'Onih nekoliko sati bez djece je moje vrijeme kada ću razgovarati sa suprugom (ili ne razgovarati s njim), surfati po internetu, ili ništa ne raditi i samo uživati u tišini. I zato moja djeca imaju strogo određeno vrijeme spavanja'
Jorrie Varney je majka dvoje djece i medicinska sestra, koja piše o stvarnosti i ludilu roditeljstva na svom blogu Close to Classy. Ona teži vlastitom namještaju bez mrlja i uživa u tuširanju bez publike. Za Scarymommy podijelila je svoju priču zašto njena djeca imaju točno vrijeme odlaska u krevet.
Pitajte bilo kojeg roditelja što misli o vremenu odlaska njihovog djeteta na spavanje najvjerojatnije ćeš čuti priče o tantrumima, drami, plakanju.... zato što je vrijeme odlaska u krevet gotovo uvijek problem. Ako ste jedan od sretnih roditelja čije dijete ide bez problema ide u krevet, ostaje u krevetu i zaspi bez drame, ne možemo biti prijatelji. OK, samo se šalim, još uvijek možemo biti prijatelji, samo mi nemoj pričati o svom divnom djetetu. Mi ostali provodimo vrijeme u borbi, jer djeci treba san, i iskreno, nemamo drugog izbora.
Njihovo spavanje mamin je odmor
Vrijeme spavanja je neizbježno. Svoj djeci moram samo 23 puta reći laku noć, budite tiho i spavajte. I jedan od njih mi neprestano pokušava ustati iz kreveta i popiti čašu vode ili reći "samo još ovo". NE! Nema više samo ovo. Vrijeme je za spavanje i mama treba da zatvorite oči i zaspite da ne izgubi zdravi razum. Budući da, budimo iskreni, nakon neprekidnog kaosa, njihovo spavanje je moj odmor. Malo predaha prije nego što sljedeći dan opet počne kaos. Onih nekoliko sati bez djece je moje vrijeme kada ću razgovarati sa suprugom (ili ne razgovarati s njim), surfati po internetu, ili ništa ne raditi i samo uživati u tišini. I zato moja djeca imaju strogo određeno vrijeme spavanja.
Neki bi mogli reći da je ovo rano za spavanje, jer su moja djeca u krevetu od 19:30, i listamo knjige i pričamo. Kad dođe 20:00, ugasim svjetla i ne želim čuti glasove do jutra. Ako vam treba piće, bolje je da to riješite do 19:59.
Bude li to tako uvijek? Oh, dovraga ne! Ali to je još jedan razloga više da započnemo rutinu s odlaskom u krevet tako rano i držimo se strogih pravila za gašenje svjetla u 20 sati. Što kasnije započnemo svoju rutinu, to će biti više drame. Nema nikakve koristi od toga da mi djeca ostanu budna do kasno. Pokušalo sam. Sljedećeg dana neće spavati duže - još uvijek ustaju s prvim zrakama sunca. I onda su umorni, nerazumni... Trebaš samo jednom preživjeti da bi saznala o čemu govorim. To je stvarno pakao.
Nisam nerazumno nefleksibilana s ovim strogim pravilima za spavanje - postoje određeni događaji zbog kojih će kasnije ići u krevet, a ja to shvaćam. Ali, ako govorimo o našoj normalnoj rutini, onda da, na spavanje se ide rano.
Ako se tvoja djeca sama zabavljaju i igraju i odlaze u krevet kad se umore, i to je kul. Roditeljstvo se uči u hodu i radiš ono što je dobro za tvoju obitelj. Moja djeca moraju spavati i trebam ih da ne budu budni, tako da mogu živjeti svoj život u miru barem nekoliko sati dnevno. Stalna vrišteća i neprestana pitanja dovoljna su da ženu dovedu do ludila. Nakon 18:00 moje oko počinje trzati kad god netko kaže mama. Trebam vrijeme za spavanje isto koliko i oni. Ja ću im dati večeru, nahraniti ih, oprati i ugurati u krevet čim budem mogla, jer sutra će doći prije nego što mislimo.
