Gazirani sokovi potiču hiperaktivnost

Svi bonboni, sladoledi, lizalice, gazirani napitci, sokovi, žvake, pločice, biskvitni kolači i brojni drugi proizvodi za djecu sadrže razne aditive, a ponajviše boje, kako bi se imitiralo voće i namirnice se učinile atraktivnijim, te konzervanse. Konzervans natrijski benzoat se dodaje u napitke, sokove, biskvite da bi se što duže održali, tj. da se ne bi pokvarili. Svi su aditivi ispitani i imaju status GRAS (prepoznatljiv kao neškodljiv) i koriste se u vrlo malim količinama. Lista aditiva za namirnice se stalno mijenja, tj. jedni se dodaju, a drugi se skidaju kada se dokaže da izazivaju neke zdravstvene probleme. Primjerice, saharin je zbog sumnje na karcinogenost više puta skidan s liste da bi se opet vratio, jer karcinogenost u tako malim količinama nije dokazana. Svi su aditivi označeni E brojevima radi lakše evidencije i kontrole.

Kada se radi o dojenčadi i djeci pravila su drukčija, jer su djeca osjetljiva populacija i doze koje na odrasle uopće ne djeluju mogu kod njih izazvati zdravstvene probleme. Ako izuzmemo dojenčad koja dobivaju samo strogo propisane aditive, naročito su osjetljiva djeca do tri godine jer istražuju hranu. Upravo zbog toga djeca su zaštićena propisima, no sasvim je druga priča koliko se propisi o tome provode u djelo.

Britanska studija (Southampton study) iz 2007. pokazuje da treba biti kudikamo oprezniji, jer kemikalije od kojih se aditivi sastoje potenciraju na nervnom sustavu djece pojavu karakterističnih simptoma. Vlasti Velike Britanije upozoravaju roditelje da čitaju deklaracije proizvoda i brane djeci konzumiranje problematičnih proizvoda, ali je pitanje koliko takav apel može polučiti uspjeha. Pedijatrima je problem odavno poznat i oni sa svoje strane također upozoravaju roditelje. Djeca su izložena osobito ljeti, kada se zbog povišenih temperatura konzumiraju veće količine raznih osvježavajućih napitaka. Kod toga ne treba zaboraviti snažnu TV kampanju kojoj su najpodložnija upravo djeca. Mjehurići žute boje fasciniraju ih i oni to žele isprobati. Kada probaju lako se naviknu i tada se određena količina aditiva (boje) može akumulirati. Boje prodaju proizvode, a dokaz da je tome tako jest činjenica da se izvorska voda (koja je prozračna) ne prodaje tako dobro kao obojeni gazirani napitci.

Sedam najopasnijih aditiva

Istraživači okupljeni oko prof.dr. Jima Stevensona uočili su sedam potencijalno problematičnih aditiva od kojih su tri žute, dvije crvene, jedna plava boja i jedan konzervans - natrijski benzoat. Svaki aditiv na djecu drukčije djeluje pa tako žuta boja tartrazin može izazvati snažnu alergijsku reakciju, natrijski benzoat može potaknuti napad astme, quinollin izaziva hiperaktivnost i agresiju itd. 

• E102 Tartrazine žuto
• E104 Quinoline žuto
• E110 Sunset žuto
• E122 Carmoisine crveno
• E124 Ponceau 4R
• E129 Allura Red crveno
• E211 Natrijski Benzoat

Dokazi o štetnosti aditiva

Kada je austrijski pedijatar zaposlen u SAD dr. Ben Feingold sedamdesetih godina prošlog stoljeća napisao knjigu 'Zašto je vaše dijete hiperaktivno' (Why your child is hyperactive), naletio je na žestok otpor industrijskog lobija, jer je optužio aditive u hrani, posebno neka bojila i konzervanse. Čak i u vlastitoj struci nije imao previše razumjevanja, jer su svi mislili da pretjeruje. Naime, postupak dokazivanja da neka tvar izaziva promjene raspoloženja djece tada je bila nemoguća misija, a bez dokaza svaki razgovor je izlišan.

Trebalo je proći preko 30 godina da bi dokaz stigao u obliku britanske Southampton studije koja je objavljena u stručnom časopisu Lancet. Istraživanje je obavljeno vrlo ozbiljno na velikom uzorku djece i definitivno utvrđuje vezu između smjese aditiva koji se koriste u tipično dječjim proizvodima i hiperaktivnosti djece  Da budemo precizniji, radilo se o smjesi nekoliko žutih i crvenih boja te natrijskom benzoatu koji se koriste u bonbonima, napitcima, sladoledu, pločicama, lizalicama, biskvitnim kolačima itd.

U jednom je interviewu  dr. Feingold, čija su specijalnost alergije, za "hiperaktivnu" djecu rekao slijedeće: oni nisu abnormalni, nego je abnormalna hrana koju konzumiraju. Ako se uzme u obzir činjenica koliko je u proteklom razdoblju  tzv. junk food usavršen, nije teško shvatiti  dubinu te izjave. Treba također shvatiti da je u ono vrijeme trend bio da se hiperaktivna djeca koja su se svađala, tukla i po kući razbijala, nazivaju "abnormalnom", a i mnogo kasnije je bilo dosta zastupnika teze kako takvu djecu treba "smiriti" sedativima i antidepresivima. Pa su i roditelji takve djece počeli vjerovati da s njima "nešto nije u redu".

