Prirodni tijek poroda mogu omesti razni rutinski postupci kao što su drip, lijekovi, monitoring, prokidanje vodenjaka, ali i odredba da se porođaj isključivo obavlja u bolnici, ograničavanje odabranih partnera na porođaju, ograničavanje hrane i pića, pa čak i odredba nošenja bolničke odjeće
Omogućiti ženi fiziološki porođaj zasigurno je cilj svake primalje. Cijela filozofija primaljstva počiva na saznanju da je rađanje normalna tjelesna funkcija žene, koja zahtijeva poticajnu okolinu i iskusnog pratioca koji će uočiti probleme koji se ponekad pojave. "Iskusni pratilac" tradicionalno je bila – primalja.
Kako je porođaj prestao biti prirodan?
Zadiranje medicinskog modela u prirodni tijek porođaja oduzelo je primaljske vještine mnogim primaljama i one su postale "opstetričke sestre" koje nadziru modernu tehnološku opremu i provode odredbe liječnika. Gdje su primalje koje su razumjele prirodni porođaj i kojima je zadovoljstvo raditi sa ženama koje žele postići prirodni, normalni porođaj bez upotrebe lijekova i tehničke opreme?
Koncept "aktivnog porađanja" naglo se razvio i proširio svijetom u posljednjih 50-ak godina, a predstavlja kraćenje porođaja medicinskim intervencijama i lijekovima. Ipak, uključivanje podržavajuće uloge primalje i u ovakav protokol rađanja, pokazalo se kao čimbenik smanjivanja postotka carskog reza. No, središnja uloga današnje primalje očituje se u provođenju protokola medikaliziranog rađanja i to je vjerojatno jedan od čimbenika koji su pridonijeli "gubitku" profesije i nemogućnosti primalje da se suoči s porodom bez dripa, lijekova i strogog monitoriranja.
Za ženu je rađanje normalni tjelesni proces koji se najefektivnije odvija u okolini u kojoj se i inače odvijaju sve tjelesne funkcije – u njenu domu ili u okolini posebno uređenoj za tu svrhu. Ne odlazimo u bolnicu obavljati svoje normalne tjelesne funkcije; jesti, piti, a osobito ne odlazimo tamo obaviti svoje reproduktivne aktivnosti. Ometanje prirodnog procesa rađanja događa se zbog naučenog ponašanja i direktnim uplitanjem intervencijama.
Naučena tehnika disanja predstavlja 'udarac prirodi'
Naučeno ponašanje može biti potaknuto od žene same ili pak od stručne osobe. Žene, primjerice, uglavnom vjeruju da će im upotreba tehnike disanja omogućiti efektivniji porođaj i umanjiti bol (to je najbolji primjer naučenog ponašanja). Primjenjivanje neprirodnog obrasca disanja je intervencija koja nosi rizik od poremećaja kemijske ravnoteže u krvi i nije znanstveno dokazano da poboljšava ishod poroda, niti da smanjuje bol.
Promicanje tehnike disanja sugerira da žensko tijelo tijekom porođaja ne može nadzirati funkciju disanja automatski i potencijalno umanjuje povjerenje rodilje u vlastito tijelo i njegovu sposobnost da rodi, što se može smatrati "udarcem" prirodi. Činjenica da mnogi autori u svojim knjigama za buduće roditelje i dalje preporučuju "učenje disanja tijekom poroda", pothranjuje i potkrepljuje mišljenje da je žena nesposobna instinktivno roditi.
Naučeno ponašanje primjenjivano od stručnog osoblja uključuje uporabu mnogih protokola i rutinskih postupaka koji okružuju porođaj u bolničkim uvjetima. Kada primalje rutinski primjenjuju protokole menadžmenta porođaja na svaku rodilju u svojoj skrbi, ne samo da ometaju jedinstvenu prirodu poroda svake žene, nego ne uspjevaju u osnovnoj svrsi primaljske (a i medicinske!) skrbi: "Prvo - ne naškodi!". Skrb orjentirana na ženu, koja zadovoljava jedinstvene potrebe svake žene najbolji je način i omogućava sigurnost i pozitivne ishode.
Većina žena može roditi bez vanjske pomoći
Intervencije različitih vrsta potencijalno ometaju prirodni tijek poroda. Tu se mogu navesti razni rutinski postupci kao što su drip, lijekovi, monitoring, prokidanje vodenjaka; ali i postupci koji imaju sasvim socijalnu dimenziju: odredba da se porođaj isključivo obavlja u bolnici, ograničavanje odabranih partnera na porođaju, ograničavanje hrane i pića, pa čak i odredba nošenja bolničke odjeće.
Kad je intervencija potrebna, mora postojati jasna medicinska indikacija. Gotovo sve žene (85-90%) imaju sposobnost sigurno roditi bez potrebe za izvanjskom pomoći. Priroda je za to obdarila ženu potrebnim instinktima i prirodnim talentima. Može se reći da je porođaj toliko siguran da gotovo svaka žena, uvijek, svugdje na svijetu, bez posebne edukacije, obuke i iskustva, ima sposobnost podariti slijedeću generaciju.
Uvijek će, međutim, biti žena (ili beba) za koje je rađanje opasno i rizično; i zbog takvih žena i djece razvile su se opstetričke intervencije kakve poznajemo danas, s ciljem spašavanja života.
Što je dobra primaljska praksa?
Dobru primaljsku praksu vjerojatno je teško definirati kao i normalni porođaj, jer rađanje je iznimno individualni "izlet" za svaku ženu. Ipak, ako je primaljstvo bazirano na činjenici da je porođaj zdravo stanje, a ne bolest, onda je dobro primaljstvo upravo ono koje potiče i omogućava taj jedinstveni individualni put svakoj ženi u fiziološkom porodu. Dobra primalja ne nameće vlastite stavove, potrebe ili očekivanja, i razumije da su fleksibilnost i otvorenost osnova pojma "biti sa ženom".
Jednostavnim riječima, možda je najlakše dobro primaljstvo prepoznati po načinu na koji se primalja odnosi prema ženi: glavni koncept počiva na skrbi orjentiranoj na ženu i omogućavanju rodilji da zadovolji svoje potrebe. U praksi, može se "prevesti" ovako: razumijevanje da je porođajna bol normalna i važna za dobar ishod poroda, da su rodiljin instinkt i intuicija vrlo važni kao osnovni vodiči uspješnog poroda, i, ako ne postoji jasan i definirani problem, da reakcije i odgovori rodilje tijekom porođaja obično predstavljaju samo varijaciju široke definicije normalnog poroda.
Cijela profesija primaljstva temelji se na vjerovanju da je priroda, razvijajući snažan sistem koji gotovo uvijek funkcionira (i funkcionira dobro), evoluirala tako daleko kako bi osigurala stalni uspjeh produljenja vrste. Milijune godina priroda je potrošila na usavršavanje i premošćivanje poteškoća. Žena je stvorena da porođaj preživi, a ne da u njemu strada. Pretpostavka da možemo unaprijediti prirodu kroz manipulaciju i kontrolu porođaja, potpuno je pogrešna.
Posljednjih godina u velikom je porastu potreba razvijanja čvrstog vjerovanja u prirodu, i čvrstog i trajnog vjerovanja da su žene odlično "opremljene" za donošenje novog života bez uplitanja u proces fiziološkog porođaja. Na te je potrebe, koje dolaze od žena, naših klijentica, potrebno odgovoriti dobrom primaljskom praksom.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.