"Svaka nesigurnost koju dijete osjeti u roditelju signalizirat će mu da ga odgurne od sebe u pokušaju traženja kompetentnijeg i sposobnijeg njegovatelja. Djeca najviše traže i reagiraju na dosljednost, sigurnost, prihvaćanje i povezanost," tvrdi psihologinja Sarah Alperin.
Djeca, posebno ona mlađa od 5 godina za preživljavanje se oslanjaju na svoje primarne njegovatelje. Favoriziranja jednog roditelja naspram drugog nisu osobne prirode, tvrde stručnjaci, već se temelje na pukim obrascima preživljavanja. Kad dijete prepozna jednog roditelja kao "dostupnijeg" od drugog, bori se da tako i ostane jer je njegova potreba za brigom i čvrstom, stabilnom vezom presudna. U tom slučaju, dijete štiti i preferira odnos s jednim od roditelja, jer se taj roditelj pokazao najkonzistentnijim u pružanju rezultata.
To nema nikakve veze s djetetovim nedostatkom ljubavi prema drugom roditelju. Ovo je oblik djetetove sposobnosti da prepozna put najmanjeg otpora prema zadovoljavanju osnovnih potreba. Oba roditelja bi dijete trebali pohvaliti i prihvatiti njegove postupke, tvrdi psihologinja Sarah Alperin.
Ako si ti roditelj kojeg dijete ponekad odguruje, psihologinja savjetuje jednostavnu rečenicu koju možeš govoriti djetetu; "Tata je dostupan, ali i ja sam na raspolaganju. Ovdje sam ako me trebaš. Poštujem tvoj izbor i volim te."
Dakle, kada djeca prepoznaju najpouzdaniji, najčvršći odnos s jednim roditeljem, oslonit će se na tog roditelja jer je to najlakši put. U svakodnevnim situacijama, poput kupanja ili igranja također je važno pokazati razumijevanje za djetetov izbor. Psihologinja Alperin daje odlične primjere.
"Čujem te. Želiš da te mama okupa? Znam da je mama obično ona koja te kupa i zbog toga se osjećaš sigurno. Danas radim, ali sutra ću te ja moći okupati. U redu je ako se zbog toga osjećaš tužno. Znaš da je mama uvijek tu za tebe i da te voli."
Drugi odličan primjer povezan je s igranjem.
“Čujem kako govoriš da želiš da ti tata pomogne ući u auto. Znam da voliš kad ti tata pomaže jer voliš provoditi vrijeme s njim. I ja volim provoditi vrijeme s tatom. Trenutno je tata zauzet, ali pomoći će ti čim bude mogao. Sad sam ja ovdje i mogu ti pomoći. U redu je što želiš tatu. Potpuno te shvaćam. On je sjajan! "
Najvažniji doprinos roditelja u ovakvim situacijama jest poštovanje i priznavanje djetetove sklonosti jednom roditelju te prihvaćanje i razumijevanje. To doista nema nikakve veze s tobom, a poštujući i priznajući djetetove sklonosti poručuješ: "Prepoznajem tvoju nevjerojatnu sposobnost da prepoznaš kako ispuniti svoje fizičke i emocionalne potrebe i nikada ti neću stati na put."
Prihvaćanje djetetovog odabira je najvažnije, tvrdi psihologinja. Podsjeća i da djetetu trebaš uvijek dati do znanja da si mu i ti na raspolaganju i da ti može vjerovati i osloniti se na tebe. U suprotnome, djeca počinju osjećati nesigurnost roditelja. Svaka nesigurnost koju dijete osjeti u roditelju signalizirat će mu da ih odgurne dalje u pokušaju traženja kompetentnijeg i sposobnijeg njegovatelja. Djeca najviše traže i reagiraju na dosljednost, sigurnost, prihvaćanje i povezanost.
Djeca mlađa od 5 godina su premala da bi mogla cijeniti i / ili pokazivati svoju zahvalnost jer se taj dio mozga razvija mnogo kasnije. Prvih nekoliko godina života prožete su mislima koje se vrte oko prehrane radi preživljavanja, tjelesnog razvoja i učinkovitih oblika komunikacije.
Na roditeljima jest da pohvale sebe i jedni druge za vrlo značajne doprinose i žrtve koje svakodnevno daju svojoj djeci. Dosljednost i samopouzdanje, najučinkovitiji su načini poticanja povjerenja i emocionalne stabilnosti kod djece. Iako znamo da je nemoguće biti dostupan 100% vremena, psihologinja naglašava da je važno biti 100% prisutan u trenutcima dostupnosti. "Djeca žele da ih roditelji vode jer im upravo to omogućava da budu lideri u vlastitom životu," zaključuje Alperin.
