Trudnoća Porođaj 29. studenoga 2013.

Gotovo svaka žena mogla bi roditi kod kuće

porod
Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Prirodni tijek poroda mogu omesti razni rutinski postupci kao što su drip, lijekovi, monitoring, prokidanje vodenjaka, ali i odredba da se porođaj isključivo obavlja u bolnici, ograničavanje odabranih partnera na porođaju, ograničavanje hrane i pića, pa čak i odredba nošenja bolničke odjeće

Omogućiti ženi fiziološki porođaj zasigurno je cilj svake primalje. Cijela filozofija primaljstva počiva na saznanju da je rađanje normalna tjelesna funkcija žene, koja zahtijeva  poticajnu okolinu i iskusnog pratioca koji će uočiti probleme koji se ponekad pojave. "Iskusni pratilac" tradicionalno je bila – primalja.

Kako je porođaj prestao biti prirodan?

Zadiranje medicinskog modela u prirodni tijek porođaja oduzelo je primaljske vještine mnogim primaljama i one su postale "opstetričke sestre" koje nadziru modernu tehnološku opremu i provode odredbe liječnika. Gdje su primalje koje su razumjele prirodni porođaj i kojima je zadovoljstvo raditi sa ženama koje žele postići prirodni, normalni porođaj bez upotrebe lijekova i tehničke opreme? 

Koncept "aktivnog porađanja" naglo se razvio i proširio svijetom u posljednjih 50-ak godina, a predstavlja kraćenje porođaja medicinskim intervencijama i lijekovima. Ipak, uključivanje podržavajuće uloge primalje i u ovakav protokol rađanja, pokazalo se kao čimbenik smanjivanja postotka carskog reza. No, središnja uloga današnje primalje očituje se u provođenju protokola medikaliziranog rađanja i to je vjerojatno jedan od čimbenika koji su pridonijeli "gubitku" profesije i nemogućnosti primalje da se suoči s porodom bez dripa, lijekova i strogog monitoriranja.

Za ženu je rađanje normalni tjelesni proces koji se najefektivnije odvija u okolini u kojoj se i inače odvijaju sve tjelesne funkcije – u njenu domu ili u okolini posebno uređenoj za tu svrhu. Ne odlazimo u bolnicu obavljati svoje normalne tjelesne funkcije; jesti, piti, a osobito ne odlazimo tamo obaviti svoje reproduktivne aktivnosti. Ometanje prirodnog procesa rađanja događa se zbog naučenog ponašanja i direktnim uplitanjem intervencijama.

Naučena tehnika disanja predstavlja 'udarac prirodi'

Naučeno ponašanje može biti potaknuto od žene same ili pak od stručne osobe. Žene, primjerice, uglavnom vjeruju da će im upotreba tehnike disanja omogućiti efektivniji porođaj i umanjiti bol (to je najbolji primjer naučenog ponašanja). Primjenjivanje neprirodnog obrasca disanja je intervencija koja nosi rizik od poremećaja kemijske ravnoteže u krvi i nije znanstveno dokazano da poboljšava ishod poroda, niti da smanjuje bol.

Promicanje tehnike disanja sugerira da žensko tijelo tijekom porođaja ne može nadzirati funkciju disanja automatski i potencijalno umanjuje povjerenje rodilje u vlastito tijelo i njegovu sposobnost da rodi, što se može smatrati "udarcem" prirodi. Činjenica da mnogi autori u svojim knjigama za buduće roditelje i dalje preporučuju "učenje disanja tijekom poroda", pothranjuje i potkrepljuje mišljenje da je žena nesposobna instinktivno roditi.

Naučeno ponašanje primjenjivano od stručnog osoblja uključuje uporabu mnogih protokola i rutinskih postupaka koji okružuju porođaj u bolničkim uvjetima. Kada primalje rutinski primjenjuju protokole menadžmenta porođaja na svaku rodilju u svojoj skrbi, ne samo da ometaju jedinstvenu prirodu poroda svake žene, nego ne uspjevaju u osnovnoj svrsi primaljske (a i medicinske!) skrbi: "Prvo - ne naškodi!". Skrb orjentirana na ženu, koja zadovoljava jedinstvene potrebe svake žene najbolji je način i omogućava sigurnost i pozitivne ishode. 

Većina žena može roditi bez vanjske pomoći

Intervencije različitih vrsta potencijalno ometaju prirodni tijek poroda. Tu se mogu navesti razni rutinski postupci kao što su drip, lijekovi, monitoring, prokidanje vodenjaka; ali i postupci koji imaju sasvim socijalnu dimenziju: odredba da se porođaj isključivo obavlja u bolnici, ograničavanje odabranih partnera na porođaju, ograničavanje hrane i pića, pa čak i odredba nošenja bolničke odjeće. 

Kad je intervencija potrebna, mora postojati jasna medicinska indikacija. Gotovo sve žene (85-90%) imaju sposobnost sigurno roditi bez potrebe za izvanjskom pomoći. Priroda je za to obdarila ženu potrebnim instinktima i prirodnim talentima. Može se reći da je porođaj toliko siguran da gotovo svaka žena, uvijek, svugdje na svijetu, bez posebne edukacije, obuke i iskustva, ima sposobnost podariti slijedeću generaciju.

