Realizirati sebe i svoje potrebe ne znači da ne uzimate u obzir potrebe drugih, ne znači da druge ne poštujete. Započnite svako jutro širom otvorenih očiju i posvetite se sebi – jer samo ako si TI sretna, možeš to zadovoljstvo i ljubav prenijeti i na druge
Mnoge majke rastrgane su između zahtjeva i obaveza koje sa sobom nosi majčinstvo te želja i potreba okoline. Radeći jedno, majka misli na ono drugo što još nije napravila, a udovoljiti svim zahtjevima nije lako. I tada na površinu izlazi osjećaj krivnje – nešto ne radim dobro, nisam dovoljno dobra. Uz udovoljavanje svim zahtjevima i ulogama koje ima, nerijetko uopće ne misli na sebe. Vlastita htijenja, one sitnice koje bi možda htjela napraviti samo za sebe, želja da udovolji sebi (ako je nje uopće i svjesna) obično je jako nisko na listi prioriteta.
Što se to dogodi kada žena postane majka? Od kuda ta potreba da ispuni sve što okolina, a često i ona sama, očekuje? Od kuda dolazi osjećaj krivnje? Krivnja je obično rezultat nerealnih očekivanja odnosno visokih očekivanja (prema sebi) koja teško možemo ispuniti. Ona je rezultat toga kakvi moramo ili trebamo biti, odnosno onog što moramo i trebamo ili ne trebamo raditi.
Zašto osjećamo krivnju?
Način kako se ponašamo, djelujemo i razmišljamo danas, naučili smo još davno, u djetinjstvu. Naučili smo da trebamo biti "dobri i pristojni", "lijepo se ponašati", da trebamo raditi ono što je "ispravno", a kako bi dobili naklonost i prihvaćanje od strane nama važnih osoba, prvo roditelja, a zatim i prijatelja, partnera i drugih.
Razmislite koje su vaše potrebe i želje u trenutnoj situaciji, što vama treba. Kada znate što vam je potrebno, pobrinite se da to i dobijete. Poduzmite konkretne korake. Umjesto da pospremate, legnite i odmorite se. Zatražite nekoga da pričuva vaše dijete, dok se odmarate, čitate ili ste na polusatnoj šetnji. Razmislite od koga možete tražiti pomoć oko npr. zadaće vašeg školarca ili prepustite djetetu odgovornost oko školskih obaveza, jer ona uistinu i jest njegova. Očekivanje da će drugi znati što nam treba i da su nam dužni to i dati nije realno! Sami smo odgovorni za sebe i svoje potrebe.
Preuzimanje odgovornosti za sebe
Realizirati sebe i svoje potrebe ne znači da ne uzimate u obzir potrebe drugih, ne znači da druge ne poštujete. To samo znači da poštujete i sebe i prihvaćate odgovornost za svoj život.
Životna istina, koje često nismo svjesni, je da čineći jednu stvar, radeći nešto za sebe, nismo realno u mogućnosti napraviti nešto za druge i obrnuto: čineći za druge nismo u mogućnosti napraviti nešto za sebe. Točno je da se neću moći posvetiti djeci ako odaberem čitati knjigu pola sata. Ili da neću moći pospremiti stan ako se odlučim odmoriti. I obrnuto, neću se moći odmoriti ako pospremam stan. No kako bi osoba bila sretna i zadovoljna, važno je da slijedi sebe, svoje potrebe i želje, a ne da se neprestano prilagođava drugima i ispunjava samo njihova očekivanja.
Prihvaćanje situacije kakva trenutno je, preuzimanje odgovornosti i svjesni izbori koje činimo, daju nam osjećaj kontrole u životu. Daju nam novi smisao. Energiju koju smo ranije trošili na krivnju, sada možemo koristimo za aktivno sudjelovanje u svom životu. Više nismo samo pasivni promatrači koji reagiraju na ono što im se događa. Postajemo aktivni sudionici i kreatori vlastitog života!
Započni svako jutro pozitivnim razmišljanjem i rutinom koja je samo tvoja. I prva jutarnja kava može biti prilika da se posvetiš sebi i otvoriš oči prilikama koje ti dan pruža. Razbudi svoje samopouzdanje i kreni aktivno u osvajanje novih iskustava!
Iskoristi jutro svaki dan: Klikni svako jutro za priče koje te pokreću i bude kraljicu u tebi!
