ADHD poremećaj ne možemo nazvati bolešću, no ne može se ni izliječiti. Saznajte koja ponašanja djeteta mogu biti znak da ima ADHD
ADHD (Attention Deficit and Hyperactivity Disorder, deficit pažnje i hiperaktivni poremećaj) razvojni je poremećaj ponašanja koji ima od osam do deset posto djece školskog uzrasta. Iako još nije razjašnjeno zašto, ADHD je tri puta češći kod dječaka nego kod djevojčica.
Još se točno ne zna kako nastaje ADHD-sindrom, ali se smatra da ima biološku osnovu. To nužno ne znači da će se pojaviti u idućoj generaciji. Za dijagnozu ADHD-a treba biti prisutno barem šest simptoma nepažnje ili barem šest simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti.
U SAD-u, gdje je dijagnosticiran najveći broj ADHD-sindroma kod djece, bilježe se i najveće pogreške u njegovu tretiranju. Čak šest milijuna djece liječe psihostimulansom sličnim kokainu u kombinaciji s različitim antidepresivima.
Simptomi za razlikovanje nestašluka od ADHD-poremećaja
Hiperaktivnost – Nemir ruku i nogu, meškoljenje, dijete puno i glasno priča, pjeva, viče, lako se uzbudi, neumorno je u svemu što radi.
Emotivci – Djeca sa sindromom često burno reagiraju, veliki su emotivci koji ne mogu kanalizirati emocije.
Poteškoće pažnje – Ne posvećuju pozornost detaljima, griješe zbog nemara, ne održavaju pažnju u učenju ni u igri, ne slušaju ni kad ih oslove.
U svom filmu – Oglušit će se na upozorenja te ustati tijekom nastave, priredbe, ručka, ignorirajući pri tome svaki autoritet.
Gubitak stvari – Dijete se teško samo organizira, gubi stvari i ne može se sjetiti gdje ih je ostavilo (ključevi, olovke, torba, užina)
Burne reakcije – Ne podnosi čekanje u redu, prekida i ometa, emotivno reagira, nameće se, ne čeka upute, mijenja teme
