Od prvog dana kad postanemo roditelji najviše se brinemo oko sna naše bebe. A ništa se puno ne mijenja niti kasnije, kroz godine. Malo manje brinemo, ali nam je san „na tepeti“ uvijek.
Spava li moje dijete dovoljno? Hoće li sve biti u redu ako ne odspava dovoljno? Kako će mu se mozak razvijati ako premalo spava? Kako uspostaviti rutinu odlaska na spavanje? Koliko treba trajati rutina, što treba uključivati? Kako da uvjerim dijete da zaspi ako mu se ne spava? Kad će to moje dijete napokon početi spavati?!
Kad postanemo roditelji, u središte naše pažnje dolazi beba. Njezino zdravlje, njezina probava, njezin razvoj, njezin – san. I taj nas san često najviše muči (možda zato što o tom snu ovisi i naš san). No, brige oko sna i spavanja nastavljaju se još dugo, dugo – godinama. Najčešće brinemo oko tog spava li naše dijete dovoljno, jer znamo da su bitke oko odlaska na spavanje često najburnije. S razlogom brinemo spavaju li dovoljno, jer nam svi uvijek govore kako upravo o dovoljno sna ovisi djetetovo zdravlje – fizičko, a u posljednje se vrijeme pokazalo i mentalno.
E, sad je vrijeme da prestanemo brinuti o tom! Jer istraživanje je pokazalo drukčije…
Malo pretjerujemo i šalimo se, znajući kako će mnogi reagirati na ovu vijest, ali činjenica je da je na ovu temu provedeno istraživanje čiji su rezultati pokazali da bi jedan aspekt dječjeg sna mogao biti važniji nego što smo mislili, odnosno važniji od količine sna u danu. A to je dosljedno vrijeme odlaska na spavanje i rutina spavanja.
Studija objavljena u časopisu Journal of Developmental and Behavioral Pediatrics promatrala je što će se dogoditi kad 143 šestogodišnjaka dobiju stresan problem koji su trebali riješiti i grupnu aktivnost koju su trebali dovršiti. Neki od sudionika imali su dosljednu rutinu odlaska na spavanje, a drugi nisu.
Ono što su otkrili bilo je iznenađujuće.
Sedam noći prije testiranja djeca su nosila pametni sat koji je mjerio vrijeme spavanja, buđenja, kvalitetu sna i ukupnu količinu vremena koje je dijete provelo spavajući. Djeca koja su imala određeno dosljedno vrijeme za spavanje bila su najbolja u testovima - u jednom od njih su djeca pokušavala otključati kutiju s igračkama ključevima koji nisu radili, a u drugom su djeca zajedno s roditeljima ukrašavala okvir za slike.
Ona djeca koja su svake večeri išla spavati otprilike u isto vrijeme, bila su manje frustrirana tijekom prvog testa i nisu pokazivala antisocijalno ponašanje u testu u kojem je trebala suradnja. Ono što je još zanimljivije je da što su im vremena za spavanje bila različitija, to su bili lošiji u testovima, odnosno to su im testovi predstavljali veći stres.
„Djeca koja su redovito išla u krevet općenito su mogla regulirati svoje ponašanje i emocije”, rekla je koautorica studije Adwoa Dadzie za Science Daily. „S druge strane, djeca čije je vrijeme za odlaska na spavanje i vrijeme kad bi zaspali bilo vrlo raznoliko, pokazala su više impulzivnosti i manje kontrole.”
Na primjer, djeca koja su išla spavati u gotovo isto vrijeme, s razmakom od eventualno 20 minuta, mogla su znatno bolje regulirati svoje emocije nego djeca čije se vrijeme odlaska na spavanje razlikovalo i po dva sata.
A najzanimljivije od svega je da duljina i kvaliteta spavanja djeteta nisu značajno utjecali na njihovo ponašanje tijekom testiranja. To je znanstvenike posebno iznenadilo.
„To je nevjerojatno", rekao je koautor studije Orfeu Buxton. „Roditeljstvo je važno. Kada roditelji uspostave jasne strukture i odgovaraju na djetetove potrebe na odgovarajući način, djeca imaju bolje rezultate u ponašanju - čak i godinama kasnije."
Ovo nije prvi put da je studija otkrila da bi dosljedno vrijeme spavanja moglo biti važnije od drugih aspekata higijene spavanja. I prošle je godine provedeno istraživanje na 60 000 ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu kojim se otkrilo da odlazak na spavanje u redovno vrijeme ima veći utjecaj na zdravlje od spavanja osam sati svaku noć. Štoviše, oni koji su imali najuredniji odlazak na spavanje bili su izloženi manjem riziku od smrtnosti od svih uzroka.
Dakle, prestani se zamarati koliko spavaju tijekom noći! A počni se zamarati time kada odlaze na spavanje i da to bude svaki dan u isto vrijeme. Čas posla! I to dok ne provedu neko novo istraživanje… Sve u svemu, znamo da je san važan.
