Studentice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koje upravo organiziraju međunarodni kongres 'ERFUSS...', za Klokanicu su objasnile važnost rane intervencije kod djece s razvojnim teškoćama te pozvale roditelje da reagiraju čim posumnjaju na nešto takvo
Broj djece s neurorazvojnim čimbenicima rizika i dalje je velik, no sve bolja medicinska dijagnostika omogućava ranije otkrivanje bolesti i stanja koja narušavaju djetetov cjelokupni razvoj. Postavljena dijagnoza često dovodi do stresa i straha kod roditelja, a to može narušiti kvalitetu komunikacije i interakcije u obitelji. Problemi u različitim navedenim domenama zahtijevaju provedbu rane intervencije, interdisciplinarne djelatnosti koja podrazumijeva rad s djecom s utvrđenim razvojnim teškoćama ili onom skupinom djece koja je rizična za razvojna odstupanja.
Kako bi naglasili važnost ujedinjenja komplementarnih struka s jednim ciljem – timski rad i inter/trans/multidisciplinarnost, studenti Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organiziraju Međunarodni kongres studenata Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta ERFUSS... '14.
Upravo su iz tog razloga, sa svojim iskustvima, znanjima i pogledima, i više nego dobrodošli studenti srodnih disciplina poput psihologije, sociologije, pedagogije, odgojno – obrazovnih znanosti, filozofije, prava, socijalnog rada, lingvistike, fonetike, medicine, kineziologije, ali i studenti naizgled nepovezanih struka poput elektrotehnike, računarstva, strojarstva i umjetničkih područja, koji svojim vještinama i znanjima uvelike mogu doprinijeti u timu unutar edukacijsko-rehabilitacijskog područja rada i znanosti.
Uoči kongresa koji će se održati od 11. do 13. travnja 2014. u prostorima Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u Centru za rehabilitaciju smo razgovarali s Ljubicom Leko, studenticom diplomskog studija logopedije, Andreom Damjanić, studenticom diplomskog studija edukacijske rehabilitacije i Irenom Velimirović, studenticom diplomskog studija socijalne pedagogije, koje su za Klokanicu objasnile što podrazumijeva pojam rane intervencije.
Važnost rane intervencije
"Pojam 'rane intervencije' se često poistovjećuje s ranom terapijom što nije točno jer rana intervencija obuhvaća puno šire područje", naglašava Andrea Damjanić i objašnjava da ovaj pojam podrazumijeva:
- rad s roditeljima, njihovo osnaživanje i pružanje podrške kako bi oni omogućili što kvalitetniju okolinu za djetetov rani razvoj i učenje. To je razlikuje od prijašnjeg pojma rane intervencije – usmjerenost na obitelj i pružanje podrške. Samo opušteni roditelji puni samopouzdanja mogu prepoznati djetetove potrebe i odgovarati na njihove signale
- povezanost i koordinaciju sustava jer se ona pruža kroz više sustava (sustav zdravstva, socijalne skrbi i obrazovanja)
- uključivanje djeteta s razvojnim teškoćama u redovne sustave obrazovanja, programe u zajednici i slično
- rano otkrivanje i dijagnostiku
- mora sadržavati i sustav praćenja djece s postojećim rizicima kako bi se na vrijeme otkrile razvojne teškoće
- rad sa znanstveno utemeljenim terapijama
Rana intervencija daje veliku važnost kvaliteti interakcija između djeteta i roditelja koje su, kako je i znanstveno dokazano, itekako važan čimbenik ranog razvoja djeteta. Upravo zato treba raditi na razvoju i poticanju komunikacije, koja se odražava kroz kvalitetne interakcije u ranome djetinjstvu.
Na pitanje kada roditelji najčešće posumnjaju u razvojne poteškoće kod svog djeteta, Ljubica Leko objašnjava: "Roditelji se najčešće javljaju kada dijete ne govori. U to vrijeme djeca tipičnog razvoja počinju više govoriti, čemu roditelji i prirodna okolina pridaju veliko značenje jer su osjetljivi na 'vanjske' razvojne znakove, često zanemarujući koliko dijete razumije i kako surađuje s drugim ljudima".
