Roditeljstvo sve više izaziva stres kod roditelja, a posebno je taj stres visok kod onih koji su tek postali roditelji. Pokazalo je to nedavno provedeno istraživanje.
Roditeljstvo je stresno. Roditeljstvo je sve stresnije. A istraživanje je pokazalo da je najstresnije u vrijeme kad tek postanemo roditelji. To nije nimalo neočekivano, jer znamo da je to vrijeme kad se tek učimo nositi s cijelim nizom stresova – od onog da moramo paziti kako podići bebu, pa preko onog da moraš paziti na kakicu i ostalo, pa do onog da moraš paziti na sigurnost bebe i održati je na životu.
U novoj studiji istraživači su došli do zaključka da visoka koncentracija kortizola kod novih mama utječe na povećano nametljivo roditeljsko ponašanje i smanjenu reakciju mozga na dječji plač u regijama motoričkog planiranja i slušne obrade. U prijevodu bi to značilo otprilike ovo: mame koje su bile pod većim stresom manje su dopuštale svojim bebama da vode njihovu igru i manje su reagirale na njihov plač.
Ova je studija objavljena u znanstvenom časopisu Psychoneuroendocrinology.
Evo kako točno dolazi do tog, odnosno koji se mehanizam krije iza ovog. Hormon kortizol obično se naziva „hormonom stresa“ i njegova razina prirodno varira tijekom dana. Ima mnogo važnih uloga u tijelu, poput reguliranja imunološkog sustava i protuupalnih mehanizama, a diktira i našu reakciju u stresnim situacijama – bori se ili bježi. Stres uzrokuje porast razine kortizola, ali razina se brzo vraća u normalu.
Međutim, studija je pokazala da su visoke bazalne razine kortizola povezane s manje angažiranim roditeljskim ponašanjem. Ranije je već dokazano da su kod majki novorođenčadi u dobi od 3 do 6 mjeseci više bazalne razine kortizola povezane s manjom osjetljivošću i više nametljivijim ponašanjem roditelja. Ta nametljivost se odnosi na razinu do koje mama slijedi djetetovo vodstvo i čeka trenutke da se neometano uključi u interakciju.
Cilj studije bio je otkriti kako kortizol može promijeniti funkcioniranje majčinog mozga i objasniti zašto i kako se ta promjena prenosi na njihovo roditeljsko ponašanje.
„Cilj ovog istraživanja bio je razumjeti kako biološki sustavi koji pružaju podršku roditeljskom ponašanju međusobno djeluju", rekao je autor studije Andrew Erhart. „Znamo da je prijelaz u roditeljstvo kritično razdoblje u kojem se mozak i tijelo mijenjaju kako bi podržali razvoj roditeljskog ponašanja. Posebno sam želio razumjeti kako utjecaji okoline poput one nakon poroda i kroničnog stresa ublažuju biološke promjene u tom razdoblju.”
Studija je pratila 59 majki koje su prvi put rodile i imaju dojenčad u dobi od 3 do 4 mjeseca. Ove su mame odgovarale na testove u kućnim i laboratorijskim uvjetima, gdje su istraživači procjenjivali njihovu razinu kortizola, ponašanje tijekom interakcije s dojenčadi i reakcije mozga na dječji plač.
Kod kuće su istraživači promatrali interakcije, bez korištenja igračaka, između mama i njihovih beba. Zatim su pratili ponašanje, odnosno osjetljivost na bebine znakove i nenametljivost mame. Istraživači su prikupljali uzorke kortizola tijekom ovih epizoda kako bi odredili prosječnu koncentraciju kortizola kod majki.
U laboratoriju su mame, pak, podvrgnuli funkcionalnoj magnetskoj rezonanciji (fMRI). Istraživači su im puštali snimke plača bebe – njihove bebe i „kontrolnog djeteta“. Zatim su uz pomoć fMRI skeniranja mjerili aktivnosti u različitim područjima mozga kao odgovor na plač dojenčadi.
Dio testiranja proveden u domovima otkrio je jasnu povezanost između majki s višom razinom kortizola ili višim stresom i nametljivim roditeljstvom. Skeniranje fMRI, pak, otkrilo je da je viši kortizol povezan sa smanjenom moždanom aktivnošću kao odgovorom na bebin plač u više regija mozga. To smanjenje aktivnosti mozga, koje su povezali s nametljivijim roditeljstvom, dovelo je istraživače do zaključka da majke s višom razinom kortizola slabije i burnije reagiraju na svoju bebu u nevolji.
Istraživače je najviše od svega iznenadila činjenica da je utjecaj na mozak bio više usmjeren na područja motoričkog planiranja i slušne obrade, a ne na emocionalnu regulaciju. Zaključili su da je potrebno provesti daljnja istraživanja kako bi se razumjele veze između funkcije mozga i ponašanja uključenog u ovaj proces.
„Najvažniji zaključak je da bolje razumijemo kako naš sustav stresa komunicira s majčinim mozgom kada reagira na dječji plač i kako je to povezano s ponašanjem roditelja", rekao je Erhart. „Znamo da su područja mozga odgovorna za motoričko planiranje i slušnu obradu ona koja su manje aktivna kad je povećana koncentracija kortizola."
