Ah, to ljeto! To godišnje doba koje vole i mrze u isto vrijeme i roditelji i djeca, a češće roditelji. Puno odmora, puno slobodnog vremena, puno prilika za razne aktivnosti... I puno posla...
Školski praznici. To čarobno, neopisivo dugo razdoblje kad naša djeca imaju zasluženi odmor, a mi... pa, mi se nadamo da ćemo preživjeti bez da izgubimo razum ili bez da spadnemo na prosjački štap. Ne, ljeta nisu kao nekad i ne, djeca u pravilu ne tumaraju kvartovskim i gradskim ulicama i parkovima na svojim biciklima. Većinu dana je vani neizdrživo, a djece u gradu kao da i nema.
Djeca su tako najčešće doma. Na ekranima velik dio dana i tu nema pomoći. Da, rade i druge stvari, naravno, ali – dani su dugi. A naši praznici traju, hm, pa, 11 tjedana. Jedanaest. Tjedana. Ako si roditelj, to znači 77 dana pitanja, prohtjeva, kasnog buđenja i odlaska na spavanje, ljepljivih sladoleda, i beskonačnih “Mamaaaa, dosadno mi jeeee.”
I dok u prvom tjednu još romantično maštaš o zajedničkim piknicima, društvenim igrama i laganom čitanju lektire na dekici u parku... realnost vrlo brzo pokuca na vrata. I to ne samo pokuca, nego upadne, prevrne sve po kući i pita za još koju grickalicu. Dani nemaju kraja. I dani su kao oni u "Beskrajnom danu".
Ovih 7 rečenica svaki roditelj izgovori barem jednom tijekom školskih praznika – jednom u danu, najčešće:
1. Kako ti može biti dosadno? Imaš sve!
Prva dva dana, otprilike, traje njihova zanimacija bez izgovaranja riječi 'dosadno mi je'. Od trećeg dana nadalje uglavnom ćeš čuti te riječi svakodnevno. Kako, ali kako im može biti dosadno?! Imaju knjige, igračke, internet, telku s bezbroj kanala, brata/sestru, pištolje na vodu... Nema kraja. Ponekad ovu situaciju možeš riješiti s "dođi mi pomoći skuhati ručak" ili s "možeš pospremiti sobu". Najednom će naći zanimaciju.
2. Nemojte da ja dođem tamo!
I to onim tonom zbog kojeg se pas sakrije ispod stola ili pobjegne u drugu sobu, a oni na koje se odnosi deranje odmah zaborave zbog čega su se uopće derali.
3. Kako opet možeš biti gladan? Prije 15 minuta si jeo!
Ništa ne može tako izgladnjeti dijete kao školski praznici i dosada. U beskrajne dane stane toliko prilika za gricnuti nešto... Isto je i na plaži, na pikniku, na izletu...
4. Misliš da printam novac?
Moraš ih nekako zabaviti, moraš im nešto pružiti, a svugdje se mora nešto pojesti, nešto popiti, svugdje nažicaju nešto iz puke dosade, a ti im kupiš iz čistog gubitka živaca ili želje da ih usrećiš... I nema kraja.
5. Idemo izrađivati nešto? Naravno! Ajoj, baš nam je nestalo šljokica/ljepila. Možemo crtati!
Šljokice. Svatko tko je jednom pogriješio i dopustio neograničeno korištenje šljokice, zna o čemu govorimo. To zlo više neće doći u dječje ruke. A ljepilo... Ne pada nam na pamet pored sveg posla još skidati ljepilo s namještaja.
6. Dosta ekrana! Izađi malo van na zrak!
A vani je 38°C u hladu, asfalt se topi, komarci imaju tulum, a dijete nas gleda kao da smo predložili da izgradi vlastitu kuću na drvetu.
7. "Prestanite se tući! Barem na sat vremena!
Rijetka rečenica koja se koristi čak i kad se djeca "samo igraju", a to uključuje jastuke, noge i suze.
8. A da malo čitaš?!
Što je s današnjom djecom?! Čast izuzetcima, ali zašto ne mogu čitati? Zašto ne razumiju koliko je dobro čitati?
9. Je li prerano za čašu vina/gin tonica?
Nije. Nikad nije. Ponedjeljak je. Dva popodne. 34°C. Idealno vrijeme za čašicu.
Sve u svemu, nema nam druge nego – preživjeti. Izdržati. Dan po dan. Užinu po užinu. I ponavljati si da će začas doći dan kad počinje škola, pa ćemo se moći pretvarati da nam nedostaju ovi divni ljetni dani...
