Djeca često kažu da im je dosadno, ali to ne mora biti loše. Stručnjaci otkrivaju kako dosada može potaknuti maštu, samostalnost i rast.
Ako si roditelj, vjerojatno si bar nekoliko (desetaka) puta čula onu čuvenu rečenicu: “Dosadno mi je!” I da, znamo, u nekim trenucima jednostavno poželiš zakolutati očima. Ali... što zapravo stoji iza te fraze? Trebamo li odmah smisliti neku super igru, organizirati zabavu ili pustiti dijete da se samo snađe?
Stručnjaci kažu da dosada nije nužno nešto loše, dapače, može biti jako korisna.
Dosada nije neprijatelj, ponekad je i poželjna
Dr. Ashley Castro, klinička psihologinja, objašnjava da neplanirano i opušteno vrijeme može biti sjajna prilika za razvoj dječje mašte i samostalnosti: “Kada djeca imaju slobodu da sama odluče što će raditi, to im pomaže da razvijaju samopouzdanje, kreativnost i vještine rješavanja problema”, prenosi Parents.
Slično razmišlja i dr. Diane Franz, dječja psihologinja, koja dodaje: “Kad im je dosadno, djeca moraju razmišljati izvan okvira, smišljati što bi mogli raditi – i to je super stvar za njihov razvoj.”
Dakle, nije kraj svijeta ako dijete povremeno „nema pojma što bi sa sobom“. Upravo tada se znaju dogoditi najkreativnije igre i najbolje ideje.
Zašto je djeci dosadno
Ali što ako “dosadno mi je” zapravo znači nešto drugo?
Ponekad ta rečenica nije baš ono što se čini. Pogotovo kod mlađe djece, “dosadno mi je” može biti zamjena za nešto dublje, možda im treba tvoja pažnja, možda su gladni ili tužni.
Dr. Castro kaže: “Dijete može misliti da mu je dosadno, ali zapravo želi vašu blizinu ili mu nešto emocionalno treba. Ta rečenica je često lakši način da to izrazi.”
Zato, umjesto da automatski tražite ideju za igru, stanite na sekundu i promotrite situaciju: je li dijete umorno? Je li gladno? Je li mu jednostavno potreban tvoj zagrljaj?
Što kada je dosada stvarna?
U redu, ponekad je dijete stvarno samo – dosadno. I što sad?
Dr. Castro kaže da je sasvim u redu pustiti djecu da se sami nose s tim osjećajem, naravno, uz tvoju blagu podršku.
“Djeca trebaju imati slobodno vrijeme bez strukture. To im daje prostor da istražuju svijet oko sebe i vlastite ideje, bez da im netko sve servira.”
Ako su još mali i ne znaju kako se zabaviti bez ekrana ili igračke, slobodno ih nježno usmjeri. Predloži da nešto nacrtaju, odu na dvorište, slažu kocke, izmisle priču...
A što sa starijom djecom?
Kod starije djece dosada može biti znak nečeg drugog, možda im treba društvo, neka ideja, podrška oko organizacije dana.
“Ako znaš da se inače znaju zabaviti, a opet govore da im je dosadno, vrijeme je za razgovor,” savjetuje dr. Castro.
Možda žele otići u knjižnicu, trebaju prijevoz do prijatelja, ili bi htjeli zajednički projekt kod kuće. Umjesto da odmah skačeš s prijedlozima, pitaj ih: “Što ti se danas radi? Imaš li neku ideju?”
Kako pričamo o dosadi, to i oni preuzimaju od nas
Na kraju, ne zaboravi da i ti imaš velik utjecaj na to kako dijete doživljava dosadu. Ako je uvijek nazivaš nečim negativnim, i dijete će je tako percipirati.
Dr. Castro predlaže da umjesto riječi “dosadno” koristimo malo kreativniji pristup: “Reci im da imaju vrijeme za maštanje, istraživanje ili ‘slobodno vrijeme za svoje ideje’. Mali pomaci u jeziku mogu jako utjecati na to kako dijete doživljava te trenutke.”
