Voditeljica Anja Alavanja Romac otkrila nam je što joj je najvažnije u odgoju dvoipolgodišnjeg sina Jakova, kako prolaze kroz njegove faze odbijanja, negodovanja i temper tantruma te nam ispričala kada joj je bilo najteže otkad je postala mama
"Nikad nismo Jakovu zabranjivali da nam kaže 'ne', jer znamo koliko je to važno za njegov razvoj, da tako otkriva sebe i svoje granice i da će zahvaljujući ovakvim iskustvima kasnije moći lakše sam odlučivati što želi, a što ne želi. Kad nam kaže 'ne', mi to prihvatimo i, u skladu s onim što smo naučili o dječjem razvoju, fazama i potrebama, nakon toga krenemo u pregovore. Pitamo ga zašto ne, dajemo druge prijedloge, pokušavamo doći do rješenja i na kraju se uvijek nešto dogovorimo. Gotovo nikad ga nismo prisiljavali i govorili mu da nešto mora", kaže Anja Alavanja Romac, 32-godišnja voditeljica koja trenutno radi na televizijskom kanalu Fight Channel i vodi razne evente za djecu.
Sa suprugom, gitaristom i poduzetnikom Željkom Romcem ima sina Jakova, koji će u siječnju 2015. napuniti tri godine. Njih su dvoje zajedno išli na predavanja i radionice za roditelje u Centru Prirodno roditeljstvo i Anja smatra da im baš zahvaljujući tome sve s Jakovom ide prilično glatko. "Inače bih sigurno napravila puno pogrešaka u raznim situacijama kao što su ispadi bijesa, odbijanje, negodovanje i razne druge faze", kaže.
Kao primjer nam je ispričala jedan nedavni događaj: "Jakov nije želio sjesti u autosjedalicu, a ja sam mu rekla da je to u redu, ali da ćemo onda ostati na parkiralištu, jer ne možemo krenuti i otići po tatu dok ne uđe u nju. Budući da je želio vidjeti tatu, brzo se predomislio. To je jedna od situacija u kojoj smo neslaganje brzo i mirno riješili, no naravno, znalo je biti i suza i vrištanja", priznaje.
Pitanje popustljivosti i autoriteta
"Iako mnogi koji gledaju sa strane, pa čak i moja mama, misle da sam popustljiva, ja imam svoje granice i dosljedna sam, ali se prilagođavam kontekstu. Neću svom sinu reći 'ne' samo da bih pokazala svoj autoritet i naučila ga da ne može dobiti sve što poželi. Na primjer, on voli vodu i polijevanje pa nam je tijekom vrućih ljetnih dana znala biti prava poplava na balkonu, ali ako je hladno, sasvim sigurno mu takvo nešto neću dopustiti, i onda on to prilično lako prihvati. Isto tako, igra u blatu je dopuštena, osim ako poslije idemo na neki rođendan ili u igraonicu, gdje ne može doći blatnjav. A inače, ako treba, valjamo se po blatu zajedno!", kaže Anja kroz smijeh.
Sa svojim je sinom prošla i kroz fazu temper tantruma, koja je počela oko druge godine: "Tih napadaja nije bilo puno, ali ih je bilo. Jednom je u Dubrovniku, na terasi hotela želio gurati stolicu po podu, a ja mu to nisam dala jer je jako škripala i smetala drugim gostima. On se počeo tresti, bacati i vrištati od bijesa, svi su nas gledali i da sam postupila onako kako sam često vidjela da roditelji postupaju u takvim situacijama, vjerojatno bih ga dobro izlupala. No sjetila sam se jednog predavanja u Centru Prirodno roditeljstvo, uzela ga i odnijela s terase, sjela s njim na stepenice, držala ga i grlila. Za minutu ili dvije se smirio i počeo je i on mene maziti i grliti. Još smo pričali o tome i kad smo se vratili na terasu, ispričao se konobaru.
I poslije smo još puno pričali o tom događaju, a to radimo uvijek kad se dogodi nešto uznemirujuće ili zbunjujuće za njega, da mu ne ostane kao trauma. Nedavno se tako jako prestrašio kad je u parku vidio djevojčicu sa zaista strašnom gumenom maskom vještice. Sav se stresao, a ja sam mu rekla da je to samo curica koja je stavila masku, poslije smo ju i vidjeli kad ju je skinula, a kad smo došli kući, sve smo detaljno prepričali tati", opisala nam je Anja.
'Nije uvijek lako, ali se isplati'
Ističe kako svog sina od početka poštuje kao osobu i da se prema njemu uvijek nastoji tako i ponašati. "Ponekad moram tri puta udahnuti, pričekati da se smirim da mogu normalno razgovarati, ali za sad stvarno nikad nije bilo praznog izderavanja na njega", kaže.
A koliko joj je god sa sinom sada lako, priznaje da su joj prvi mjeseci nakon njegova rođenja bili izuzetno naporni. "Bila sam pomalo u šoku od te ogromne promjene u načinu života. Više nije bilo slobodnog vremena u kojem smo suprug i ja posvećeni samo jedno drugom. Uz to mi je trebalo vremena da se oporavim od poroda, bila sam iscrpljena, Jakova sam dojila i nosila po cijele dane, a kad smo išli u šetnju ili u dućan, stavila bih ga u kolica, ali bih se obično vraćala kući noseći u rukama i njega i vrećice iz dućana, gurajući kolica. No čini mi se da se sve to isplatilo, jer sad stvarno nemamo puno problema s njim.
Kad sam ujutro slobodna, volim otići na kavu pa on sjedi sa mnom, pije pjenicu od mlijeka iz male šalice, igramo se i pričamo. Tako ga suprug i ja svugdje vodimo sa sobom, čak smo išli i na turistička putovanja s puno razgledavanja po gradu i bilo nam je super. Prije sam se čudila roditeljima koji vode djecu sa sobom u restorane, pa se djeca deru. Olako sam ih osuđivala, a sad mislim da djeci najbolje uz mamu i tatu, gdje god bili", kaže voditeljica.
U Centru Prirodno roditeljstvo 10. rujna održava se radionica Postavljanje granica!
