Nije lako natjerati klince u krevet, ma koliko umorni bili. Zna to svaki roditelj i nije neka tajna i nije nešto što zahtijeva rješenje. No, s nekima je ipak malo drukčije, i to nisu rijetka djeca…
Večer je, vrijeme je da djeca odu na spavanje. Pripremaš se za to svake večeri kao da odlaziš u boj. I nema veze o kojoj se dobi radi, nema veze koliko su stari – sve tamo negdje do predpuberteta (kad počinju drukčiji problemi) oni jednostavno ne žele ići spavati. Baš tada oni imaju iznenadni nalet energije, baš tad se oni ne bi presvukli i nikako ne bi prali zube, baš tad su gladni, žedni, baš tad imaju neku tako dobru ideju…
I sve to nekako uspiješ riješiti, uspiješ ih dovesti do kreveta, uspiješ postići da oni zaspu, ali sve to zahtijeva silnu energiju. No, znaš da sve to ide „u rok službe“. Ipak, neka djeca koja također odbijaju ići u krevet ponašaju se malo drukčije nego što je upravo opisano. Neka djeca odbijaju otići u krevet zato što su pretjerano zabrinuta ili tjeskobna.
Prema jednoj anketi provedenoj u SAD-u pokazalo se da svaki četvrti roditelj ima dijete koje se bori s anksioznošću prije spavanja. Anketu je provela dječja bolnica C.S. Mott, provedena je na uzorku od gotovo 800 roditelja, a djeca su bila u dobi od jedne do šest godina.
Tu ne govorimo o djeci koja žele odgoditi neodgodivo, odnosno odlazak u krevet jer se previše zabavljaju ili se boje da će nešto propustiti. To su djeca koja su prekomjerno zabrinuta i tjeskobna pred san. Više od jedne trećine roditelja u ovoj anketi izjavilo je da njihova djeca ponekad ne spavaju cijelu noć i bude se uzrujana ili uplakana.
Gotovo polovica roditelja također je izjavila da bi njihovo dijete većinu noći napustilo svoj krevet i leglo s roditeljima, a svaki treći roditelj rekao je da njihovo dijete „često ili povremeno“ inzistira da roditelj ostane s njim u sobi dok ne zaspe.
U razgovoru za CNN, Sarah Clark, voditeljica ovog ispitivanja i pedijatrica, rekla je da je to poprilično očekivano: „Od 1. godine do 6. godine djeca se jako mijenjaju. Različite faze koje prolaze često su prilično predvidljive: boje se mraka, pa kako im se razvija mašta boje se čudovišta...“
Ako se ovi strahovi, odnosno tjeskoba javlja i kod tvog djeteta, evo što možeš napraviti. Za početak, bitna je dosljedna rutina odlaska na spavanje, odnosno bitno je da dijete zna da ono što se radi na kraju vodi do odlaska u krevet. Iste radnje koje vode do spavanja pomažu i tijelu da se pripremi za odlazak u krevet - pomaže njihovom tijelu da se opusti, daje im osjećaj sigurnosti i uči ih kako da sami zaspu.
Evo što možeš uvesti kao primjer dobre rutine pred spavanje za djecu:
- Hranjivi zalogaj
- Kupanje ili tuširanje (ili mijenjanje pelena)
- Odlazak u kupaonicu
- Pranje zubi
- Čitanje knjiga
- Pjevanje uspavanke
- Maženje, masiranje ili ljuljanje
- Razgovor o proteklom danu
Ono što se neprestano naglašava, a mnogi zanemaruju jest činjenica da je djeci važno ne nuditi mogućnost ekrana barem sat vremena prije spavanja kako bi se smanjila izloženost plavoj svjetlosti, koja utječe na san i sposobnost tijela da prirodno proizvodi melatonin. Dobrodošlo je čitanje, bojanje, slikanje ili istezanje.
