Do jučer mirno i poslušno dijete postalo je mali divljak? Ništa čudno, većina njih prođe kroz tu fazu, a roditelji u njoj imaju vrlo važnu ulogu koju moraju ispuniti za normalan razvoj djeteta
Ajde mali čovječuljak, vrijeme je da te obučemo, kaže majka svojim sretnim glasom, nadajući se da će to uzrokovati željeni rezultat.
'Ne' je odgovor koji vrlo izravno otkriva što dijete misli o tome. Pola sata kasnije, iskoristivši sve trikove iz priručnika 'kako da vas dijete posluša bez suza', dijete je napokon obučeno. A tek slijedi doručak. Tvoje dijete, koje je nekoć obožavalo jesti i uzelo bi sve što si pred njega stavila, trenutno ima tri namirnice koje će rado pojesti. Ostalo? Kroz suze, viku, moljenje, a nekad čak ni tada.
S jedne strane, to može olakšati stvari jer mu možeš naprosto davati samo tri namirnice, no što je s brigom da to vjerojatno i nije najzdravija prehrana.
Kako se dan nastavlja, takvih je izazova sve više, a i najjednostavnija interakcija s djetetom se pretvara u maraton u kojem se moraš za nešto izboriti.
Da bi odgovorila na to pitanje, bilo bi dobro pogledati što se događa s tvojim djetetom u ovoj fazi njegovog razvoja. Prema Eriksonu, uglednom psihologu koji je život podijelio u različite faze zadataka koje je potrebno postići, u dobi od 2 do 3,5 godine dijete obilježava potreba za razvojem autonomije. Kod djece za koju bismo mogli reći da od rođenja imaju 'jak karakter', odnosno intenzivno iskazuju i pozitivne i negativne emocije, to je još vidljivije.
Došlo je doba stjecanja novih vještina, kao što je jezik. Dijete ove dobi mora znati da može donositi odluke i da će ti izbori dovesti do ishoda. Ako to ne učine, ostaje im osjećaj inferiornosti ili pak srama.
To je i doba učenja samokontrole i ponosa na sebe, doba govorenja 'ja to mogu' i saznavanja da doista mogu. Djeca se zbog toga suprotstavljaju osobama koje su im najbliže te o njima skrbe da bi vidjeli koliko su sposobni, ali i da vide kakav učinak to ima u njihovom svijetu i ljude u njemu.
Takvo saznanje ti može pomoći u toj mjeri da znaš da ti dijete ne pokušava namjerno otežati život, već samo pokušava naći svoje mjesto u svijetu. Strpljivost roditelja je važna, jer je njihova reakcija ono iz čega djeca uče, a sa strpljivim će roditeljima prije izgraditi samokontrolu.
Kako najbolje reagirati na ovu fazu razvoja?
To je vrijeme u kojima trebaš birati svoje bitke i davati prioritet onim stvarima koje želiš usaditi svom djetetu. Dok tvoje dijete traži autonomiju, tvoja je odgovornost pružiti mu priliku da to prakticira na siguran način, primjerice tako da bira što će odjenuti između dvije kombinacije, koju knjigu čitati...
To je doba i kada će ti za sve što ste prije radili zbog aktivnog sudjelovanja djeteta trebati više vremena, no stvari možeš ubrzati vlastitom kreativnošću. Primjerice, pospremanje igrački pretvori u igru u kojoj pobjeđuje onaj tko je prvi gotov.
Drugi razlozi za 'zločesto' ponašanje
Od fizioloških razloga, glavni su svakako umor i glad, a može biti i previše šećera u prehrani. Djeluju na razinu šećera u krvi te povećanje anksioznosti, kao i povećanje razina hormona stresa - kortizola.
Ponekad se razlog naprosto svodi na mozak koji se još uvijek razvija te mora obavljati nevjerojatan broj zadataka istovremeno. U mlađe djece neuronske veze još nisu prisutne između emocionalnog i osnovnog instinktivnog dijela mozga i dijelova mozga koji razmišljaju. Ako je dijete pod stresom, racionalni dio mozga može se isključiti. U tim slučajevima prvo trebate pomoći djetetu da se smiri.
Preveliki osjećaji
Ponekad se djeca loše ponašaju jer ispuštaju napetost iz vrlo bolne emocije. Veliki bolan osjećaj oslobađa kemikalije od stresa u djetetovom mozgu i tijelu. Dijete možda nema riječi kojima bi izrazilo osjećaje koje osjeća, pa oni iz njega izlaze s vriskom ili plačem.
S vremenom će prirodno početi kontrolirati one primitivne impulse bijesa, straha ili nevolje, omogućujući mu da razmišlja o svojim osjećajima, a ne samo da ih pušta u neko primitivno djelovanje.
Roditeljski stres
Još jedna stvar koju treba uzeti u obzir je da dijete može osjetiti raspoloženje roditelja, a dječji stres je često barometar roditeljskog stresa, depresije, bijesa ili tuge. Roditeljstvo je jedan od najstresnijih poslova koji postoji, i što ste više pod stresom, veća je vjerojatnost da će se vaše dijete loše ponašati.
Kako im pomoći?
Ozbiljno shvati djetetovu nevolju: prepoznaj kako dijete doživljava događaj, jer se to može razlikovati od načina na koji ga ti doživljavaš. Pronađi odgovarajuće riječi s kojima ćeš opisati osjećaje s obzirom na njihovu dob i pokaži djetetu da razumiješ što mu se događa na jeziku na kojem to ono može razumjeti.
Kako se ponašati kad ti dijete testira granice:
- Zadrži mirnoću i ne očajavaj jer takvo ponašanje neće trajati dugo ako se pravilno postupa
- Dijete ima poteškoća s kontrolom vlastitih osjećaja pa roditelj mora zadržati kontrolu
- Kad dijete ima ispad bijesa, ne smije mu se popustiti. Mirno izrazi svoje nezadovoljstvo i ignoriraj djetetovo ponašanje (dokle god nije opasno za dijete)
- Kad se dijete smiri, kratko mu objasni pravilo i pohvali ga što se smirilo