Uvijek će, međutim, biti žena (ili beba) za koje je rađanje opasno i rizično; i zbog takvih žena i djece razvile su se opstetričke intervencije kakve poznajemo danas, s ciljem spašavanja života.  

Što je dobra primaljska praksa?

Dobru primaljsku praksu vjerojatno je teško definirati kao i normalni porođaj, jer rađanje je iznimno individualni "izlet" za svaku ženu. Ipak, ako je primaljstvo bazirano na činjenici da je porođaj zdravo stanje, a ne bolest, onda je dobro primaljstvo upravo ono koje potiče i omogućava taj jedinstveni individualni put svakoj ženi u fiziološkom porodu. Dobra primalja ne nameće vlastite stavove, potrebe ili očekivanja, i razumije da su fleksibilnost i otvorenost osnova pojma "biti sa ženom".

Jednostavnim riječima, možda je najlakše dobro primaljstvo prepoznati po načinu na koji se primalja odnosi prema ženi: glavni koncept počiva na skrbi orjentiranoj na ženu i omogućavanju rodilji da zadovolji svoje potrebe. U praksi, može se "prevesti" ovako: razumijevanje da je porođajna bol normalna i važna za dobar ishod poroda, da su rodiljin instinkt i intuicija vrlo važni kao osnovni vodiči uspješnog poroda, i, ako ne postoji jasan i definirani problem, da reakcije i odgovori rodilje tijekom porođaja  obično predstavljaju samo varijaciju široke definicije normalnog poroda.

Cijela profesija primaljstva temelji se na vjerovanju da je priroda, razvijajući snažan sistem koji gotovo uvijek funkcionira (i funkcionira dobro), evoluirala tako daleko kako bi osigurala stalni uspjeh produljenja vrste. Milijune godina priroda je potrošila na usavršavanje i premošćivanje poteškoća. Žena je stvorena da porođaj preživi, a ne da u njemu strada. Pretpostavka da možemo unaprijediti prirodu kroz manipulaciju i kontrolu porođaja, potpuno je pogrešna.

Posljednjih godina u velikom je porastu potreba razvijanja čvrstog vjerovanja u prirodu, i čvrstog i trajnog vjerovanja da su žene odlično "opremljene" za donošenje novog života bez uplitanja u proces fiziološkog porođaja. Na te je potrebe, koje dolaze od žena, naših klijentica, potrebno odgovoriti dobrom primaljskom praksom.

  • Važna obavijest
    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • kailash

    Mislim da su kod nas prisutne dvije zablude.  Prva je da je porođaj opasan po život majke i/ili djeteta, a druga je da su primalje nestručne osobe.  Porođaj može biti opasan, da, kao i vožnja automobilom. Čak je veća šansa da ćete život izgubiti u prometu, puno veća no nitko ne odustaje od sudjelovanja u prometu niti svi to prepuštaju profesionalnim vozačima.  U velikoj većini slučajeva porođaj je normalni fiziološki proces za kojeg je žensko tijelo sasvim pristojno opremljeno - inače bi naša vrsta teško evolucijski preživjela. I u većini slučajeva zaista ne treba intervenirati u tijek porođaja.  Druga zabluda je da je porod kod kuće uz primalju porod bez stručne pomoći. Primalje koje su educirane za porođaj kod kuće su osposobljene za asistirati takvom porođaju - prate trudnoću i znaju je li trudnoća bez komplikacija ili ne. Znaju prepoznati tijekom porođaja treba li intervenirati. I educirane su za medicinsko interveniranje ukoliko je potrebno. I prepoznaju ukoliko je potrebno napraviti transfer - odnosno završiti porođaj u rodilištu. To je sve.  Puno je veća hrabrost upustiti se u ruke stručnjaka koji su nedovoljno stručni i neosjetljivi na potrebe žene koja rađa u instituciji koja je prilagođenija bolestima nego zdravim procesima nego što je hrabro roditi van bolnice uz stručnu asistenciju.  Iako je porod kod kuće izbor manjine žena, on ima puno bolje rezultate za majke i djecu ondje gdje je reguliran zakonski. I smatram da kao jedna europska i sve naprednija zemlja trebamo takav izbor omogućiti i našim ženama jer sve ih je više koje imaju takvu želju. 

  • Avatar mmama2
    mmama2

    mene više muči što suprug nikako nije za to, baš zbog mogućih komplikacija, a radi se o drugom djetetu pa znamo kako kaj ide, otprilike.. i mislim si, onda sam definitivno vezana za to mjesto, nema selidbe ni da na lotu osvojimo jer mislim da ne bi mogla otići sa mjesta gdje sam donijela dijete na svijet, a iz bolnice brišii što prije[:11a:]

  • Avatar Vaga2
    Vaga2

    Meni je ovakvo ponašanje neodgovorno...ne hrabro, nego neodgovorno. I u bolnici je moguće odraditi prirodni porođaj, uz partnera, prijateljicu, majku...koga želite. I upravo kako je MašaR napisala, nikad ne znate što će se zakomplicirati, hoće li vam trebati hitna liječnička intervenija. Ne znam, ja se sa životom svog djeteta ne bih mogla tako igrati.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.