Kako preživjeti bratsko-sestrinske sukobe i kako ih, umjesto iscrpljujuće drame, pretvoriti u priliku za učenje i jačanje međusobne povezanosti djece.
Ako imate više od jednog djeteta, sigurno ste se barem jednom našli u situaciji gdje pomislite: "Zašto su se sad opet posvađali?" Možda ste upravo sjeli da predahnete uz kavu, a onda – bum! Kreće borba za igračke, zadnju kockicu čokolade ili mjesto na kauču.
I tada vam kroz glavu prolazi samo jedno: "Trebam li se umiješati ili ih pustiti da sami riješe situaciju?
Danas se bavimo upravo tom temom – bratsko-sestrinskim sukobima, načinima kako ih preživjeti i kako ih, umjesto iscrpljujuće drame, pretvoriti u priliku za učenje i jačanje međusobne povezanosti djece.
Sukobi među djecom – neizbježni, ali korisni
Znate one rijetke trenutke kada se vaši mališani igraju zajedno, smiju se i dijele stvari, a vi pomislite: "Nešto nije u redu, previše je tiho!?" Da, ti trenuci su kratkotrajni jer su sukobi među braćom i sestrama normalni i – zapravo – korisni. Njihov odnos je prvo igralište za učenje o postavljanju granica, komunikaciji i kompromisu.
Ali za roditelje... Uh, to zna biti jako iscrpljujuće. Kada se svađaju, vičete, razdvajate ih, objašnjavate, smirujete i ponavljate jedno te isto iz dana u dan. I sve što želite je malo mira u kući.
Jer stvarno... Od jutra do mraka – prepirke, cika, povici: "To je moje!", "Ne dam ti!", "Rekla sam prva!" A vi? Vi ste sudac, policajac, mirovna misija i psiholog u jednom.
Ali što ako vam kažem da se ne morate uvijek umiješati?
Danas donosimo nekoliko jednostavnih pravila koja će vam pomoći da navigirate kroz svađe vaše djece, a da ih pritom naučite vrijednim životnim vještinama – poput suradnje, rješavanja problema i izražavanja svojih potreba na zdrav način.
Pravilo broj 1: Ne ulijećite odmah
Znamo, vaš instinkt je da odmah reagirate, da presudite, riješite stvar i uspostavite mir.
Ali istina je – niste sudac, niste policajac, niste odvjetnik. Ako se uvijek umiješate, djeca neće naučiti kako riješiti konflikt sami. Umjesto da vi budete ti koji određuju pravdu, dajte im priliku da pokušaju sami.
Postavite osnovno pravilo: "U ovoj kući se ne vrijeđamo i ne udaramo." Nakon toga – pustite ih. Ako se ne tuku i ako su sigurni, neka pokušaju doći do dogovora bez vaše pomoći.
Ako vam se čini da situacija eskalira, možete reći: "Čujem da se ne slažete. Možete li to riješiti sami ili trebate pomoć?"
Većina djece će, nakon malo negodovanja, ipak pokušati naći rješenje.
Pravilo broj 2: Ne stajte na ničiju stranu
Koliko puta ste čuli: "Mamaa, on je počeo!" ili "Ona mi je to uzela!"? I naravno, vaš mozak odmah krene analizirati – tko je tu kriv, tko je žrtva?
Ali evo zamke – ako uvijek stajete na stranu jednog djeteta, drugo će osjećati da ste nepravedni. To može samo pojačati rivalstvo među njima.
Umjesto da presuđujete, probajte reći nešto poput: "Čujem da ste oboje jako ljuti. Možete mi objasniti što se dogodilo?"
Ponekad samo slušanje i potvrđivanje njihovih osjećaja smiri situaciju brže nego što mislite.
I da, znamo da je teško ne reći: "Ajde, stariji si, popusti!" Ali zapamtite – svako dijete treba osjećaj da je njegovo mišljenje važno, bez obzira na godine.
Pravilo broj 3: Vjerujte da mogu riješiti stvari sami
Kada vam dođu s problemom, umjesto da odmah nudite rješenja, probajte ovako:
"Okej, znači, ti želiš igrati s kockama, a tvoj brat želi iste te kocke. Što mislite, kako biste mogli riješiti ovo tako da oboje budete zadovoljni?"
Često će naći rješenje brže nego što mislite. Ponekad će im trebati vaša pomoć da postave granice ili pronađu kompromis, ali važno je da oni budu ti koji dolaze do rješenja.
Ako jednostavno ne mogu pronaći dogovor, možete reći:
"Vidim da vam je teško dogovoriti se sada. Ako ne možete smisliti rješenje, ja ću ga donijeti umjesto vas, a možda vam se neće svidjeti."
Vjerujte, često će ih to motivirati da brzo smisle nešto što odgovara oboma!
Kada trebate intervenirati?
Postoje situacije kada je nužno da reagirate, a to su:
- Kada se svađa pretvori u fizički sukob.
- Kada se jedno dijete osjeća bespomoćno i ne može se obraniti.
- Kada se ponavlja isti obrazac nasilja ili vrijeđanja.
Ako dođe do fizičkog sukoba, ključno je odvojiti djecu i smiriti situaciju. Reći: "Vidim dvoje djece koji su jako ljuti i udaraju se. Ne mogu dopustiti da se ozljeđujete."
Odvojite ih, neka se smire, a tek onda razgovarajte o tome što se dogodilo i kako mogu drugačije postupiti sljedeći put.
Što kada jedno dijete plače, a drugo se brani?
Ah, klasika. Dođete u sobu, jedno plače, drugo već viče: "Ali nisam ja kriv!"
Prvo smirite dijete koje plače. Nema smisla odmah krenuti s ispitivanjem, jer u tom trenutku ono samo treba vašu utjehu. Tek kada se smiri, možete razgovarati o tome što se dogodilo.
Umjesto da napadate onoga tko je nešto napravio, recite:
"Vidim da si bio jako ljut. Možeš li mi reći što se dogodilo?"
Djeca često ne žele napraviti nešto loše – samo još uče kako kontrolirati svoje emocije. Pomozite im da izraze što ih je uznemirilo i kako to mogu bolje riješiti idući put.
Izazov za vas!
Sljedećih 30 dana probajte:
- Pokušajte ne ulijetati odmah u svaku svađu – dopustite im da probaju sami.
- Ne birajte strane – budite neutralni vodič.
- Pružite im povjerenje da mogu pronaći rješenja sami – jer stvarno mogu, uz malo podrške.
Zapamtite, cilj nije da vaša djeca nikad ne ulaze u sukobe. Cilj je da nauče kako ih rješavati na zdrav način – i da vama, usput, sačuvaju živce.
