Velik dio nelagode i srama kod djeteta kao i nedoumica, zapravo dolazi od nesvjesnih poruka koje šalje roditelj i od onih nedoumica koje roditelj ima sam sa sobom pa ih oni najprije moraju razriješiti sami sa sobom, kaže psihologinja Miranda Novak i savjetuje kako s djetetom razgovarati o škakljivim temama i pitanjima
Kada dijete počinje postavljati pitanja o škakljivim temama, roditelji često ne znaju kako reagirati i na koji način razgovarati s djetetom.
"O škakljivim temama bi trebalo pričati kao o bilo kojoj temi u obiteljskom životu. Prvi korak je da roditelji sve te škakljive teme i pitanja najprije razriješe sami sa sobom. Naime, velik dio nelagode i srama kod djeteta kao i nedoumica, ustvari dolazi od nesvjesnih poruka koje šalje roditelj i od onih nedoumica koje roditelj ima sam sa sobom. Ako su to neke teme o kojima roditelj ne voli razmišljati, ne voli dijeliti misli o tome s partnerom i drugima, nije skroz načisto što o tome misli ili pak misli da djetetu mora dati neki socijalno poželjan ili prihvatljiv odgovor, to često može biti problem", kaže dr. sc. Miranda Novak, prof. psihologije i objašnjava da sve ovisi o tome koliko dijete ima godina, ali djeca osjete kada roditelj neke teme izbjegava i kad ih roditelj izbjegava, dijete nekad namjerno postavlja pitanja upravo zato što tjera roditelje da se suoče sami sa sobom.
"Zanimljivo mu je da vidi roditelja u toj nekoj ulozi gdje on nije 'veliki', nego je malo zbunjen. I upravo je to taj dio gdje djeca ili kopaju, ili nesvjesno prihvaćaju to neko prešutno obiteljsko pravilo, da su to stvari o kojima se ne pita, ne govori, koje su možda velike ili strašne. I tu već može imati raznorazne fantazije o tome", kaže psihologinja i preporučuje da roditelji najprije malo razmisle o tim nekim važnim temama sami sa sobom i ako nisu načisto s njima, da porazgovaraju s partnerom, pročitaju neku knjigu ili razmijene iskustva s drugim roditeljima.
"A onda, kao i sa svim drugim stvarima u životu: ne lagati djetetu, biti iskren, govoriti stvari koje su primjerene dobi djeteta, ali istovremeno pričati tako da se dijete uvažava kao ravnopravan sugovornik u komunikaciji i s pažnjom na potrebe djeteta. Naime, nekad nije potrebno puno odgovarati ili davati jako elaborirane odgovore, nego je važno čuti dijete i možda razjasniti djetetu neke nedoumice ili dezinformacije koje ima", savjetuje i dodaje:
"Važnije je čak pitati dijete: 'Što si o tome čuo, što o tome misliš, kako ti to doživljavaš?' jer onda vidite kako dijete diše i znate što mu odgovoriti, što mu je potrebno, što se krije iza tog pitanja. Pa ga onda pitati spominje li netko od prijatelja nešto od toga, kako to druga djeca komentiraju, što ima u vrtiću ili školi, i na temelju toga dalje samo graditi temu. I škakljive teme su samo jedno od pitanja kako graditi odnos s djetetom".