Studentica logopedije objašnjava da budući da je predjezična komunikacija temelj za usvajanje jezika a potom i govora, iznimno je važno uočiti odstupanja u ranom komunikacijskom razvoju i to puno prije nego se očekuje od djeteta da progovori.
Djeluje se prije postavljanja dijagnoze
U ranu intervenciju ulaze djeca koja imaju rizične čimbenike, a na njih se djeluje prije postavljanja dijagnoze. "Dijagnoza se ne daje odmah. Primjerice, u prvoj godini života neke se dijagnoze niti ne postavljaju", kaže Andrea Damjanić, studentica edukacijske rehabilitacije, a s tim se slaže i Irena Velimirović, studentica socijalne pedagogije. "Ako dijete pokazuje odstupanja u ponašanju, važno je to uočiti i intervenirati. Kada se govori o poremećaju u ponašanju, dijagnoza se uopće ne postavlja prije 18. godine, kaže se samo da dijete ima problem u ponašanju", kaže Irena.
Jedan od problema na koji nailaze roditelji i stručnjaci prije samog početka s ranom intervencijom, je nedostatak dvosmjernosti u komunikaciji, na primjer između pedijatra i liječnika opće medicine te logopeda, rehabilitatora i socijalnih pedagoga, naglašavaju naše sugovornice. Zbog toga je interdisciplinarnost izuzetno bitna u ranoj intervenciji.
"Želimo osvijestiti mlade stručnjake da se mogu oslanjati jedni na druge. Svatko od nas sa svog područja zna prepoznati rizik za neki poremećaj ili poteškoću te tako može uputiti dijete kolegi iz drugog područja koji mu može pomoći", kaže Irena Velimirović.
"U vrtićima i školama u Hrvatskoj uglavnom su zaposleni logopedi, a trebali bi biti prisutni i stručnjaci iz ostalih područja, posebno edukacijske rehabilitacije te socijalne pedagogije", naglašava Andrea Damjanić i dodaje da je važno dijete promatrati u prirodnom okruženju i na vrijeme utjecati i spriječiti razvoj poremećaja.
Uloga roditelja
I uloga roditelja je važna, a rana intervencija bit će učinkovita samo ako započne onda kada znamo da postoji rizik za nastanak nekog poremećaja. "Roditelji se često zavaravaju, ne žele priznati da postoji problem i ne žele potražiti pomoć, a odgađanjem se gubi dragocjeno vrijeme. Često imaju nerazumna očekivanja i teško prihvaćaju da nešto nije u redu s njihovim djetetom", upozorava Andrea Damjanić.
Također, ako se kod roditelja pojavi sumnja, a liječnik kaže da nema razloga za brigu, naše sugovornice savjetuju da roditelji ipak inzistiraju. Možda je sve u redu, ali uvijek je bolje intervenirati, savjetuju ove tri studentice.
Terapija u ranoj intervenciji je potpuno individualna, individualan je pristup, roditelji dobivaju sve obavijesti, a po potrebi se i uključuju u terapiju. Međutim, studentice naglašavaju da roditelj ne smije biti terapeut, jer se ne smije izgubiti odnos roditelj-dijete.
"Rana intervencija bit će učinkovita samo ako započne onda kada znamo da postoji rizik za nastanak nekog poremećaja. No treba naglasiti da terapijom možda nećemo riješiti problem, ali što se ranije otkrije i počne s terapijom, veća je šansa da bude bolje", kaže Ljubica Leko te dodaje da stručnjaci trebaju raditi na razvoju međusobne suradnje i promicanju važnosti rane intervencije na državnim i lokalnim razinama kako bi se stvorili što bolji uvjeti za razvojni ishod djece s razvojnim teškoćama i rizicima.
