Kada se djeca igraju, ona su mindful: sva njihova pažnja usmjerena je na igru. Ukoliko ih nešto razljuti ili rasplače, dovoljno je preusmjeriti njihovu pažnju na neki drugi predmet ili aktivnost i već se u sljedećem trenutku mogu smijati. Iz sveg ovog možemo zaključiti da je djeci najvažnije ono što se događa ovdje i sada
Ako želite kod djeteta unaprijediti vještine koncentracije i pažnje, regulacije emocija, umirivanja, empatije i samoprihvaćanja, tada je mindfulness odličan izbor.
Što je uopće mindfulness?
Biti mindful znači biti svjestan. Biti potpuno svjestan (mindful) znači obratiti pažnju na sadašnji trenutak i sve što se primjećuje je ovdje i sada, bilo oko nas, bilo u nama samima.
Osim što nam omogućava da bogatije proživljavamo životne trenutke (pa i one najmanje među njima koji često prođu nezamijećeno), mindfulness nam pomaže umiriti se, sabrati svoje misli i reagirati svjesnije u stresnim životnim situacijama. Prestajemo biti “marionete” vlastitih misli i raspoloženja ili vanjskih okolnosti.
Također, mindfulness nam omogućuje da prema sebi i prema drugima razvijemo otvoren i empatičan stav. S takvim stavom postajemo manje kritični prema samima sebi i prema drugima dok se jača naše samopoštovanje i prihvaćanje ljudi oko nas.
Mindfulness je i mentalni trening koji putem vježbanja usmjeravanja pažnje poboljšava percepciju, koncentraciju, učenje i pamćenje. U vježbama mindfulnessa pažnja se može usmjeravati na vanjsku okolinu koristeći osjetila (vid, sluh, dodir, okus, miris) ili unutarnja iskustva (tjelesne senzacije, misli, osjećaji).
Ono što se u nama događa kada redovito vježbamo mindfulness jest prihvaćanje svih iskustava, ugodnih ali i neugodnih. Razvijajući na taj način našu “otpornost” (rezilijentnost), vježbanje mindfulnessa dovodi do toga da prestanemo tjerati od sebe neugodna iskustva (npr. neugodne emocije poput tuge, straha, ljutnje ili tjelesne senzacije izazvane anksioznošću) jer uvidimo da ih možemo “preživjeti”. Naravno da cilj mindfulnessa nije rezignirano prihvaćanje neugodnih životnih situacija koje imamo mogućnost napustiti (poput lošeg društva ili nasilnog partnera) kao niti namjerno izlaganje opasnim situacijama (konzumiranje droga, alkohola ili druge nezdrave aktivnosti). Mogli bismo reći da kroz vježbanje mindfulnessa uviđamo što možemo “promijeniti”, a što je mudrije prihvatiti te nam omogućuje da reagiramo na najprikladniji način.
Kad su djeca mindful, sva njihova pažnja usmjerena je na ono što rade - toliko su koncentrirani da ne razmišljaju o drugim stvarima niti primjećuju brojne distrakcije
No, sve ove snažne riječi poput svjesnosti, prihvaćanja, življenja u trenutku, usmjeravanja pažnje na unutarnja iskustva, otpornosti, mentalnog treninga...sve to zvuči (pre)komplicirano kada pričamo o djeci, zar ne? Prisjetimo se definicije mindfulnessa: mindfulness znači biti svjestan sada i ovdje, usmjeriti pažnju na sadašnji trenutak. Zavirimo sada zajedno u dječji svijet.
Sjetite se svog mališana kako leži u krevetiću i upoznaje svijet: pomno promatra svoje ručice, rasteže prstiće, prinosi ih ustima, pa ponovno promatra...Isto radi i sa zvečkom: opipava ju, pozorno promatra iz svih kuteva dok ju okreće u rukama. Vaša najdraža curica koja se potpuno “unijela” u svoj crtež dok zamazana od tempera pušta svoje umjetničke otiske po papiru...
Kada se djeca igraju, ona su mindful: sva njihova pažnja usmjerena je na igru. Mogli bismo reći da su toliko koncentrirani da ne razmišljaju o drugim stvarima niti primjećuju brojne distrakcije (npr. okolinsku buku, osjećaj gladi ili vas kako ih po stoti put zovete na ručak). Ukoliko ih nešto razljuti ili rasplače, dovoljno je preusmjeriti njihovu pažnju na neki drugi predmet ili aktivnost i već se u sljedećem trenutku mogu smijati. Iz sveg ovog možemo zaključiti da je djeci najvažnije ono što se događa ovdje i sada. No, kako rastu, njihova sposobnost bivanja u trenutku slabi.
