Nekad nam je teško čekati da naše dijete nauči nešto iz svojih pogrešaka. Iako je to zapravo pogrešno, često ih odmah pojurimo ispraviti i „popraviti“ stvari kako bi im bilo bolje, lakše, ugodnije…
Kad vidiš da dijete nosi čizme ili cipele naopako, priznaj, kao da te malo zabole stopala. Dođe ti da ti pogledaš svoja stopala i provjeriš jesu li tvoje cipele svaka na pravoj nozi. I nekako ti uopće ne pada na pamet da djetetu ne ukažeš na to. I ne samo da ukažeš na to, nego jednostavno zaustaviš dijete i kažeš mu da mora zamijeniti cipele ili čizme. Ako odbije, možda čak inzistiraš na tom. Na kraju – milom ili silom – dijete zamijeni obuću obuvenu na pogrešne noge.
No, je li ti ikada palo na pamet ne tražiti dijete da to napravi? Što kažeš na ideju da dijete hoda tako da mu je lijeva cipela na desnoj nozi, a desna na lijevoj, i to sve dok mu ne smeta i dok samo ne poželi zamijeniti cipele? Da, i to je moguća opcija. A za rubriku „vjerovali ili ne“, ta opcija donosi puno pozitivnih stvari.
Evo što sve možete naučiti – kako ti, tako i dijete – ako pustiš dijete da hoda u naopako obuvenim čizmama.
Neuspjeh donosi rast
Tvoje će dijete nekad podbaciti u životu. Dobit će lošu ocjenu ispitu, pogriješit će u moralnim odlukama, popustiti pod pritiskom vršnjaka. To će se neminovno dogoditi, jer se svakom nekad dogodilo. Ne uspijemo ostvariti neki cilj u karijeri. Postavljamo životne ciljeve i ostvarimo ih. Neke nas stvari razočaraju.
Iza takvih neuspjeha slijede i neki uspjesi. I ti neuspjesi znače osobni rast. Neuspjesi nam pomažu da rastemo kao osobe. Djetetu čizme obuvene naopako možda neće značiti transformaciju od životne važnosti, ali činjenica da ga pustiš da pokuša i ne uspije učinit će ga zrelijim i potaknuti da raste.
Pogreške mog djeteta me ne definiraju
Prečesto dopuštamo da uspjeh ili neuspjeh naše djece odredi vrijednost nas kao roditelja. Iako je moguće da naša ravnodušnost ili nedostatak discipline rezultiraju negativnim ponašanjem naše djece, također je sasvim moguće da smo učinili najbolje što smo mogli, a oni jednostavno moraju neke stvari shvatiti na vlastitoj koži. Ne trebamo se definirati prema ponašanju naše djece.
Neke lekcije moraju se naučiti na teži način
Teže je hodati kada su nam cipele na pogrešnim nogama. Probaj. To je činjenica. Ako prohoda u naopako obuvenim čizmama, to će ga naučiti da je bolje kad su čizme na nozi na kojoj trebaju biti. Možda će češće pasti ako su čizme naopako. To će ga podsjetiti da kad idući put bude obuvao čizme provjeri na kojoj su nozi. To neće naučiti ako mu ih odmah zamijeniš i ne dopustiš da iskusi sve to. Možeš mu dati smjernice, skrenuti pažnju na to da možda baš zato pada. To je naš posao kao roditelja. Ali moguće je da je to jedna od onih prilika da ga jednostavno pustiš da nauči lekciju na teži način.
Ponosi se zbog uloženog truda
Kad dijete samo obuje cipele, odnosno kad mu ti to dopustiš, daješ mu do znanja da si ponosna na njega zbog truda. Ako odmah skočiš ispraviti pogrešku svaki put kad je napravi, šalješ mu poruku da njegov trud nije dovoljno dobar. Iako postoje trenuci kada sigurnost i opća dobrobit naše djece zahtijevaju intervenciju, postoje i trenuci kada je najbolje stvari ostaviti kako jesu. Dijete je ponosno na svoju sposobnost da obuje čizme, a ti si tu da mu omogućiš da to u potpunosti prihvati.
U svakom slučaju, postoji vrijeme za intervenciju i vrijeme kad dopuštamo našoj djeci da sama nauče i isprave svoje pogreške. Nekad je daleko učinkovitije prigrliti njihove nesavršenosti i pogreške, nasmiješiti se s ljubavlju i poželjeti im samo najbolje.
