Djeca svoje odluke donose već od malih nogu, a mi ih odrasli često ne doživljavamo ozbiljno. Osim toga, nerijetko se dogodi da kod djece prijeđemo granice koje kod odraslih osoba ne bismo ni pomislili pomaknuti
Prema djeci se često odnosimo drugačije nego prema odraslima. Dok se to s jedne strane od nas i očekuje, s druge bi pak situacija trebala biti baš obrnuta. Naime, koliko puta smo prišli strancu i pogladili ga po kosi? Nikada? A koliko puta se to dogodilo djeci?
Naime, roditelji su prema svojoj djeci zaštitnički nastrojeni. Uglavnom se to odnosi na ponašanje drugih, međutim i sami roditelji često prijeđu granicu. Najgore pritom prođu mlađa djeca, koja se za sebe još ne mogu zauzeti. Osim toga, čak i kad maleni postave svoje granice, ne shvaća ih se ozbiljno. Mi odrasli tako često zaboravljamo da i djeca od dvije godine trebaju imati svoj privatan prostor.
Jedna je mama tako sastavila popis od pet stvari kojima odrasli, a tako i sami roditelji, prelaze granice prihvatljivog ponašanja prema (vlastitoj) djeci, a da toga možda nisu niti svjesni.
1. Zagrljaji i poljupci
Kad se usputnim prolaznicima dijete učini simpatično, oni ga nerijetko požele i zagrliti, potapšati po kosi pa čak i dati poljubac. Naravno da bi takvo ponašanje među odraslim neznancima bilo neprihvatljivo, pa zašto to nije situacija i kad je riječ o djeci, pita se mama Rochaun Meadows-Fernandez. Jednako tako djecu ne treba prisiljavati niti da sami zagrle nekoga, čak ni rođaka, ako dijete samo ne osjeća potrebu. Ako djetetu nametnemo fizički kontakt, zapravo mu uzimamo mogućnost vlastitog izbora.
2. Udaranje po guzi
Iako je ova tema već naveliko u preispitivanju i istraživanju posljedica koje ostavlja, udaranje po guzi, pa čak i ono "bezbolno", našlo se i na ovome popisu. Ako roditelj i razmišlja u smjeru da bi takav pristup dijete mogao odgojiti, postavlja se drugo pitanje: Ne narušavaju li se takvim odnosom djetetov privatni prostor i njegove emocije? Dok se tučnjava s drugom odraslom osobom smatra napadom, takav odnos prema djetetu pokušava se racionalizirati.
Udaranje po guzi djetetu šteti više nego što mislite
3. Prisiljavanje da dijete učini što ne želi
Ako odrasla osoba drugoj kaže "ne", velika je vjerojatnost da će to biti prihvaćeno. Međutim kad djeca nešto ne žele učiniti jednostavno ih se ignorira. Dok s jedne strane postoje trenuci u kojima se njihovo "ne" ne može prihvatiti, poput sladoleda prije ručka, tu su i oni drugi s kojima bismo trebali biti popustljiviji.
Želimo da naša djeca jednoga dana budu neovisni individualci i sposobni zauzeti se za sebe, a istovremeno zanemarujemo njihove male odluke. Oni uče odmalena pa ako želimo da jednog dana sami donose rješenja i u njih budu sigurni, trebali bismo im dopustiti da njihove perspektive i njihovi stavovi vrijede već i sada.
4. Ignoriranje njihovih osjećaja
"Prestani plakati" česta je rečenica roditelja koji ponašanje svog djeteta smatraju neracionalnim i ne vide razlog zašto je uzrujano. Međutim, ako djeci govorimo kada trebaju plakati i iskazivati emocije, a kada ne, lako bi mogli postati zbunjeni i emocije početi potiskivati, smatra ova Rochaun. I odrasli plaču, umorni su, imaju loš dan, gladni su i jednostavno im se ne da komunicirati. Ista je situacija ponekad i s djecom.
5. Otkrivanje njihovih tajni
I mala tajna koju nas je dijete zamolilo da čuvamo, ako bude otkrivena, stvara rascjep u povjerenju roditelja i djece. Osobito je to pak prisutno u životu adolescenata. To je razdoblje dovoljno emocionalno izazovno i bez znanja da roditelj dječje pokrete dijeli s cijelom obitelji i prijateljima na, primjerice, svojem Facebook profilu. Zato je važno, čak i najmlađem djetetu, pokazati da ima pravo na privatnost, piše mama na stranicama Scary Mommy.
