Oca dvoje djece u postupku razvoda zanima koje su njegove zakonske dužnosti i kako se može postići zajednički dogovor
Pred raskidom sam sa ženom pa me malo zanima kakve su moje zakonske dužnosti i kakve su opcije glede zajedničkog dogovora nas u vezi toga. Primanja su mi oko 7300 neto sa oslobođenjem za dvoje djece.
Stranka je postavila sljedeća pitanja za koja smatra da su bitna za razrješenje njezina predmeta:
I.) Koje su dužnosti bračnoga druga kao roditelja maloljetnog djeteta nakon što se razvede sa suprugom?
II.) Postoji li zakonska mogućnost zajedničkog dogovora bračnih drugova oko tih dužnosti?
I.) Razvodom braka prestaje brak, ali ne i roditeljska skrb bivših bračnih drugova nad djecom. Naime, prema članku 91. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15; dalje: ObZ), roditeljsku skrb čini skup odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te djetetove dobrobiti. Bez obzira na razvod braka, ili bilo koje druge okolnosti, roditelj se nikad ne može odreći prava na roditeljsku skrb. Roditeljska skrb pripada oboma roditeljima, i oba roditelja imaju pravo i dužnost ostvarivati je ravnopravno, zajednički i sporazumno (članak 104. ObZ). U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, prava djeteta na odgoj i obrazovanje, prava djeteta na ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja djeteta. U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom, kao i pravo i dužnost zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa (članak 92. ObZ).
Pravo i dužnost zaštite djetetovih osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu obuhvaća dužnost roditelja za skrb o zdravlju djeteta te dužnost da roditelji djetetu omoguće korištenje mjera za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja i ozdravljenje u slučaju bolesti, a prema zahtjevima medicinske znanosti. Roditelji su dužni i odgovorni čuvati i njegovati dijete te se skrbiti o njegovim potrebama. Također, roditelji ne smiju tjelesno kažnjavati dijete, postupati ponižavajuće prema njemu niti primjenjivati psihičku prisilu te su ga dužni štititi od takvog postupanja drugih osoba. Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora osobe starije od šesnaest godina, također su dužni i odgovorni djetetu mlađem od šesnaest godina zabraniti noćne izlaske u vremenskom razdoblju dvadeset tri do pet sati, bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje (članak 93. ObZ).
U pogledu prava djeteta na odgoj i obrazovanje, ObZ propisuje da odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelošću te u skladu s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja. Roditelji su dužni brinuti se o svestranom i redovitom, a prema svojim mogućnostima i o daljnjem obrazovanju svojeg djeteta i poticati njegove umjetničke, tehničke, sportske i druge interese, te se odzivati sastancima i pozivima odgojno-obrazovnih ustanova u vezi s odgojem i obrazovanjem djeteta. Roditelji ne smiju prisiljavati dijete na obrazovanje koje nije u skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima (članak 94. ObZ).
Dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje (članak 119. stavak 1. ObZ). Roditelj koji ne stanuje s djetetom ima i pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom (članak 95. stavak 1. ObZ). S duge strane, roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem (članak 95. stavak 2. ObZ), te se mora suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem (članak 119. stavak 2. ObZ). Također, roditelji su dužni omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s osobama koje su mu osobito bliske, međutim pritom imaju i pravo i dužnost nadzirati dijete u njegovu druženju s drugim osobama, kao i komunikaciju na društvenim mrežama, odnosno drugim oblicima elektroničke komunikacije te mu zabraniti druženja i komunikaciju koja nisu u skladu s djetetovom dobrobiti (članak 95. ObZ). Osobni odnosi s djetetom se mogu ostvarivati izravno, u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, kao i neizravno, korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično (članak 121. ObZ).
Djetetovo mjesto stanovanja jest prebivalište, odnosno boravište njegovih roditelja. Roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja (članak 96. ObZ).
