Ono u čemu roditelji često griješe je da djeci, koja zbog svoje dobi nisu razvojno spremna za usvajanje određenih ponašanja, nameću pravila i zahtjeve prisilom
Djeca tijekom odrastanja žele sve veću samostalnost, pa su često neposlušna i buntovna, što dovodi do sukoba s roditeljima.
"Djeca, kao i odrasli, teže aktivnostima koje ih vode ugodi i zadovoljstvu, a prirodno žele izbjeći neugodu. U dječjoj je prirodi da se protiv neugode bore neposluhom. Djeca imaju svoju volju i ciljeve koji nisu istovjetni roditeljskim, i u razvojnoj dobi, kad počinju spoznavati granice sebe i drugih, počinju pokazivati vlastite zahtjeve te se odbijaju složiti s tuđima", kaže psihologinja Lejla Talić.
Uloga roditelja je da djecu nauče zašto je važno raditi ono što nam se nekad ne da.
"Zbog složenosti našeg mozga biološki, psihološki, socijalni i emocionalni razvoj čovjeka vrlo je postupan. Ono u čemu roditelji često griješe je da djeci, koja zbog svoje dobi nisu razvojno spremna za usvajanje određenih ponašanja, nameću pravila i zahtjeve prisilom. Primjerice, predškolska djeca nekad ne razumiju razloge zabrana. U toj dobi još nisu sposobni kontrolirati emocije i odgoditi zadovoljenje potreba. Ono što žele, žele odmah i, ako to ne dobiju, reagiraju burno. To nije neposluh nego obilježje razvojne faze", pojašnjava mag. socijalnog rada Biserka Tomljenović.
Jesper Juul: Kako djeci reći 'Ne' i ostali savjeti za roditelje
Kako djetetu objasniti da nešto mora učiniti?
Djeca u predškolskoj dobi uglavnom uče promatranjem i oponašanjem i zbog toga će odrasli najbolje rezultate postići dobrim primjerom. Iskustva pokazuju da je za djecu jednako štetno rasti u obitelji s premalo vodstva kao u onoj u kojoj je vodstvo tiranija.
Psihologinja Talić ističe kako 10-godišnjak može lakše shvatiti zbog čega bi bilo dobro npr. pospremiti sobu nego što to može petogodišnjak. No u oba slučaja ključno je ponuditi opciju kako i kada da to učini te objasniti zašto je to roditelju važno.
Nakon što dijete odbije, važno je ponoviti zahtjev na isti način, bez podizanja tona, optuživanja, manipuliranja, izazivanja osjećaja krivice ili moraliziranja. Uvijek se treba osvrnuti na ponašanje, a nikad na cjelovitu osobu djeteta.
Dijete se ne mora složiti s kaznom, no ona se mora dosljedno primjenjivati i zato je važno da bude logična, primjerena i kratkoročna. Uvijek mora biti definiranog trajanja, primjerena dobi i ne pretjerana.
Odrasli mogu nepovoljno utjecati na dječji razvoj ako postavljaju zabranu tako da kod djeteta provociraju krivnju, bespomoćnost, sram i nesigurnost. Osobni autoritet razvit ćete ako živite ono što propovijedate.
