Budući da kod nas nije uvriježen porod kod kuće, nema mnogo onih mama koje mogu podijeliti to iskustvo. Mama Hana Vutmej je jedna od njih. Nakon poroda kod kuće odlučila je postati doula.
Svako iskustvo rađanja neupitno nas i nepovratno mijenja. Moje prvo iskustvo rađanja duboko je utjecalo na mene i taj utjecaj sam osjećala godinama nakon tog, a ostavilo je gorak okus za sobom. Iako tada nisam bila svjesna što se točno događa unutar mene, danas mi je sve mnogo jasnije.
Napadaji panike koje sam imala mjesecima kasnije zajedno sa noćnim morama i anksioznošću koja me svakodnevno pratila, bili su posljedica posttraumatskog stresnog poremećaja koji me doveo i do iznimnog hormonalnog disbalansa. Imala sam malu bebu kojoj sam htjela pružati sve na svijetu, a osjećala sam se kao da nisam sposobna pružati ni minimalno. Moje stanje utjecalo je na moju povezanost s njome i rekla bih da trag toga osjećam intenzivno i dandanas.
Sama trauma i moje psiho-emotivno stanje nisu tek produkt vanjskih okolnosti u kojima sam se našla u rodilištu i kaskade intervencija koje su se dogodile, iako je sve to doprinijelo definitivno mom osjećaju nekompetentnosti kao majke, već su odraz nedostatka emotivne podrške u tom vrlo intenzivnom, emotivno nabijenom periodu tranzicije žene u majku.
Unatoč traumi, sa svojim sam se partnerom odlučila ubrzo na drugo dijete. Počela sam istraživati opciju kućnog poroda i jednako brzo smo odlučili da ako budem kandidat za to, da ću definitivno roditi u toplini našeg novog doma.
Motiv koji me vodio ka toj odluci bila je želja da ovaj put imam maksimalnu podršku tokom čitavog poroda te da se ne odvajam od bebe kao ni od prvog djeteta i partnera nakon što porod završi.
Kad me pitaju što je sa strahom od poroda kod kuće - nismo ga imali. Bila mi je neizmjerno važna veza koju smo partner i ja ostvarili sa doulama i primaljom već i prije samog poroda, a doprinijela je našem osjećaju sigurnosti i povjerenja te razumijevanju etapa poroda i moje funkcije unutar njega.
Kći mi je dala dodatnu snagu
Kada je krenuo porod, one su ubrzo bile sa mnom i pratile me, bodrile, masirale i osnaživale kroz trudove. Uz dvije doule i primalju, uz mene je bio moj partner i kći koja se probudila pred sam izgon i pružila mi dodatnu snagu i motivaciju.
Odluci da i ona ostane s nama kući prethodila su neka previranja, no snažno sam osjećala da treba biti s nama i u konačnici se to pokazalo ispravnim. Za nju, to je bila prilika da već u tako ranoj dobi (2 godine) svjedoči jednoj tako značajnoj transformaciji, ženskoj snazi i mogućnostima koje naše tijelo, um i duh u sinergiji nose. I danas prepričava to iskustvo s entuzijazmom i radošću kao nešto jako važno u njenom životu.
Sam porod tekao je poprilično lako i neometano, a i onda kada bi se pojavila bilo kakva nesigurnost unutar mene ili strah, doule su brzo to detektirale i uz odgovarajuću podršku pomogle mi da to svjesno prebrodim te vratim sigurnost u sebe i bebu.
Nakon poroda svi smo zajedno lelujali na tom oksitocinskom oblaku posve bezbrižni, a povezivanje je bilo prožeto nevjerojatnom lakoćom koja je i danas prisutna u mom odnosu sa kćeri.
Zašto sam postala doula
Iznimno sam zahvalna na oba iskustva koja su iza mene znajući da su me obogatila, proširila perspektivu, navela da se educiram i omogućila da koračam ovim putem na kojem danas i ja kao doula podržavam te osnažujem druge žene te im pristupam sa jedne drugačije razine, duboko razumijevajući stanja koja prolaze i kompleksnost istih.
Danas znam da nas nitko ne može zaštititi od iskustava koja imaju svrhu i funkciju u našim životima kakva god ona bila. Znam da je često i kontraproduktivno težiti ka tome. Moja svrha je da pružam kvalitetnu i individualiziranu informativnu, emotivnu i fizičku podršku koja je nerijetko i više nego dovoljna da žena sama zakorači u svoju snagu i dobije potrebnu jasnoću s kojom mijenja svoj doživljaj iskustava unutar tog ranjivog perioda majčinstva. To je jedan jako važan dio pripreme trudnica - preuzimanje svog dijela odgovornosti za iskustvo poroda i osnaživanje koje kompletno mijenja ne samo naš porod, već i život jer tu snagu nosimo dalje sa sobom.
S ovom perspektivom i dva potpuno različita iskustva poroda, veselim se promatrati svoj daljnji rast kroz rad mene kao doule, ali i reflektiranju novog iskustva poroda s trećom kćeri koja nam stiže.
