Blogerica i mama troje djece Christina Antus odgaja svoju djecu vrlo slično kako su nju odgajali njezini roditelji. Ona ističe da je važno pustiti djecu da padnu, ali biti uvijek tu i pomoći im da nađu rješenje
Christina Antus je mama troje djece, supruga i blogerica. Između pripremanja obroka za svoju obitelj, obilaska trgovina i pranja rublja piše zanimljive članke o svom majčinstvu i obiteljskom životu. Između svog djetinjstva i osnivanja vlastite obitelji skupila je svoja razmišljanja te danas sa suprugom dijeli sve roditeljske obveze. U njihovoj obitelji ne postoji glavna osoba koja donosi sve odluke jer su oboje umorni od posla te svatko ima svoje zadatke u kući osim bebe i mačaka.
Christina ističe kako se stari i novi načini odgoja povremeno isprepleću te da nije roditeljski posao uvijek reći djeci što da rade. Ponekad djecu treba pustiti da padnu, ali biti uvijek tu i pomoći im da nađu rješenje. Osim modernih načina odgoja, Christina i njezin suprug odgajaju djecu i po nekim pravilima koje su njih naučili njihovi roditelji.
1. Ne igramo se sa svojom djecom
Ni moji roditelji nisu to činili jer su puno radili. Morala sam se sama zabavljati i boriti se sa svojim bratom. Danas kada sam roditelj imam previše posla. Kad bih mogla izbjeći čišćenje kuće i pranje rublja igrala bih sve igre. Imala bih rado čajnu zabavu, zapravo tko ne voli takve zabave? Ali baš zato zato djeca imaju braću i sestre kako bi se s njima mogli igrati.
2. Ne štitimo djecu od pogrešaka
U životu svi moramo raditi izbore. Ako sama ne napraviš izbore netko će ih napraviti umjesto tebe, ili si onda samo kućni ljubimac. Svaki izbor koji napravimo u životu ima neke posljedice - dobre ili loše. Izbor može biti jednostavan poput odluke koji sladoled želimo. Ako postoji deset vrsta sladoleda i mi djeci možemo istaknuti neki za koji mislimo da će im se svidjeti, ali ipak na kraju oni moraju odlučiti što žele. Izabere li dijete neki okus sladoleda, onda ga mora i pojesti. Ili će ga pojesti ili neće dobiti sladoled.
Izbori su dio svakodnevnog života i na taj način se može poticati dijete da vrlo rano počne donositi odluke. Umiješamo se u njihove izbore samo kada zaključimo da može biti štetan za dijete.
3. Imaju svoje obveze
Tu se više radi o početku razumijevanja odgovornosti te o tome kako se zarađuje novac, to su sve različiti aspekti života s kojima se moraju suočiti. U našoj kući djeca su jako mala, ali sada počinju preuzimati sitne poslove, tako stavljaju svoje posuđe u mašinu za pranje suđa ili u sudoper. Ponekad mi pomažu da premjestim odjeću od perilice do sušilice te nahraniti mačke. Mali su i još uvijek nisu spretni, ali to i nije važno. Radi se o tome da ako dijete želi gledati TV ili kupiti određenu igračku, sve to mora zaraditi i ništa ne dolazi samo od sebe. Za rođendane i blagdane djeca dobivaju sve što žele bez obveza, a tu su i bake i djedovi koji vole ispunjavati njihove želje.
4. Mi nismo njihovi prijatelji
Mi smo njihovi roditelji. Mi ih moramo voditi. Naravno da se družimo i radimo stvari zajedno. Pomažemo im kod učenja, slušamo ih i uvijek smo tu kada im treba zagrljaj, pomoć ili smjer. Pomažemo im riješiti probleme, razumijemo njihove loše izbore i pokazujemo im da smo uvijek tu za njih bez obzira što se dogodilo. Naravno, da se zabavljamo, ali na kraju dana ne pregovaramo i to nije prijateljstvo. To je posao do kada djeca napune 18 godina. Tada možemo biti prijatelji, ako više ne žive u našoj kući. Tada će još uvijek morati pospremati svoj krevet i hraniti kućne ljubimce.
