"Da sam znala da će se Callie roditi s rupom u srcu ili Downovim sindromom, jednako bih je željela. Nikad je ne bih zamijenila za bebu čije je srce bilo savršeno. Kad čujem kako ljudi kažu ‘važno je samo zdravo dijete’, malo se naježim. Moja je beba još uvijek bila važna, najvažnija, iako je rođena bolesna."
Je li uistinu najvažnije roditi zdravu bebu? Upravo se to pitanje upitala majka Katie Cloyd te napisala emotivno pismo u kojem daje odgovor upravo na ovo pitanje. Njezin esej prenosimo u nastavku.
"Kad sam bila trudna s prvim djetetom, sigurna sam da sam barem jednom rekla nešto poput: "Sve što želim je zdrava beba." Moguće je da sam to rekla kad me netko pitao za moj plan poroda. Možda sam to rekla kad me netko pitao nadam li se djevojčici ili dječaku. Ne znam kad sam to rekla, ali sigurna sam da sam to govorila jer sam u to vrijeme vjerovala u tu izreku. Mislila sam da dokle god se oboje vratimo kući fizički zdravi, ništa drugo neće biti važno.
No, sve se promijenilo nakon što sam pretrpjela traumatičan porod. Kad je moj sin došao na svijet, saznala sam da istovremeno možete imati i zdravu bebu i slomljeno srce. Kad su čuli za moje porođajno iskustvo, mnogi su ljudi pokušali umanjiti bol i stres koji sam doživjela govoreći mi: "Pa, imaš zdravu bebu i to je sve što je sada važno."
Pogriješili su. Da, moje traumatično iskustvo moglo je biti i gore. Duboko sam zahvalna što ni moj sin ni ja nismo doživjeli bilo kakva doživotna tjelesna oštećenja zbog njegovog traumatičnog izlaza. Da je netko od nas teško ozlijeđen ili još gore, imao bih još veću traumu kroz koju bih morala prolaziti. Ali bol koju sam doživjela i dalje je stvarna, iako nisam doživjela najgori scenarij. Što se tiče trudnoće i rođenja, puno je toga važnije od "zdrave bebe".
Rođena osoba zaslužuje da se osjeća i podržanom. Bespomoćan je i zastrašujući osjećaj biti na porodu i znati da vas nitko ne sluša. Bez obzira na to koliko ste obrazovani u tom procesu, kad se dogodi nešto neočekivano, morate osjećati da su vaši medicinski stručnjaci prilagođeni vašim potrebama i željama. Kad se osjećate zanemareno i odbačeno, taj strah i bol mogu potrajati i dalje od rođenja.
Moje traumatično iskustvo poroda uzrokovalo je da se osjećam sirovo, izloženo, povrijeđeno i uništeno. Zdrava beba nije mogla izbrisati grozne stvari koje sam čula operacijskoj sali kad je tim mislio da spavam. Taj slatki dječačić nije mogao promijeniti činjenicu da mi je kirurg bez medicinski uočljivog razloga prerezao maternicu od vrha do dna, ostavljajući me nesposobnom da ikad opet rodim ili rodim onako kako sam se nadala.
S našom je bebom na kraju sve bilo dobro, ali nisam znala da kad sam ostala sama, ležala sam u operacijskoj sali osjećajući kako mi suze prelaze iz toplih u ledeno hladne dok su mi se kotrljale niz lice i u kosu. Nikad neću zaboraviti način na koji je moj muž trčao punom brzinom iz sobe i hodnikom da bi otkrio zašto je naša beba hitno prebačena na drugi odjel.
Imali smo zdravu bebu, ali nije sve toliko važno. I ja sam bila važna, a kad sam se porađala, gotovo nitko nije mario za mene. Trebalo mi je pet godina da se suočim s kirurgom koji me ozlijedio. Nije me se ni sjećao, iako je promijenio zauvijek mene, moje tijelo i moj porod. Nije samo porođajna trauma ono što negira cijelu ideju da "ništa nije važno osim zdrave bebe".
Bebe ponekad nisu zdrave. Bebe koje su rođene vrlo bolesne, također su bitne. Pa tako i njihovi roditelji.
