Glumac James Van Der Beek je nedavno otkrio da mu je dijagnosticiran stadij 3 rada debelog crijeva
„31. kolovoza prošle godine pridružio sam se milijunima Amerikanaca i ljudima širom svijeta koji su saznali da imaju rak,“ otkrio je glumac James Van Der Beek u ekskluzivnom intervjuu za magazin People proteklog vikenda.
Prvo je vijest o bolesti podijelio na društvenim mrežama, a sada, sa svojih 47 godina, otvorio je dušu i za medije te podijelio koliko su ga te četiri riječi šokirale i promijenile mu život: Rak debelog crijeva, treći stadij.
Van Der Beek priznaje kako su mu dani i tjedni koji su uslijedili bili izuzetno teški. Isprva je bio potpuno u šoku, a nakon što se taj prvi udarac malo slegnuo, sljedeći izazov bio je podijeliti vijest s ljudima koje voli.
„Pokušavao sam biti Superman i biti sve svima“
Zvijezda serije Dawson’s Creek kaže kako je za pričati o svojoj bolesti drugima trebalo puno snage i energije.
„Empatičan sam. Volim se brinuti o svima oko sebe“ objasnio je Van Der Beek. Dodao je i koliko mu je teško bilo reći istinu svom ocu, braći i sestrama te djeci.
„Trudio sam se tu tešku situaciju prikazati što pozitivnijom“
Kad je sa svojim bližnjima podijelio vijest, trudio biti optimističan. „Nastupio sam s uvjerenjem da je to izlječivo i da ću to riješiti, samo da svi znaju što se događa.“
Otac šestero djece kaže kako ga je preplavila podrška koju je primio.
„Bilo je nevjerojatno. Inače nikada ne tražim pomoć — jednostavno to nije u mojoj prirodi. Mislio sam da je to sasvim u redu... dok se nije dogodio rak. Način na koji su prijatelji stali uz mene bio je nešto predivno, i da nije bilo ovoga, nikada ne bih imao priliku vidjeti koliko im je stalo do mene.“
„Normalno je da se boje“
Van Der Beek ima pozitivan pogled na budućnost i kaže kako ovo nije prva teška situacija koju su on i njegova supruga Kimberly prošli zajedno:
„Iza sebe imamo pet spontanih pobačaja. Dva su bila u kasnijoj fazi i gotovo su završila fatalno. Zajedno smo prošli kroz mnoge oluje.“
Supruga je dodala: „Ova godina bila je jako teška, ali ipak smo kroz sve to naučili drugačije uživati u životu. Mislim da sada razumijemo što znači zaista biti prisutan, znamo kako osjetiti život u punini i pronaći ljepotu u svemu.“
Što se tiče njihove djece, Van Der Beek kaže da svatko od njih na svoj način nosi njegovu bolest.
„Plaše se, naravno. To je prirodno. Ali bili su tako puni podrške, ljubavi i nježnosti.“
Duhovito je dodao: „Jedino pitanje koje sam svakom doktoru postavio bilo je: ‘Koje su šanse da mojoj djeci objasnim da ne govore ‘rak stražnjice’? Očekivano, prognoza za to nije baš obećavajuća.“
