Bebe se osjećaju sigurnije i mirnije su kada spavaju blizu roditelja. Spavanje u istoj sobi je dobro za njih jer dobivaju dosjećaj da su mama i tata uvijek tu da ih vole i smire. Ipak, vrlo je tanka granica između povremenog dolaženja roditeljima i stalnog spavanja u roditeljskom krevetu
Djeca su, posebice u manjoj dobi, često sklona ružnim snovima i noćnim morama. Roditelji tad najčešće uzmu dijete sebi u krevet da ga smire. To nije pogrešno, jer spavajući s roditeljima dijete dobiva poruku da su mama i tata uvijek tu te da ga vole.
To bitno pridonosi njegovu osjećaju sigurnosti. Ipak, vrlo je tanka granica između povremenog dolaženja roditeljima i stalnog spavanja u roditeljskom krevetu.
"Bebe su već od najranije dobi naučene na blizinu roditelja. Preporuka je da krevetić ili kolijevka budu smješteni u spavaćoj sobi roditelja, jer se u novorođenačkoj i ranoj dojenačkoj dobi bebica češće budi i plače, pa je mama mora nahraniti, utješiti ili presvući. Ako majka doji, a bebica često traži jesti, praktično je da je majka stavi pored sebe tijekom noći da se ne mora ustajati i izvaditi bebu iz krevetića, hraniti je i ponovno stavljati natrag. Dakle, u tom slučaju je zgodnije da beba bude uz majku. Kad bebica malo naraste i više se ne budi noću ili barem ne nebrojeno puta, oko godine dana može se staviti u svoj krevetić da se navikne spavati sama", pojašnjava pedijatrica dr. Giovana Armano.
Nakon godine dana dijete može spavati u drugoj sobi
Nakon navršene godine dana, kad malo dijete počne spavati cijelu noć, može ga se smjestiti i u njegovu sobu, koja bi u svakom slučaju trebala biti blizu spavaće sobe roditelja. Tad roditelji moraju ostaviti otvorena vrata da čuju kad dijete zaplače ili se probudi. Djeca u toj, ali i u starijoj dobi i dalje vole doći roditeljima u krevet, i to im se, smatra dr. Armano, može dopustiti do neke mjere. Može ih se eventualno uspavati u zajedničkom krevetu, a zatim nježno odnijeti u njihov krevet.
"Veće dijete roditelji mogu uspavati uz kakvu knjigu ili slikovnicu u njegovu krevetu, objasniti mu na njemu razumljiv način da je sad velik i da ne treba spavati s roditeljima te mu ostaviti prigušeno svjetlo uz krevet", kaže dr. Armano.
Također, dobra navika za samostalan odlazak u krevet su i rituali prije odlaska na spavanje. Dječja psiha, naime, treba stabilnost i ponavljanja koja sugeriraju da je u kući sve u redu i da je dom sigurno mjesto u kojem će usnuti.
Dr. Armano potom naglašava da se djeci u njihovu krevetiću do godinu pod glavu ne stavlja nikakav jastuk, a tek nakon 12 mjeseci može im se staviti mali, plitki jastučić. Također, roditelji ne bi trebali dječji krevetić nakrcati plišanim igračkama jer plišanci mogu potaknuti alergije. Plišance kojima je dijete okruženo i s kojima se igra treba i redovito prati. Krevetić u kojem dijete spava mora biti dovoljno prostran da se može micati i okretati u snu.
"Ako je krevetić natrpan igračkama, beba se ne osjeća ugodno. Također, dobro je zaštititi unutarnje stranice kinderbeta da se beba ne povrijedi", zaključuje dr. Armano.
Ne stavljajte bebu da spava na trbuhu
SIDS je sindrom iznenadne smrti u kolijevci koja se dešava iz nepoznatih razloga koji se pripisuju nezrelosti bebe. Da bi se to preveniralo, dr. Armano preporučuje da beba barem do šest mjeseci, ako ne i godine dana, spava u prostoriji s roditeljima. Dobri su i babysitter aparatići, ali mame sigurno bolje reagiraju na bebino meškoljenje. Nikako se ne smije stavljati bebu da spava na trbuhu, barem dok se sama ne može okrenuti.
