Poznato je odavno da postoji određena – čvrsta – veza između probavnog sustava i mozga. No neprestano se otkriva koliko je točno čvrsta ta veza...
Veza između mozga i probavnog sustava odavno je dokazana, ali povremeno se nanovo ustanovi koliko je točno čvrsta i na što sve može utjecati. Prema najnovijem istraživanju, loše bakterije u crijevima beba mogu povećati vjerojatnost razvoja depresije u odrasloj dobi.
Odavno je poznato da različiti sojevi bakterija koji se nalaze u crijevima utječu na mentalno zdravlje – a ovaj je fenomen čak i poznat kao os mozak-crijevo. Do 90 posto serotonina u tijelu, koji utječe na raspoloženje i kognitivne funkcije, proizvodi se u crijevima dok probavljaju hranu. No nezdrava crijeva mogu dovesti do oslobađanja upalnih proteina koji su povezani s anksioznošću i depresijom.
Najnovija otkrića znanstvenika sa Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu (UCLA) pokazala su da vrsta bakterija koja se nalazi u crijevima beba može utjecati na njihovo mentalno zdravlje čak i u odrasloj dobi. Otkrili su da mala djeca s većom prevalencijom dviju vrsta bakterija – sojeva clostridiales i lachnospiraceae – imaju veću vjerojatnost da će kasnije u životu imati depresiju i anksioznost.
Oba soja bakterija prethodno su povezana s depresijom kod odraslih, kao i s nedaćama u ranom djetinjstvu, te se vjeruje da čine ljude osjetljivijima na faktore stresa.
Bakterija clostridiales obično se unosi putem kontaminirane hrane ili površina, ali najčešće se povezuje s nepravilno termički obrađenim mesom. Mikrobi lachnospiraceae ključni su dio crijevnog mikrobioma, ali u velikom broju povezani su s određenim autoimunim bolestima.
„Naša studija pruža rane dokaze da crijevni mikrobi mogu pomoći u oblikovanju mentalnog zdravlja tijekom kritičnih godina školske dobi“, rekla je glavna autorica dr. Bridget Callaghan. „Moramo shvatiti koje vrste unutar tih većih skupina potiču to. Nakon što dobijemo te informacije, postoje relativno jednostavni načini za promjenu mikrobioma, poput probiotika ili prehrane, koje bismo mogli koristiti za rješavanje problema.“
Čini se da moramo paziti baš na sve, zar ne? I toliko toga neočekivano utječe jedno na drugo da jednostavno moramo neprestano biti u toku kako bismo se zaštitili. No to činimo koliko je moguće, jer – drukčije ne ide.