Nutricionistica britanske komisije za hranu Annie Seeley, analizirala je tržište Velike Britanije i ustvrdila da preko 40 posto hrane za djecu sadrži aditive među kojima su i oni potencijalno problematični. Ona je naravno protiv toga da se pravi panika jer, kako kaže, djeca alergiju mogu dobiti od jagoda, jaja, kikirikija i nekih drugih namirnica.

Istraživanje utjecaja aditiva na ponašanje djece koje je provedeno na Sveučilištu Southampton pod vodstvom prof.dr. Jima Stevensona, nije uprlo prstom na jedan (ili nekoliko) aditiva te ih optužilo za ADHD, kako se sindrom hiperaktivnosti skraćeno naziva, već je imalo za cilj utvrditi izravnu vezu, a to im je izgleda i uspjelo. Zlovolja, nedostatak koncentracije, agresivnost, astma i alergije moguće je brojnim testovima izmjeriti, a upravo to su bili karakteristični znakovi u skupini djece koja je u hrani dobila aditive, za razliku od kontrolne skupine koja je iste namirnice dobivala bez smjese aditiva. Očito da su reakciju izazvale sintetske boje koje u prehrambenoj industriji često prolaze pod definicijom "prirodno identične". Ne treba biti kemičar pa se nakon uvida u njihovu kemijsku strukturu uvjeriti kako zapravo reakcija nije slučajna. Značajno je da naručitelj istraživanja nije bila nikakva industrija već Agencija za prehrambene standarde (Food Standard Agency)

Američki prehrambeni trendovi

Hiperaktivnost djece nije novi zdravstveni problem, a kao što to obično biva, došao je iz SAD zajedno s njihovim prehrambenim navikama (junk food), nabavkama u šoping centrima, konzumiranju na ulici itd. Djeca dobiju novce od roditelja i nabavljaju jeftine namirnice na kioscima, a kod kuće se piju snažno obojeni gazirani napitci i sokovi. Dok u SAD, gdje industrija obojenih napitaka i junk fooda cvate, nema značajnije reakcije, studija o potencijalno problematičnim aditivima u Velikoj Britaniji u svoje je vrijeme digla na noge kako struku tako i roditelje djece. Čak se oglasio i Food Watchdog s posebnim upozorenjem roditeljima. Naravno, javila se i "druga" skeptična strana s primjedbom da smjesa aditiva koja je korištena u pokusima nikada nije prisutna u jednoj namirnici koju konzumira dijete pa se navedeni učinci ne mogu uzeti "zdravo za gotovo". No istraživači se nisu dali omesti pa su dokazali da ona skupina djece koja je dobivala smjesu problematičnih aditiva i pokazala evidentne znakove hiperaktivnosti izgubi "agresivnost" kada se aditivi u hrani izostave. Pad koncentracije je jedan od standardnih znakova djelovanja spomenutih aditiva, a ona je testirana na jednostavnoj kompjuterskoj igrici.

Činjenica jest da su se posljednjih desetak godina proizvođači osvježavajućih napitaka razmahali do neslućenih granica i da je naprosto vrlo teško dokazati što su dodali a što deklarirali. Oni se jedino boje masovnog otrovanja pa su u stanju svašta koristiti da bi najgore spriječili. Kad dođete na odjel napitaka velikih šoping centara, prostim okom se vidi šarenilo boja od intenzivno žute i narančaste do zelene. Ljudi svakodnevno konzumiraju prehrambene boje sve više, međutim o djeci nitko ne vodi računa. Istraživanje na Sveučilištu Southampton trajalo je tri godine i dalo je naslutiti gdje se krije problem, dakle prvenstveno u sintetskim bojama i konzervansima. Ostali aditivi kojih ima više od 2000 nisu upitni za djecu. Nove studije će otkriti nove stvari, a zdravstvene vlasti bi trebale adekvatno reagirati. Na raspolaganju stoji paleta mjera; privremeno maknuti spomenute aditive, potražiti odgovarajuiće zamjene i generalno provjeriti sadržaj boja u osvježavajućim napitcima

Postoji logika običnog prosječnog čovjeka koji zna da  ni jedna kemikalija unešena u tijelo na dulje vrijeme ne može ostati bez odjeka. Svejedno je radi li se o aditivu, lijeku, dodatku prehrani, ostacima pesticida, teškim metalima. S obzirom da su aditivi  na svjetskom tržištu  veliki business, teško je očekivati da će se nešto promjeniti. Institucije nadležne za zdravlje ne reagiraju na novinske članke i javno mnijenje, već na dobro elaborirane studije, a takvih je još uvijek malo. 

Farmaceutski sirupi kriju slične opasnosti

Nažalost, aditivi u hrani za djecu su "na tapeti" struke, ali aditivi u lijekovima, posebno onim tekućeg oblika, potpuno su zaboravljeni. Naime, tamo imamo iste sintetske boje, emulgatore i konzervanse kao u napitcima. Kada se djeca liječe mogu na taj način unijeti u tijelo značajnu količinu problematičnih aditiva. Teško je pretpostaviti da će ih farmaceutska industrija maknuti budući da ti aditivi uspješno maskiraju loš okus lijekova. Da bi se proizvod plasirao, djeci treba ugoditi.