Novo istraživanje otkrilo je da djeca u dobi od dvije godine koja imaju manje od 50 riječi u vokabularu imaju dvostruko veću šansu da će imati jače i češće ispade bijesa
Roditelji su oduvijek znali da ako njihova djeca kasne s govorom imaju veću vjerojatnost da će imati temper tantrume. Ima smisla, na kraju krajeva. Ovi mali ljudi uče komunicirati i očajnički pokušavaju reći svoje želje, potrebe i još mnogo toga. Dakle, ne mogu komunicirati i nastaju frustracije. Roditelji kasnog progovorača doživjeli su takvo ponašanje, ali nikada nije bilo istraživanja koje bi to potvrdilo - sve do sada.
Novo istraživanje sveučilišta Northwestern otkrilo je da djeca u dobi od dvije godine koja imaju manje od 50 riječi u vokabularu imaju dvostruko veću šansu da će imati jače i češće ispade bijesa (dijete zadržava dah i lupa glavom). Zašto je to važno i što u vezi s tim možemo učiniti?
Kako prepoznati da je dijete 'kasni progovarač'?
Prethodna istraživanja istog sveučilišta koje je vodila dr. sc. Laurie Wakschlag, otkrila su da određene vrste čestih ili jakih tantruma mogu ukazivati na rizik za kasnije mentalne zdravstvene probleme poput anksioznosti, depresije i poremećaja ponašanja. Rana intervencija presudna je za kasne progovorače jer će oko 40 posto njih imati trajne jezične probleme koji mogu utjecati na njihovo akademsko obrazovanje.
Kako je rekla dr. sc. Elizabeth Norton glavna voditeljica istraživanja, ovi podaci mogu samo pokazati da postoji povezanost između kasnih progovorača i njihovog ponašanja. Međutim, na Northwestern sveučilištu provode longitudinalnu studiju "Kada se treba zabrinuti" gdje prate stotine djece koja imaju problema s tantrumima ili razdražljivim ponašanjem, jezičnim kašnjenjem, oboje ili ni jedno ni drugo.
Moglo bi se dogoditi i da postoje genetski ili okolišni čimbenici zbog kojih neka djeca imaju veću vjerojatnost za tantrume i jezične probleme, jer čak i kod djece školske dobi vidimo da se ova dva problema događaju zajedno mnogo češće nego što bismo to očekivali.
Što roditelji mogu učiniti?
Dakle, ako ste roditelji kasnijeg progovorača, nemojte se bojati posavjetovati se s pedijatrom. Norton kaže, "pedijatar može napraviti ispitivanja kako bi isključio stanja poput gubitka sluha ili autizam koji mogu objasniti kašnjenje u govoru."
Ono što roditelji mogu napraviti je pokušati djetetu obogatiti vokabular. Drugim riječima, puno, puno razgovarajte i pružite mu bogati vokabular. Na primjer, ako dijete pokaže svoju omiljenu igračku pingvina i kaže "to!", roditelj može podići igračku i reći i"Pingvin skače!".
I za kraj, samo razgovarajte sa svojim djetetom. Slijedite njihove poteze i budite strpljivi koliko god možete - jer su vaše frustracije vjerojatno fragment onoga što tvoje malo dijete može osjećati.
