Ana Sršen, bivša paraolimpijska plivačica, sada instruktorica plivanja za bebe i djecu, savjetuje što napraviti ako se kod djeteta javi strah od vode i kakve igre i rekvizite koristiti pri učenju plivanja
"S plivanjem je najbolje početi u najranijoj dobi, već s nekoliko mjeseci. Dokazano je da plivanje pozitivno utječe na tjelesni, psihički, socijalni i emotivni razvoj djeteta te da djeca koja su uključena u plivanje u najranijoj dobi imaju razvojni pomak u odnosu na vršnjake koji nisu uključeni u vježbanje u vodi", kaže Ana Sršen, voditeljica programa za djecu u plivačkom klubu Natator, prva hrvatska licencirana instruktorica po Freds Swim Academy programu i prva Halliwick instruktorica.
"Dojenče je provelo devet mjeseci u toploj amnionskoj tekućini tako da je boravak u vodi prvih devet mjeseci zapravo boravak u poznatom i ugodnom okruženju koje je poticajno za dijete. Dojenče se rađa s mnogo refleksa koji postupno nestaju tijekom prve godine života, a jedan od refleksa koji se zadržava od 6 do 7 mjeseci jest plivački refleks koji je sličan gibanju žabe u vodi. Ako dijete u vodi podupremo i stimuliramo, ono će se kretati poput žabe. Zato je važno početi s plivanjem u prvih šest mjeseci kako bi se prirodni refleks koristio za kretanje kroz vodu", objašnjava bivša plivačica, višestruka državna prvakinja i sudionica Paraolimpijskih igara.
Što ako se dijete boji vode?
Kada je u pitanju kakav će odnos dijete izgraditi prema vodi, ključan je odnos roditelja prema vodi. "Da bi se usvojio i automatizirao ispravan plivački pokret potrebno je napraviti više od 5000 ponavljanja. Što ranije krenemo, ranije ćemo svladati pokret, tj. naučiti plivati. S obzirom da je stradavanje od utapljanja među tri najčešća stradavanja u EU za djecu od pet godina, s aspekta sigurnosti mališana važno da postanu neovisni i samostalni u vodi. Za to su fizički i emotivno spremni u dobi od oko tri godine", rekla je Ana Sršen.
Kod neke djece može se pojaviti strah od vode, a ako kod roditelja također postoji strah od vode, preporučuje se da uz dijete bude druga osoba koja se ne boji vode, a s kojom je dijete blisko.
"Za djecu koja se u dojenačkoj dobi uključe u program plivanja postoji puno manja vjerojatnost da će razviti strah od vode. Ako se strah razvije, treba se s djetetom igrati pokraj vode ili s vodom sve dok dijete samo ne odluči krenuti u vodu. Ovdje mogu biti od pomoći igračke koje su prilagođene za igru u vodi (kantice, brodići, slikovnice za vodu, zvečke i slično", savjetuje Ana.
Dodatni rekviziti mogu pomoći djetetu da se bolje snalazi u vodi. "Osobno, smatram Swimtrainer plivački kolut, optimalnim rekvizitom za dojenčad i mališane, jer se u njima dijete od samog početka navikava na horizontalan plivački položaj u vodi, a iz tog položaja potrebno je napraviti samo mali zaveslaj nogama da bi se kretalo po vodi. Kolut pruža djetetu sigurnost koju ni jedan drugi rekvizit ne omogućava. Rameni pojasevi onemogućuju da dijete isklizne iz koluta prema naprijed, a leđne komorice se napuhuju prema konstituciji djeteta tako da se kolut prilagođava djetetu", predlaže Ana, ali dodaje da je roditelj ipak taj koji će se najbolje prilagoditi djetetu. Uz roditelja dijete najbolje može postići psihičku prilagodbu na vodu i zavoljeti vodu kao medij u kojem će se kretati i uživati.
Ronjenje i plutanje djeci pružaju povjerenje u vodu i lakše uče plivati
"Prije nego što se počne s ronjenjem radimo vježbe polijevanja s vodom po licu. Ako se dijete smješka dok mu voda klizi po licu, možemo nastaviti sa zalijevanjem lica, a ako ne odobrava, treba prestati i pokušati ponovo nakon nekoliko dana. Osmijeh na djetetovu licu je najbolji pokazatelj da smo na pravom putu. Sljedeći korak je zaranjanje lica na površini vode pa nekoliko centimetara pod vodu. Istovremeno može raditi i vježbe plutanja na leđima dok su uši pod vodom. Dojenčad najbolje prihvaća plutanje na leđima dok još uvijek ne sjedi na kopnu te je zato najbolje započeti s ovom aktivnosti prije šestog/sedmog mjeseca", kaže Ana Sršen.
"Kod mališana starijih od dvije godine s ronjenjem počinjemo kada su do automatizma svladali kontrolu disanja da svaki put kada im se lice nađe pod vodom da izdahnu u vodu. U ovom trenutku je pravo vrijeme za početi učiti dijete da u vodi mogu plutati i da će ih voda uvijek gurati prema gore. Djeci dajemo zadatak da pužu iz plićeg u dublji dio bazena ili plaže. Ubrzo će djeca naučiti da ih voda podiže prema gore. To zovemo mentalna inverzija koja će im pomoći da steknu povjerenje u vodu i lakše nauče plivati", kaže.
Igre u vodi
Ana Sršen kaže da kako bi dijete bilo sigurno u vodi, potrebno je naučiti kontrolirati tijelo u vodi tako da je uvijek sposobno zauzeti položaj u kojem će moći kontrolirano disati, tj. licem prema gore.
"Boravak u vodi uvijek treba biti zabavan. Uvijek je potrebno raditi aktivnosti za koje ćete dobiti odobrenje od djeteta. Preporučuje se od samog početka inzistirati na horizontalnom položaju u vodi kako na leđima, tako i na trbuhu. Možemo djecu poticati da izvode pokrete nalik gibanju morskih bića - skaču kao delfini, migolje kao morske alge, gmižu kao hobotnice, plutaju kao kornjače i slično", preporučuje Ana Sršen i dodaje da učenje promjena položaja tijela u vodi može biti zabavno za vaše mališane ako se pritom igrate: "plivač spava, plivač se budi; pogledaj me kad prolaziš kroz obruč; hodanje u blatu lijevo desno; planeta se okreće oko svoje osi; i slično.
