Psihologinja objašnjava što učiniti kad dijete vikanjem i vrištanjem pokazuje svoju frustraciju i kako se nositi s ljubomorom kod dolaska novog člana obitelji
Sin ima 2,5 godine i prije četiri mjeseca dobio je seku. Do tada je bio predivno i poslušno dijete. Naši problemi počinju unazad dva mjeseca. Vrišti, baca se, neće se maziti, ništa mu ne paše, na svako pitanje odgovor je "ne" i "neću". Kad ga pitam hoće li ići spavati, on odgovori "ne" i nekontrolirano vrišti. Njegovoj mlađoj seki ne pridajem puno pažnje, samo za dojenje i prematanje, a ostatak vremena nastojim igrati se i provoditi vrijeme s njim. No, on je miran jedino kad mu pustim crtiće. Nastojim to smanjiti na minimum no kad većinu dana provede vrišteći crtići su mi jedini "izlaz" za malo mira. Znam da je to ljubomora na seku no nikada ga nismo ostavili samog, ponašamo se kao da nje nema, dakle isto kao i prije, no njegovo ponašanje je već stvarno prevršilo svaku mjeru. Udarim ga po peleni, no to samo pojačava intenzitet njegovog plača. Ide u vrtić i tete mi kažu da je tamo dobar, no kad dođe doma postane mali "vrag". Uz to, još uvijek se budi po noći i traži mlijeka. Do prije nekoliko mjeseci sam mu davala cijelu bočicu mlijeka dva ili tri puta u noći, no kad sam shvatila da je to samo navika počela sam mu davati po prst mlijeka, on povuče nekoliko puta i zaspi. Pokušali smo i s ignoriranjem i s maženjem, to je trajalo nekoliko dana i nije pomoglo. Poslušala sam sve savjete, i od pedijatrice i od rodbine, no ništa ne pomaže. Ne znam više kako da ga odviknem od noćnog buđenja i kako da ga smirim da ne plače toliko.
U vašem pitanju pronalazim više tema, na koje ću se osvrnuti redom kojim ste ih i naveli. Dijete u dobi u kojoj je i vaše, polako ulazi u fazu kada počinje izražavati svoju samostalnost, želi samostalno isprobati neke stvari, odlučiti i izabrati. Često se u toj dobi od djeteta čuje "ne“ i "neću“. To je uobičajena faza u razvoju djeteta i, kao takva, očekivana i potpuno normalna. Važno je da dijete iskuša i doživi svoju samostalnost no u situacijama primjerenima njegovoj dobi – da samostalno uzme i odabere igračku, da se samostalno pokuša odjenuti, učiniti neku drugu stvar. Iako će dijete isprobavati svoju samostalnost u mnogim situacijama i dalje mu je potrebno vodstvo i smjernice koje postavlja roditelj.
Tako, što se spavanja tiče, umjesto da pitate dijete hoće li ići spavati, kažite mu da je vrijeme za spavanje te ga lagano uvedite u uobičajenu rutinu za spavanje. Ako dijete i kaže "ne“ pokažite mu da ste ga čuli, no ustrajte u onome što je važno i zdravo za dijete: "Čujem da ne želiš ići na spavanje. Noć je i vrijeme je za spavanje.“ Pozovite ga 'na maženje' ili da odabere priču koju ćete mu pročitati (ovisno o tome kakva je vaša uobičajena rutina prije spavanja). Ako dijete viče i dere se, pričekajte da se umiri. Budite pored njega, kada dijete bude spremno, možete ga nježno i čvrsto zagrliti i pomoći mu da se umiri (ako će vam dozvoliti). Dijete vikanjem i vrištanjem pokazuje svoju frustraciju s kojom ne može izaći na kraj (jer je još premalo i nema sposobnosti iskazati ju i riješiti na drugačiji način, riječima, kao što se to očekuje od odraslih). Promatrajte kada je takvo ponašanje izraženije i probajte izbjeći odnosno smanjiti moguću pojavu takvih situacija. Neke situacije vjerojatno nećemo moći spriječiti, no neke možemo (ako je dijete preumorno, gladno, ako treba mir…).