Razgovarala sam s Amandom Pitts, majkom petero djece iz Nashvillea u državi Tennessee, o njezinom iskustvu dobivanja po život opasne dijagnoze za njezinu bebu pri rođenju. Amanda mi kaže da je, kad je prvi put pogledala svoju kćer Callie, znala. "Bacila sam pogled na svoju dragocjenu bebu i znala sam da ima Downov sindrom", prisjeća se Amanda. “Mužu sam to spomenula tek četiri sata kasnije. Nije mi vjerovao. Rekao je, 'Premladi smo da bismo imali dijete s Downovim sindromom."
Liječnici su nastavili potvrđivati Amandinu sumnju. Baš kad su se Amanda i njezin suprug Robert počeli navikavati na ideju da će život njihove bebe izgledati malo drugačije nego što su zamišljali, naišla im je druga krivulja. Calliein liječnik obavijestio je Amandu i Roberta da je Baby Callie imala defekt ventrikularne pregrade, poznat i kao VSD. Njihova sićušna beba imala je rupu u srcu.
Imali su samo dvadeset i dvije godine. Tijekom trudnoće nije bilo naznaka da će se Callie roditi s Downovim sindromom - ili srčanom manom koja bi joj ugrozila život i učinila prvih sedam godina kompliciranim i ponekad zastrašujućim. Callie je napokon podvrgnuta uspješnoj operaciji na otvorenom srcu 2018. godine. Amanda je zahvalna na novom, zdravom srcu Callie, ali nikada neće zaboraviti kakav je osjećaj bio odvesti njezino sedmogodišnje dijete na tako tešku operaciju. Tih sati kad se Callieno srce popravljalo, Amanda se osjećala kao da je njezino stalo.
Iako je u međuvremenu dobila četvero sinova sa zdravim srcima i svakog dana očekuje još jednog, Amanda se nikada potpuno ne opusti dok ne dođe vidjeti svoju bebu i dok liječnik ne potvrdi da je njezino srce ispravno. “Kad sam bila trudna s Callie, najveća nada bila mi je da će biti zdrava. Nije bila. Rođena je sa srčanom manom, završila je u NICU-u zbog ozbiljnih problema s apnejom, a u svom se kratkom životu suočila s brojnim zdravstvenim izazovima ”, objašnjava Amanda.
"Još uvijek se molim da se moje bebe rode u savršenom zdravlju", priznaje ona. “Znam strah od rođenja djeteta s po život opasnim srčanom manom i nikad to više ne želim iskusiti. Ali da sam znala da će se Callie roditi s rupom u srcu i nekim dodatnim izazovima zbog Downovog sindroma, jednako bih je željela. Nikad je ne bih zamijenila za bebu čije je srce bilo savršeno. Kad čujem kako ljudi kažu ‘važno je samo zdravo dijete’, malo se naježim. Moja je beba još uvijek bila važna, najvažnija, iako je rođena bolesna. "
„Dobivanje ozbiljne dijagnoze jedna je od najstrašnijih stvari kroz koje roditelj može proći. Istodobno, imam tu sreću da mi život nije podario 'zdravu bebu', jer odgajam i volim svoju kćer koja me već naučila više nego što se ikad mogu nadati da ću ja nju naučiti za milijun života,” objašnjava Amanda.
Zdravlje je vrijedna nada svakog budućeg roditelja za vlastitu bebu. Potpuno je u redu reći da se nadate samo zdravoj bebi.
Ali svi moramo biti oprezni i ne reći nekome tko je doživio porođajnu traumu da bi trebao biti potpuno u redu i emocionalno potpuno stabilan, sve dok se beba rodila zdrava. Također bismo trebali biti oprezni kako bismo prepoznali da fraza može naštetiti roditelju koji nosi dijete s određenim zdravstvenim stanjima. Ne bi se trebali pristojno nasmiješiti kad netko pretpostavi da je "sve što žele zdrava beba". Istina je, oni vole i žele bebu koju imaju jako, jako, zdravu ili ne.
Nije da ne bismo trebali poželjeti zdravlje i blagoslov i dobre stvari svakoj bebi, bez obzira na okolnosti. Samo bismo svi trebali imati na umu da zdrava beba nije sve što je važno - i biti svjesni načina na koje naše riječi mogu utjecati na ljude."