Roditelji imaju pravo i dužnost upravljati imovinom djeteta s pažnjom odgovornog roditelja, i to na način da je očuvaju i po mogućnosti uvećaju. Troškovi upravljanja imovinom djeteta padaju na teret te imovine. Međutim, prihodi od imovine djeteta mogu se koristiti samo za uzdržavanje djeteta, a imovina djeteta se može otuđiti samo ukoliko roditelji nemaju dovoljno vlastitih sredstava za djetetovo uzdržavanje, liječenje ili obrazovanje, a sredstva za to ne mogu se osigurati na drugi način. Iznimno, prihodi od imovine djeteta mogu se u iznimnim slučajevima koristiti za potrebe liječenja roditelja djeteta ili braće i sestara djeteta ukoliko ko se već ne koriste za uzdržavanje, liječenje i obrazovanje samog djeteta čija je to imovina, a za što je potrebno odobrenje suda u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta ili roditelja (članak 97. ObZ). Uz to, za svako raspolaganje vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima djeteta, dijete ili roditelji moraju tražiti odobrenje suda u izvanparničnom postupku (članak 98. stavak 3. ObZ), kao i pisanu suglasnost drugog roditelja koji ostvaruje roditeljsku skrb (članak 101. ObZ). S druge strane, roditelji ne smiju upravljati sredstvima koja su stečena djetetovim radom (članak 98. stavak 2. ObZ). Tim sredstvima upravlja dijete samo, pod uvjetom da je navršilo petnaest godina života (članak 85. ObZ). U tom slučaju, dijete je također dužno samo doprinositi svojem uzdržavanju (članak 90. ObZ)
Roditelji imaju pravo i dužnost sporazumno zastupati svoje dijete u njegovim osobnim i imovinskim pravima u odnosu prema trećima (članak 99. stavak 1. ObZ). U pravilu se smatra da je jedan roditelj dao svoj pristanak drugom roditelju da može zastupati dijete bez njegove izričite suglasnosti, osim kad se traži izričita pisana suglasnost drugog roditelja (članak 99. stavak 2. ObZ). Izričita pisana suglasnost drugog roditelja traži u slučajevima zastupanja djeteta u vezi s njegovim bitnim osobnim pravima koja se odnose na promjenu djetetova osobnog imena i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti djeteta (članak 100. stavak 1. ObZ). Izričita pisana suglasnost drugog roditelja se traži i u slučajevima zastupanja djeteta u vezi s promjenom djetetova prebivališta, odnosno boravišta, no takva suglasnost neće biti potrebna ako preseljenje ne utječe bitno na ostvarivanje postojećih osobnih odnosa s drugim roditeljem, pod uvjetom da je roditelj s kojim dijete stanuje pribavio suglasnost centra za socijalnu skrb, ili pak, ako je prijava prebivališta, odnosno boravišta nužna radi zaštite prava i interesa djeteta, također pod uvjetom da je roditelj s kojim dijete stanuje pribavio suglasnost centra za socijalnu skrb (članak 100. stavak 2. ObZ). U slučajevima i kojima je potrebna suglasnost drugog roditelja, a roditelj koji zastupa dijete je ne može pribaviti, sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta ili roditelja odlučiti koji će od roditelja u toj stvari zastupati dijete (članak 100. stavak 5. ObZ). Također, pisana suglasnost drugog roditelja traži se i u vezi sa zastupanjem djeteta u vezi s njegovom vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima (članak 101. stavak 1. ObZ), no ukoliko je roditelj koji zastupa dijete ne može pribaviti, može, i u tom slučaju, pokrenuti izvanparnični postupak pred sudom, koji će potom odlučiti koji će od roditelja u toj stvari zastupati dijete (članak 101. stavak 5. ObZ). Samo jedan roditelj samostalno zastupa dijete u onim područjima roditeljske skrbi u kojima je drugi roditelj ograničen. Međutim, u žurnim slučajevima, kad prijeti opasnost za život i zdravlje djeteta, osim u slučajevima u kojima se traži izričita pisana suglasnost drugog roditelja, svaki od roditelja ima pravo poduzeti nužne pravne radnje u skladu s dobrobiti djeteta, te je o tome dužan odmah obavijestiti drugog roditelja (članak 99. stavak 4. ObZ).
Konačno, roditelji su, prije svih drugih, dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Roditelj koji je radno sposoban ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta (članak 288. ObZ). Roditelji su također dužni uzdržavati i svoje punoljetno dijete pod uvjetom da se ono školuje, te da redovito i uredno ispunjava svoje obveze, ili pak punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se zaposliti, godinu dana od prestanka obrazovanja, a u svakom slučaju, najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta(članak 290. ObZ). Pravo na uzdržavanje od roditelja s kojim ne stanuje djetetu pripada od dana prestanka obiteljske zajednice, te je roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava (članak 289. ObZ). Uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu (članak 309. ObZ). Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svoju svakodnevnu skrb o djetetu, dokroditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Svakodnevna skrb o djetetu od strane roditelja s kojim dijete stanuje smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Iznimno, ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima (članak 310. ObZ). Sam iznos uzdržavanja određuje se u skladu prema potrebama djeteta kao primatelja uzdržavanja, i mogućnostima roditelja koji daje uzdržavanje. Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (članak 311. stavak 2. ObZ). Potrebe djeteta odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta (članak 311. stavak 1. ObZ). Ukoliko je djetetu potrebna stalna pojačana skrb u vezi sa njegovim zdravstvenim stanjem, sud će takve povećane potrebe također uzeti u obzir prilikom određivanja uzdržavanja (članak 312. ObZ). Mogućnosti roditelja koji je dužan davati uzdržavanje sud određuje cijeneći njegove prihode i imovinske , ali i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu sa njegovom dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti (članak 313. ObZ). Uz to, za uzdržavanje maloljetnog djeteta, propisan je minimalni iznos uzdržavanja u iznosu od 17% od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za dijete do šest godina, 20% od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za dijete od sedam do dvanaest godina, te 22% od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za dijete od trinaest do osamnaest godina. Iznimno, uzdržavanje se može odrediti u manjem iznosu od propisanog minimuma, u slučaju da dijete ostvaruje vlastite prihode kojima doprinosi vlastitom uzdržavanju, i u slučaju da je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece (članak 314. ObZ).