Zašto odrastanjem prestajemo biti mindful?
Dogodi se intervencija odraslih. Dogodi se razvoj uma. Jednostavno: dogodi se život. Jedna od ključnih roditeljskih zadaća je poučiti djecu planiranju obaveze, pravilima i organizaciji vlastitog vremena – svemu onome što će im pomoći da kasnije u životu budu efikasna, produktivna te da poštuju odgovornosti koje odrastanje donosi. Djecu stoga svakodnevno učimo što se i kada radi: kada je vrijeme za buđenje, školu, obroke, učenje, igru s prijateljima, sport, školu jezika itd.
Nedostatak njihove slobode odlučivanja dovodi do automatskog “odrađivanja” aktivnosti koje im ponekad (ili često) nisu po volji. Kako lista obaveza raste, sve je teže “biti u trenutku”: dan se polako pretvori u jurnjavu s jedne aktivnosti na drugu, najčešće potpuno nesvjesno. Ovo naravno ne znači da je neispravno djecu podučiti rasporedu i obavezama, ali kao što svaka medalja ima dvije strane, tako je i “automatski” način življenja negativna posljedica dobro organiziranog života koji može (i često tako bude!) postati preorganiziran bez slobodnog (i prijeko potrebnog!) prostora za samo bivanje, sada i ovdje.
Nadalje, kako djeca rastu tako se obogaćuju i njihove sposobnosti uma – ona postaja sposobna maštati, planirati, ali i brinuti se. Sada i ovdje više nisu (gotovo) jedino vrijeme koje poznaju i sve češće se vraćaju u prošlost ili odlaze prema onome što će se tek dogoditi.
Kako im onda pomoći da ne izgube (ili da povrate) dar s kojim se svi rodimo – biti ovdje i sada? Poučavajući ih mindfulnessu.
Koje su dobrobiti mindfulnessa za djecu?
Prema brojnim istraživanjima, baš kao i kod odraslih, mindfulness kod djece poboljšava pažnju, koncentraciju, pamćenje, učenje, prihvaćanje neugodnih osjećaja i njihovu kontrolu, smanjuje ispitnu anksioznost kao i simptome impulzivnosti i hiperaktivnosti, poboljšava kvalitetu sna, odnose s drugima, jača samopouzdanje te pospješuje općenitu kvalitetu života u djece.
U kojoj je dobi dijete spremno na mindfulness?
Obzirom na sve ovo što smo rekli, mogli bismo zaključiti da su djeca, jednim dijelom, od samog rođenja spremna za mindfulness (npr. što se tiče svjesnosti dodira, majčinog mirisa ili zvuka njezinih otkucaja srca). Što se pak tiče dobi u kojoj je dijete spremno na mindfulness vježbe kako ih podučavamo, možda ću najbolje objasniti kroz primjer: s trogodišnjim djetetom moguće je već izvoditi vježbe slušanja, dodira, pokreta, mirisa, imaginaciju i vizualizaciju kao i vježbe disanja za opuštanje. Rekli bismo stoga da je predškolska dob itekako prikladna za upoznavanje sa mindfulness vježbama.
Ono što je važno istaknuti jest da mindfulness vježbe moraju biti primjerene s obzirom na dob i stupanj razvoja djeteta. Naime, baš kao i uvijek u životu, poruku koju želimo želimo prenijeti potrebno je prilagoditi osobi kojoj ju prenosimo, pričati njenim jezikom. Ukoliko se djeci obraćamo jezikom koji razumiju, mindfulness vježbe vrlo brzo postanu dio dana kojeg iščekuju baš kao i svoj omiljeni crtić!
Iz svih ovih razloga, pozivam vas da uvedete svoje mališane u čaroban svijet mindfulnessa već danas. Krenite sa jednom od vježbica koje su pripremile stručnjakinje Poliklinike za zaštitu djece i mladih. Cilj vježbe poučiti je dijete relaksirajućem disanju i pomoći mu umiriti se kada je to potrebno:
„Slonić koji diše“
- Stani uspravno i ispruži obje ruke ispred sebe
- Skupi šake zajedno. Odlično! Upravo si napravio surlu slonića.
- Duboko udahni na nos i digni ruke visoko iznad glave kao slonić svoju surlu.
- Lagano izdahni kroz usta i spusti ruke uz tijelo kao slonić svoju surlu.
- Ponovi nekoliko puta.
