Dok je disleksija povezana prvenstveno s poteškoćama čitanja, disgrafija je povezana s poteškoćama pisanja
Mnogi roditelji, ali i učitelji imaju poteškoća s prepoznavanjem disgrafije kao poremećaja. Djeca s disgrafijom imaju poteškoće u pisanom jeziku, i organizaciji vlastitih misli i iskazivanja znanja na papiru. U mnogim slučajevima dolazi do otežanog „vraćanja/dosjećanja“ informacija iz kratkoročnog ili dugoročnog pamćenja kad se treba izvršiti aktivnost pisanja.
Djeca s disgrafijom nisu lijena ili neinteligentna. Jednostavno se bore s pisanjem i pismenim izražavanjem. Ponekad je problem već i pravilan hvat olovke ili pisanje u ravnini. Nerijetko takva djeca imaju poteškoće i u vizualnoj i prostornoj percepciji, finoj motorici, jezičnom procesiranju, kao što su prisutne i poteškoće s rukopisom, gramatikom i organizacija pisanog jezika. Važno je znati točno što disgrafija jest i što nije, naročito jer se može dogoditi da dijete dobije krivu dijagnozu koja je po simptomatologiji slična disgrafiji. Pravilna dijagnoza je važna kako bi se odredio primjeren pristup i isplanirala adekvatna terapija, s jasnim ciljem i metodama. Ponekad roditelji, a i učitelji, zamijene disgrafiju za disleksiju. Dok je disleksija povezana prvenstveno s poteškoćama čitanja, disgrafija je povezana s poteškoćama pisanja.
Kako prepoznati simptome disgrafije?
Jedan od simptoma disgrafije je poteškoća djeteta da oblikuje i u pravilnom razmaku piše slova i riječi. Također, dio kliničke slike je i poteškoća u „prevođenju“ misli u jezik, naročito u pisanom obliku. Nerijetko se javljaju poteškoće s rukopisom, koji je teško čitljiv, neuredan i sl. Slova su pogrešno oblikovana, smještanje pisanih riječi na papir je nekonzistentno i teško im je pisati u redove. Radi poteškoća koje su stalno prisutne, kod takve djece javlja se osjećaj frustracije, naročito u učioničkom okruženju. U većini slučajeva djeca radi poteškoće u pisanju, razviju i poteškoće u usvajanju školskih sadržaja, jer dok pokušavaju voditi bilješke na satu, samo pisanje im je već prezahtjevan proces, tako da im sadržaj koji se obrađuje promakne djelomično ili čak u cijelosti. Pisane provjere znanja kod takve djece ne procjenjuju usvojeno znanje, već se „procjenjuje“ poteškoća, tako da u pisanim testovima do izražaja ne dolazi ono što dijete zna i što je naučilo, već se prvenstveno ispoljava teškoća. Ocjene koje takva djeca imaju iz pismenih provjera su u većini slučajeva lošije od onih iz usmenih provjera, te nisu realni pokazatelj njihova znanja.
Što disleksija i disgrafija imaju zajedničko?
Zajednička karakteristika kod djece s disleksijom i disgrafijom je ta da je pismeno izražavanje slabije od usmenog, te da pismene provjere znanja nisu adekvatne za njihovo testiranje, barem ne u obliku u kojem se pružaju ostalim učenicima. Kod obje dijagnoze je prisutan neuredan i teško čitljiv rukopis, te je razvijenost ekspresivnog vokabulara ispod razine ostale djece iste kronološke dobi. S vremenom djeca s obje dijagnoze počnu izbjegavati, koliko je to moguće, aktivnosti vezane uz čitanje i pisanje, te razviju probleme sa samopouzdanjem i samopoštovanjem.
Zašto je važno vježbati grafomotoriku kod djece s disgrafijom?
Grafomotoričke vježbe mogu pripremiti mozak za aktivnosti planiranja, uočavanja, organizacije, prepoznavanja, izražavanja, ali i verbalnu ekspresiju. Uobličavanje slova, riječi i rečenica mora s vremenom postati automatizirana aktivnost za dijete. Ukoliko dijete ne prepoznaje određeni grafem/ slovo, neće ga moći spojiti u slog sa susjednim, slogove neće moći spojiti u riječ, a samim time neće moći iskomunicirati vlastite ideje, želje i namjere, ili neće moći pretvoriti ekspresivni verbalni iskaz u pisani oblik.
Važnost ranog dijagnosticiranja
Što se prije poteškoća prepozna i dijagnosticira, to će prije dijete dobiti pomoć koja će mu pomoći i osigurati mu što kvalitetnije funkcioniranje u školi. Rano uočavanje problema i njegovo dijagnosticiranje važni su kako bi se što prije spriječile i ostale popratne poteškoće koje se tijekom školovanja javljaju kod osoba s disgrafijom.