5. Nema prekidanja započetih stvari
Kada nešto počneš raditi, to moraš raditi do kraja. Dijete ne može reći: "Želim igrati košarku", a onda prestati nakon dva dana. To se doista odnosi na sve, od različitih aktivnosti do toga želi li pojesti bananu za užinu.
6. Preuzimanje odgovornosti za svoje postupke
Kada si u krivu, onda si u krivu. Svi radimo pogreške, ali jedini način da kreneš dalje je da prihvatiš da si "zaribao", priznaš i ispričaš se. To nije siva zona. Jedina razlika u odnosu na moje roditelje je da kada ja danas nešto krivo napravim kao roditelj, ja se ispričam. Čak i priznam kada napravim krvi izbor i objasnim kako mogu bolje napraviti drugi put. Mislim da je jako teško naučiti djecu da prihvate odgovornost, ako i sama ne pokazuješ dobar primjer.
7. Biti dosljedan kao roditelj
Kažeš li djeci: "Ići ćete u krevet ako se ne prestanete svađati", a oni se i dalje svađaju, onda ih stavi u krevet jer to je važno za njihovu budućnost. Jednog dana njihov šef će im reći: "Ne završiš li ovaj posao do određenog datuma, više nećeš imati posao". Njihov šef neće imati biti obziran prema njima, a zašto bi ti onda bila?
8. Potičemo njihovu neovisnost
Koliko god volim kada su moja djeca mala i ponekad to što me trebaju, neće biti uvijek mali i ostati s nama zauvijek. Pomoći ću im kada trebaju oprati zube i oko jela, ali mogu se sami obući jer znam da to mogu. Pomažem im provjeriti je li im prava cipela na stopalu, ali moraju uložiti napor da stave nogu u nju. Koliko god želim da moja djeca znaju da ću uvijek biti uz njih, doći će vrijeme kada neću moći biti uz njih ili me neće biti.
9. Ne upuštamo se u rasprave s djecom
Komunikaciju i rješavanje sukoba nije lako naučiti djecu, pa se djeci treba pokazati dobar primjer. Ipak doći će dan kada više nećeš moći biti u sredini i kada ćeš oštro razgovarati s nekim operaterom ili službenikom u banci. Naravno, ako je netko vrlo neugodan prema tebi, ni ti nećeš samo tako pustiti stvari.
10. Poštovanje starijih (ali i svih ostalih)
Nismo svi isti i ne živimo svi jednako. Na kraju dana, svi smo mi ljudi i imamo pravo na svoje mišljenje. Kada to prihvatiš, prigrliš tu ideju i otvoriš se, može se dogoditi da ti na kraju ostane samo nekoliko ljudi oko vas. Ako nikada ne poštuješ druge ljude i njihovo mišljenje ili razlike, mogla bi propustiti nevjerojatne nove mogućnosti.
11. Poštivanje obiteljskog vremena
Za vrijeme večere isključujemo televizor i pričamo kako smo proveli dan. Ljeti odlazimo na godišnji odmor i svi uživamo u putovanju i odmoru. Sigurno će za nekoliko godina sve to izgledati glupo jer kada imaš 15 godina sve je glupo, ali to nam pomaže da znamo tko su naša djeca i što će postati. To nam daje priliku da razgovaramo o onome što se događa s nama i tako stvaramo uspomene i temelje.
12. Shvaćanje važnosti napornog rada
Lako je svojoj djeci dati sve što god žele, pogotovo kada su mali. Međutim, problem je u tome što onda ne nauče vrijednost rada i ono što dolazi od njega. Osobito jer onda osjećaju puno manje zadovoljstva. U stvarnom svijetu ako nešto samo očekuješ, moglo bi doći do velikih razočaranja. Ništa u životu nije besplatno, osim ako nisi nasljednik ili imaš neku ludu sreću. Jedini način da se negdje popneš je da svladaš uspon, padneš i opet se popneš.
Svi imamo obvezu našoj djeci dati ljubav i smjernice koje su im potrebne za život i naučiti ih kako biti dobar čovjek koji nastoji nešto napraviti. Nije važno je li tvoj odgoj stara škola ili je moderna. Važno je da pokušavaš. Nije važno kako to radiš, važno je da to učiniš.
