Djeca često ne podijele s roditeljima da su povrijeđena, tužna, ljuta, zabrinuta, nesigurna ili zbunjena nego to pokazuju svojim ponašanjem ili pak drže u sebi, a da biste zadržali pozitivan odnos i spriječili moguće probleme najvažnija je otvorena i zdrava komunikacija
Da bi se dijete suočilo s razvodom i svim promjenama koje on donosi u njegov život, iznimno je važno njegovati kvalitetnu komunikaciju s naglaskom na aktivnom slušanju. Iako je otvorena i podržavajuća komunikacija i inače temelj svih odnosa, u procesu i nakon samog razvoda, zdrava komunikacija predstavlja najveći izazov, ali i najsnažniji zaštitni čimbenik. Djeca zbog novonastale situacije često ne podijele s roditeljima da su povrijeđena, tužna, ljuta, zabrinuta, nesigurna ili zbunjena nego to pokazuju svojim ponašanjem ili pak drže u sebi. Kako biste podržavali pozitivni odnos s djetetom, najprije je važno da kao roditelji osvijestite verbalne i neverbalne poruke koje šaljete djetetu te da budete izravni i jasni.
1. Uzmite si vremena i sagledajte vašu obiteljsku situaciju iz djetetove perspektive. Tako ćete lakše razumjeti potrebe svog djeteta, ali i strah, zbunjenost i agresiju koja se može javiti. Sve napetosti može riješiti razgovor, vaša briga te iskrena zainteresiranost za dijete. Recite im da vam sve mogu reći, da sve možete čuti. I ponavljajte to. Ako dijete ne želi razgovarati, poštujte to, ali nudite prilike za razgovor i pitajte dijete kako je, čak i ako tvrdi da je dobro. Ako je dijete zatvoreno, vi započnite prvi: djeca pažljivo slušaju sve što im govorite iako nekad nemaju komentara ili pitanja.
2. Prvi korak za postizanje dvosmjerne i brižne komunikacije s djetetom je osiguravanje prostora i vremena za razgovor. Kada vam se dijete obrati s pitanjem ili s potrebom za razgovorom, budite na raspolaganju. To konkretno znači da ugasite TV, odložite novine te ignorirate pozive na mobitelu. S djetetom imajte kontakt očima i pazite na neverbalne poruke. Djeca ponekad imaju poteškoća prići i otvoriti se te je zato važno da ih ohrabrite svaki put dok riskiraju. Kada pričate s djetetom, važno je da sjednete i da mu se približite kako biste otprilike bili u istoj razini očiju, jer tako također osiguravate povjerenje.
3. Budući da zasigurno želite da dijete u vas ima povjerenja, važno je da ste s djetetom iskreni, a da sve što ste razgovarali zadržite za sebe. Tako djetetu pokazujete da ga cijenite, da ste mu sigurna osoba kojoj se može povjeriti i da poštujete njegovu privatnost. Iako vam se neke stvari s kojima dijete dođe mogu činiti beznačajne ili pak zabavne, nikad nemojte ismijavati dijete ili pak umanjivati ono s čim vam dijete govori.
4. Pokušajte izbjegavati razgovor s djecom kada ste ljuti ili pak nemate strpljenja za njih. Vrlo jasno recite da želite odgoditi razgovor tako dugo dok se ne smirite te recite djetetu kada će i gdje to biti.
5. Aktivno i istinski slušajte dijete: puno je važnije da saslušate sve što ima za reći nego da vi govorite. Nastojte ne prekidati dijete dok govori, ponovite sve što ste čuli od djeteta te ga pitajte jeste li dobro shvatili. Postavite pitanja i pokažite razumijevanje te podršku, fizički i riječima. Recite djetetu da ga volite i da vam je važno, često se to podrazumijeva, a iznimno je značajno izgovoriti to glasno. Opišite djetetu kako ste vi, kako se osjećate kada ste ga čuli i koje su vaše potrebe. Pitajte dijete: što bi ti pomoglo?
6. Možete s djetetom dogovoriti i neki neverbalni znak kojim će vam dati do znanja da mu je neka situacija nelagodna: npr. kada kritizirate bivšeg supružnika. Tako ćete i vi imati bolji uvid u svoje ponašanje i granice djeteta.
7. Ispričajte se djetetu za stvari u procesu razvoda za koje ste shvatili da ste pogriješili: prirodno je i ljudski u procesu razvoda napraviti propuste, no važno je da ih imenujete, opišete djetetu i obvežete se da ćete pokušati drugačije. Tako preuzimate odgovornost i učite dijete da i ono to radi u svojim postupcima.