Vjerujem da se osjećate bespomoćno, no dijete još nema niti spoznajne niti emocionalne mogućnosti svoje nezadovoljstvo, ljubomoru, potrebu za samostalnošću izreći i razriješiti riječima odnosno na socijalno prihvatljiv način (i mnogi odrasli to često ne mogu!). Nikako nemojte udarati dijete, bez obzira na bespomoćnost i ljutnju koju osjećate. Radije se udaljite, pričekajte da se smirite i tek onda pristupite djetetu. Obično pomaže kada zamisliti sebe u situaciji u kojoj se nalazi dijete. Zamislite da je u vaš život ušla nova osoba koju niste željeli niti ste to planirali ili da se vaše želje razlikuju od želja i potreba drugih bliskih osoba te da vas draga i važna osoba udari samo zato jer se vaše potrebe, želje ili očekivanja razlikuju od njenih! Djetetu, kao i vama, u životu se dogodila velika promjena – rođenje sestre. I naravno da više ništa nije isto kao i prije. Svakako bi bilo važno reći to djetetu, odnosno potvrditi mu realnost u kojoj se nalazi jer ono to osjeća i vidi.
Također bilo bi važno dopustiti mu da bude ljubomorno. Rođenje sestre vrlo je velika promjena u njegovom životu. Možete mu reći: "Rodila se tvoja seka i sada je i ona dio naše obitelji. Vjerujem da je i ti voliš kao i mi, no vidim da ponekad i nisi baš sretan – sada brinemo i pazimo i na tebe i na nju. Ti si mi i dalje važan i volim te. Vidim da si ponekad ljut i to je u redu. Svima će nam trebati vremena da se naviknemo na ovu novu situaciju.“ I onda kada pripremimo dijete na rođenje brata ili sestre, na najbolji mogući način i kada vodimo brigu o tome da se i starijem djetetu posvetimo što više možemo, to ne znači da ćemo time spriječiti pojavu ljubomore. Ljubomora je normalan osjećaj, koji se ponekad javlja i koji nam "šalje poruke“ o nama samima, "govori nam“ o nečemu što nam je važno.
Navodite da je u vrtiću dijete "dobro“, primjereno se ponaša i surađuje. Sukladno tome, za očekivati je da "si da oduška“ kada dođe kući. Nije jednostavno surađivati i funkcionirati u velikoj grupi, kao što je vrtićka i to obično od 8 do 10 sati dnevno. Dodatno, dijete može biti umorno od samog boravka u vrtiću, među tolikom djecom, pa kada se tome pridoda razvojna faza u kojoj se nalazi te stresan događaj - rođenje sestre, možemo očekivati da dijete treba prostor gdje će moći slobodno iskazati svoje neugodne osjećaje, nezadovoljstvo ili frustraciju.
Što se tiče odvikavanja od buđenje noću, ne bih preporučila da to sada radite. Iako se vjerojatno radi o navici, to bi bila još jedna velika promjena za dijete odnosno dodatan stres. Budući se vaš sin nalazi u periodu privikavanja na rođenje sestre što je samo po sebi stresno, ne bih preporučila da s odvikavanjem od noćnih buđenja krenete sada. Dajte djetetu vremena da se privikne na novu osobu u njegovom životu – malu seku i tek kad se smiri, uvodite nove promjene kao što je cjelonoćno spavanje.
Kada djetetu potvrdimo njegovu realnost, prepoznamo kako se osjeća i pomognemo mu da se izrazi, kada mu dozvolimo da pokaže svoje emocije, naročito one koje nisu ugodne te budemo s njim i kada se ne osjeća dobro ili kada se ne ponaša onako kako mi očekujemo, pomažemo djetetu da se smiri i ponovo pronađe svoje mjesto u novoj situaciji koja se dogodila. Uz veliku promjenu koja se dogodila u djetetovom životu – rođenje sestre, vaš sin se nalazi u normalnoj razvojnoj fazi (učenja i isprobavanja vlastite samostalnosti) koja je često vrlo zahtjevna kako za dijete tako i za njegovu okolinu. Stoga je potrebno puno strpljenja i pažnje od strane odraslih, vas roditelja, kako bi ovaj period života prošao ugodno i za dijete i za vas.