II.) Postoji li zakonska mogućnost zajedničkog dogovora bračnih drugova oko tih dužnosti?
II.) Prema članku 104. ObZ, kad roditelji trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkojroditeljskoj skrbi, ili pak odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Roditelji su dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno.
Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je pisani sporazum roditelja o načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi u okolnostima u kojima roditelji djeteta trajno ne žive u obiteljskoj zajednici. Planom se mora detaljno urediti mjesto i adresa djetetova stanovanja, odnosno, s kojim će roditeljem dijete živjeti, te vrijeme koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja i način na koji će se odvijati susreti i druženja djeteta s odvojenim roditeljem, kao i način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja, i, konačno, visina iznosa uzdržavanja kao obveze roditelja kod kojega dijete ne stanuje. Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mogu se urediti i druga pitanja ostvarivanja roditeljske skrbi za koja roditelji smatraju da su bitna za dijete. Roditelji su dužni upoznati dijete sa sadržajem plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i omogućiti mu da izrazi svoje mišljenje u skladu s njegovom dobi i zrelošću te ga poštovati u skladu s djetetovom dobrobiti. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi roditelji mogu sastaviti samostalno, u postupku obveznog savjetovanja, kao i u postupku obiteljske medijacije (članak 106. ObZ). Bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete dužni su prije pokretanja sudskog postupka radi razvoda braka sudjelovati u postupku obveznog savjetovanja, te ukoliko u istome ne sastave plan o zajedničkoj skrbi, dužni su pristupiti prvom sastanku obiteljske medijacije, s tim da roditelj koji se tom sastanku ne odazove ne može podnijeti tužbu za razvod braka (članak 54. ObZ). Naime, ukoliko se postupak razvoda braka pokreće tužbom, bračni drug koji podnosi tužbu mora uz nju priložiti i izvješće o provedenom postupku obveznog savjetovanja, kao i dokaz o prisustvovanju prvom sastanku obiteljske medijacije (članak 379. ObZ). U tom slučaju, ukoliko bračni drugovi i dalje nisu upjeli postići sporazum i napraviti plan o zajedničkoj skrbi, bračni drug koji podnosi tužbu radi razvoda braka, u istoj može predložiti s kojim će roditeljem dijetestanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, način ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati, kao i visinu uzdržavanja djeteta. Sud doduše nije vezan tim prijedlogom, a odluku o tim pitanjima će donijeti u postupku za razvod braka (članak 56. ObZ). Ukoliko, pak, brak se razvodi sporazumnim zahtjevom bračnih drugova za razvod braka, uz takav sporazumni zahtjev mora biti priloženo i izvješće o provedenom obveznom savjetovanju, ne starije od 6 mjeseci, i plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (članak 456. ObZ). Da bi plan o zajedničkoj skrbi stekao svojstvo ovršne isprave, potrebno ga je podnijeti sudu radi provjere sadržaja i odobravanja od strane suda. To je moguće učiniti i u izvanparničnom postupku (članak 107. stavak 1. ObZ). Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se mijenjati u skladu s dobi i zrelošću djeteta ili ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti (članak 107. stavak 2. ObZ).
Slijedom svega navedenog, ne samo da se pitanja u vezi sa pravima i obvezama roditelja prema djetetu mogu sporazumno urediti prilikom razvoda braka, već je uređenje tih pitanja u planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi pretpostavka podnošenja sporazumnog zahtjeva za razvod braka, odnosno barem pokušaj rješavanja tih pitanja u planu o zajedničkoj skrbi u postupku obveznog savjetovanja ili pak u postupku obiteljske medijacije pretpostavka podnošenja tužbe za razvod braka, a u svakom slučaju će o tim pitanjima biti odlučeno u brakorazvodnoj parnici. Pritom je još bitno spomenuti da sud sporazum roditelja uvažava ukoliko je isti u skladu sa dobrobiti djeteta (članak 420. ObZ).
