Prema istraživanju provedenom na 2.000 roditelja, prosječno dijete počinje osjećati dosadu svega 33 minute nakon povratka iz škole ili vrtića. No dječji psiholozi naglašavaju da to ne mora biti znak problema već jednostavno pokazatelj njihove razvojne faze
„Mamaaa, dosadno mi je!“, vjerojatno jedna od najčešće izgovorenih rečenica u mnogim obiteljima. I iako se čini kao sitnica, dosada kod djece i tinejdžera postaje sve češći izazov današnjeg roditeljstva. Nova istraživanja pokazuju da dosada nije samo prolazni trenutak, ona može imati dublje uzroke i posljedice, osobito u vremenu kada su djeca okružena ekranima i stalnim podražajima.
Djeci brzo postaje dosadno, ali to je i očekivano
Prema istraživanju provedenom na 2.000 roditelja, prosječno dijete počinje osjećati dosadu svega 33 minute nakon povratka iz škole ili vrtića. No dječji psiholozi naglašavaju da to ne mora biti znak problema već jednostavno pokazatelj njihove razvojne faze.
„Normalan raspon pažnje u djece ovisi o dobi. Na primjer, dijete od 3 do 4 godine može se koncentrirati tek 6 do 8 minuta, dok dvanaestogodišnjaci mogu zadržati pažnju do 40 minuta, ali samo ako ih nešto jako zanima“, pojašnjava dr. Leslie Taylor, dječja psihologinja s UTHealth Houstona.
Utjecaj ekrana na dosadu
Licencirana terapeutkinja Jillian Amodio ističe da današnja djeca odrastaju u potpuno drugačijem svijetu od onog u kojem su odrasli njihovi roditelji: „Djeca više ne igraju na isti način jer žive u svijetu tehnologije, a to oblikuje njihove navike.“
Iako ekrani često pomažu zauzetim roditeljima da dođu do predaha, prečesto oslanjanje na njih može imati neželjene posljedice. Djeca se navikavaju na stalnu stimulaciju, što može smanjiti njihovu sposobnost da se zabave sama i razvijaju maštovitu igru.
„Takva dinamika može dovesti do kraćih raspona pažnje i češćih osjećaja dosade kad ekrana nema“, upozorava psihijatar dr. Zishan Khan.
Što roditelji mogu učiniti?
1. Potaknite igru bez ekrana
Dr. Khan preporučuje stvaranje kutka s lako dostupnim materijalima poput bojica, papira, glinamola ili kockica. Djeca tada mogu samoinicijativno stvarati, istraživati i razvijati kreativnost.
2. Uvedite rutinu
Predvidljiv raspored aktivnosti djeci daje osjećaj sigurnosti i smanjuje nemir.
3. Podržite samostalnu igru
Iako je roditeljska prisutnost važna, ne morate biti animator cijeli dan. Kratka, ali redovita razdoblja samostalne igre pomažu djeci da razviju unutarnju motivaciju i snalažljivost.
;Mama objasnila zašto njene kćeri ovoga ljeta neće raditi ništa. Ljudi su oduševljeni
Dosada kod tinejdžera sve je izraženiji problem
Dosada ne pogađa samo malu djecu. Istraživanja su pokazala porast osjećaja dosade kod tinejdžera, osobito nakon pandemije. Više od 45% učenika završnih razreda srednje škole izjavilo je da im je često dosadno.
Za razliku od male djece, tinejdžeri često doživljavaju dosadu kao osjećaj ograničenosti ili gubitka kontrole. Terapeutkinja Alejandra Galindo kaže: „Ako tinejdžer osjeća da nema pravo na izbor ili izazov, vjerojatnije je da će se povući i odbiti suradnju.“
Kako pomoći tinejdžeru?
- Uključite ih u donošenje odluka, npr. neka sami odaberu što će jesti ili kuhati
- Ograničite vrijeme pred ekranom u dogovoru s njima
- Podržite njihove interese i omogućite im neovisnost
Kada dosada postaje razlog za zabrinutost?
„Dosada sama po sebi nije loša, ona može potaknuti kreativnost i samopromišljanje“, ističe dr. Khan. No ako je stalna i popraćena impulsivnošću ili poteškoćama s pažnjom, moguće je da se radi o nečemu ozbiljnijem, poput ADHD-a, i tada je dobro potražiti savjet stručnjaka.
„Ne očekujem od roditelja da budu savršeni“, naglašava Galindo. „Svi ponekad posežemo za ekranima kako bismo preživjeli dan. To ne znači da vaše dijete neće biti maštovito ili snalažljivo.“
Dodaje da djeca uče i promatraju. Ako roditelji pokažu kako se nositi sa stresom, duboko disanje, šetnja, slušanje glazbe i djeca će postupno usvajati te zdrave mehanizme.
