Tata dobrovoljno plaća veći iznos od onog koji ga sljeduje. Pošto još nije pravomoćno utvrđeno kolika je očeva novčana obveza, može li plaćati manje, odgovara Jadranka Alač, dipl.iur.
Molila bih za savjet. Radi se o bivšoj ženi mog partnera s kojom on dogovorio oko alimentacije. Dobrovoljno plaća i više nego je potrebno (tri puta više od onoga što bi zakonski trebao). Imaju jedno šestogodišnje dijete i sve je bilo u redu dok on nije našao ženu s kojom je u ozbiljnoj vezi. To je bio udarac za bivšu s kojom ima još jedno završno ročište oko razvoda. Zanima me može li on povući taj "dobrovoljni" iznos te plaćati samo onoliko koliko ga sljeduje. Počela je braniti dolazak djeteta, psihički ga zlostavlja porukama i pozivima. Inače, ona je također u vezi već duže vrijeme, ali ne pušta bivšeg muža na miru. Zaposlena je i ima pristojna primanja.
Ako brakorazvodna parnica između bračnih drugova koji imaju zajedničko maloljetno dijete još nije pravomoćno okončana, tada nije još niti pravomoćno utvrđeno kolika je obveza onog roditelja koji ne živi s djetetom, u ovom slučaju oca, u odnosu na iznos mjesečnog uzdržavanja. Ako je i postojao okvirni sporazumni dogovor između bračnih drugova, otac može na posljednjem ročištu iznijeti svoj prijedlog oko visine alimentacije.
Pritom valja pripaziti da je taj iznos zaista u zakonskim okvirima koji su propisani na temelju mjesečnih potreba djeteta u odnosu na njegovu dob, eventualno zdravstveno stanje ako ima potrebe za posebnom skrbi i ostalim potrebama koje dijete ima u konkretnom slučaju. Druga stvar koja se uzima u obzir su primanja i onog roditelja koji ima plaćati uzdržavanje i onog koji u ime djeteta prima alimentaciju, a koji živi s djetetom. Ukoliko Sud u prvostupanjskoj odluci i donese presudu koja po visini
Ovdje sam vam iznijela zakonske mogućnosti oca u konkretnom slučaju, ali iz mog profesionalnog i nažalost osobnog iskustva, moram vam skrenuti pozornost na jedan detalj. Alimentacija se plaća djetetu, ne majci, služi za potrebe djeteta, za njegovu/njenu prehranu, obrazovanje, odjeću, obuću, izvanškolske aktivnosti, potrebe čuvanja, vrtića, školske opreme i slično, ne kao poligon za prepucavanje između bivših supružnika. Stoga osobno nisam za određivanje iznosa alimentacije ovisno o međusobnim odnosima bivših supružnika i njihovim međusobnim problemima ili sukobima. Jako je važno, a na to pazi i sud prilikom donošenja odluke, da se cijeni najbolji interes djeteta. Suca kod utvrđenja alimentacije neće zanimati to što bivša supruga maltretira oca djeteta pozivima ili porukama ili što ga ometa na druge načine i ta činjenica ne smije biti odlučna prilikom donošenja odluka o uzdržavanju. Tu se radi o dvije odrasle, punoljetne osobe koje svoje sporne odnose mogu rješavati na druge načine i drugim zakonskim instrumentima, ali nikako putem eventualne visine utvrđenja alimentacije.
Osobno bih gospodinu savjetovala da bivšu suprugu i njene ispade, poruke i pozive pokuša ignorirati na sve moguće načine, te da se s njom čuje samo po pitanju djeteta, viđanja i termina preuzimanja djeteta, ako treba i porukom. Sva druga sporna pitanja s njom neka rješava putem odvjetnika ili pred Sudom u brakorazvodnoj parnici. Jednostavno neka se ponaša kao da su razvedeni već deset godina i neka u svojoj glavi stvori takvu sliku, da s njom više kao svojom bivšom partnericom nema partnerski odnos. Da je on izabrao ići svojim putem, a ona svojim. Gospođa će vrlo vjerojatno nakon nekog
Sedam pravila komunikacije nakon razvoda
Za to vrijeme, jako je bitno, čak i najbitnije da otac konstantno izgrađuje kvalitetan odnos s djetetom, da mu bude posvećen u ono vrijeme kad je dijete s njim, da redovito prati njegov razvoj s odgojiteljicama u vrtiću, kod njegovog pedijatra, da zna s kojom djecom se druži, da nađe s djetetom zajedničke hobije i zabavne interese, da uredno plaća alimentaciju i ni u kakvom slučaju da dijete ne uvlači u svađe s njegovom majkom, ne govori protiv majke, čak niti neverbalnim načinom. Djeca to sve razumiju, vide i jako pate zbog toga jer smatraju da su prisiljeni birati strane, što stvara iznimno jak osjećaj podvojenosti u njihovoj malim zbunjenim glavicama. Sudeći iz vašeg pisma, majka vrlo vjerojatno govori negativno o ocu ispred djeteta, rekli bi "puni mu glavu" glupostima o ocu, okrećući dijete protiv njega.
Kako se dijete osjeća kad se roditelji razvode?
Ali savjetujem ocu da se ne spušta na tu razinu, da ne padne na te trikove i uzvraća istom mjerom jer će se to upravo njemu višestruko vratiti u glavu. Neka ostane pravi roditelj, otac, osoba koja želi svako dobro i sebi i djetetu, a i bivšoj partnerici. Bez obzira radi li se o kćeri ili sinu, uloga oca je iznimno važna u odgoju, čak i više onoj djeci koja su preživjela razvod svojih roditelja, jer baš ta djeca moraju znati da imaju dva roditelja koji ih vole i skrbe o njima, a ne samo jednog - onog s kojim žive.
U konačnici, alimentacija je tu manji faktor, zakonski okvir za taj uzrast djeteta je oko 1.000-1.500 kn, ovisno o primanjima roditelja i potrebama djeteta. Ono što ostaje najvažnije za sadašnjost i budućnost je kvaliteta odnosa dijete-roditelj. Imajte na umu da će se dijete toga sjetiti jednog dana kada bude odrastalo i imalo svoju obitelj, više nego činjenice da li je alimentacija bila 200 kn veća ili manja. Ako otac uspije izgraditi takav odnos, onda će i majčini ispadi pred djetetom glede njegovog oca imati manji učinak.
Nakon razvoda dijete ne bi trebalo birati stranu
Viđanje se održava u terminima kako ih odredi sud, a ukoliko majka bude branila takva viđanja, od suda se može zatražiti sudsko provođenje ovrhe predaje djeteta drugom roditelju, ali ti su postupci prilično mučni za dijete i za roditelje i ostavljaju dugoročne posljedice za sve sudionike te se iskreno nadam da u konkretnom slučaju do toga neće doći.
