srž proizvodi bijele stanice, a nakon toga i crvene. Transplantacija je bila uspješna, a Charlie je nakon nekoliko mjeseci napustio bolnicu. Sada, više od 10 godina od ovog događaja, mlađi brat Jamie kaže: "Imao sam tri godine kada su mi mama i tata rekli da sam spasio bratov život".
Godinu dana prije kemoterapije (2003. godine), obitelj se našla u središtu kontroverze kada je otkriveno da je Michelle rodila jednu od prvih genetski dizajniranih beba - Jamieja, čije su matične stanice mogle izliječiti Charlieja od ovog rijetkog oblika anemije. "Ljudi su Jamieja nazivali različitim imenima, kao da je on rođen da bude rezerva, ali su u potpunosti u krivu. Ja više volim termin Spasitelj brata, jer to je ono što je on", kaže njegova majka.
Sada, mnogo godina nakon svega, Jamie kaže: "Sretan sam što sam to učinio, ali se svarno ne osjećam kao super-heroj. Mislim da se osjećam i dobro i loše u vezi toga, ali više dobro nego loše. Jedna loša stvar je što je Charlie skoro umro i užasno mi je razmišljati o tome."
Jamie razumije da je rođen da bi spasio Charliejev život: "Znam da sam rođen za to, umjesto da sam rođen samo za sebe. To me čini bližim Charliju. Znam da me mama i tata vole i da su uvijek željeli ovakvu obitelj."
Transplantacija matičnih stanica dio standardne terapije
Već 2003. godine transplantacije matičnih stanica iz pupčane vrpce spašavale su živote. Sada, više od 10 godina poslije, matične stanice su dio standardne terapije za više od 70 bolesti. Svakim danom, otkrivaju se novi načini primjene matičnih stanica za liječenje pa se i veliki broj roditelja odlučuje na pohranu matičnih stanica kako bi svoju obitelj na neki način zaštitili od teških bolesti koje se mogu dogoditi u budućnosti. Trenutačna istraživanja potvđuju da će se u budućnosti od 217 osoba jedna liječiti transplantacijom matičnih stanica. Prema nekim studijama, u sljedećih 18 godina jedno od 16 djece moglo bi oboljeti od bolesti koja se danas može liječiti matičnim stanicama.
Kada je riječ o Europi, centar stanične terapije je Njemačka pa velik broj oboljelih odlazi u ovu zemlju na liječenje. Osim velikog broja istraživanja i studija koja se provode, Njemačka ima najuređeniji sustav i najbolju tehnologiju kada je u pitanju skladištenje matičnih stanica i njihova primjena.
Vita 34 je najveća njemačka banka matičnih stanica i prva banka u Europi. Visoko sofisticirana tehnologija i najveći standardi pohrane matičnih stanica izdvajaju Vitu 34 od ostalih, a ono što je čini najsigurnijom jest najveći broj korištenih uzoraka za liječenje. Na području Europe posluje preko 70 aktivnih banaka matičnih stanica, a Vita 34 ima više korištenih uzoraka nego sve ostale europske banke matičnih stanica zajedno. Statistika pokazuje da se jedna od pet obitelji odluči na pohranu matičnih stanica u Vita 34, a jedna od dvije transplantacije za liječenje su s uzorkom iz Vita 34.
O pohrani matičnih stanica u banci Vita 34 više možete saznati na stranici biosave.hr ili na Facebook profilu BIO SAVE Hrvatska
