Poznata mama, pjevačica Pamela Ramljak trenutno je u 8. mjesecu trudnoće i za missMAMU otkriva kako se njezin trogodišnji sinčić Antun priprema za dolazak sestrice, a ispričala nam je i kako je otkrila da ima genetsku sklonost trombofiliji, zbog čega je izgubila prvu trudnoću
Pjevačica Pamela Ramljak već odbrojava dane do rođenja svog drugog djeteta, a sestrici se jako veseli i stariji brat Antun koji ima tri godine. Postavili smo joj nekoliko pitanja o majčinstvu i trudnoći.
Kako ste suprug i vi, a kako je vaš sin reagirao kad ste mu rekli da će dobiti brata/sestru?
Iskreno, bila sam presretna. Imam 40 godina i nadala sam se da ćemo uspjeti još jednom. A Antun svaki dan ljubi mami stomak i seku. Mislim da jedva čeka društvo. Tata je pustio suzu u ordinaciji kad mu je rečeno da je curica. Odavno je to želio. Tako da, samo da sve bude ok, bit će najželjenija kćer.
Jeste li se već odlučili za ime?
Jesmo. Zvati će se Maria. Ona je zavjetno dijete i nije bilo uopće razmišljanja koje ćemo joj ime dati.
Priprema li se Antun za dolazak sestrice, priča li s njom u trbuhu, mazi li trbuh?
Stalno. Pjeva joj, mazi pupu. Diže mi majicu da i ona može gledati crtić. Presladak je. Nadam se da se to neće promijeniti njenim stvarnim dolaskom, haha.
Možete li usporediti svoje trudnoće, koje su sličnosti/razlike? Drugi put ste trudni u vrijeme epidemije – koji su vam bili najveći izazovi i brige?
Uvijek su iste brige, ali sad su jos malo veće čisto zbog poroda i zbrinjavanja nekih zdravstvenih problema. A što se tiče razlika u trudnoći, sad je definitivno teže. Ali evo blizu smo. Budemo još malo izdržali. Sad sam manje aktivna nego u prvoj trudnoći, ali zato mi inekcije clexana puno lakše padaju jer jako rijetko mi ostane modrica. Ispraksala sam se. I Maria je puno aktivnija u stomaku od Antuna.
Je li vam sada zahtjevnije biti trudna jer imate malo dijete koje ima svoje potrebe?
Naravno. Veliki je izazov, ali nisam ni prva ni zadnja. Tu je jos i posao, suprug radi... Ali snađemo se. Antun je divan dječak, poslušan i empatičan, i kad vidi da mama mora leći on se sam zaigra u sobi i donosi mi igračke. Jako je nježan.
Pričali ste o trombofiliji i gubitku trudnoće prije rođenja sina, kada ste otkrili da imate trombofiliju? Kakvo je bilo vaše iskustvo u prvoj trudnoći?
Prva trudnoca je završila u 8. tjednu. Iza toga sam tražila razloge zbog kojih bi to moglo doći. Zbog obiteljskih problema sam odlučila i to provjeriti jer je jedna moja rodica imala trombofiliju. I tražila sam te nalaze sama i došli su pozitivni. Tako da sam bila spremna na ponovnu trudnoću, pripremljena za svo to bockanje, i okružila sam se ljudima koji su specijalizirani upravo za taj moj problem. I nije bilo apsolutno nikakvih problema u trudnoći sa Antunom. Sve je bilo školski.
I sada u drugoj trudnoći uzimate heparin? Kako to izgleda, od kojeg tjedna si dajete injekcije?
Od 6. tjedna trudnoće. Iskreno, uopće o tome više ne razmišljam. To mi je sporedno skroz. Više se brinem što jedem, da ništa ne dižem i da ne izlazim previše zbog cijele ove situacije. Već sam primila 500 inekcija u trudnoćama i to mi je postalo novo normalno.
Kakav vam je bio prvi porod, je li bio težak? Je li suprug bio s vama? Razmišljate li sada o drugom porodu, kako ga zamišljate, hoće li suprug biti s vama?
Ovisi sigurno o situaciji sa koronom. Nadam se da hoće. Prvi put je bio prisutan. Porod je trajao 17 sati i bila sam prilično iscrpljena, ali sve je prošlo u najboljem redu. Sad se tješim da će ipak sve skupa trajati puno kraće.
Dok ste tek postali majka, što vam je bilo najteže, jeste li imali pomoć obitelji oko bebe?
Nisam. Moji su 550 km udaljeni, a suprugova majka nije živa. Snalazili smo se sami, imala sam plaćenu pomoć par puta, ali smo uglavnom uspjeli sve sami. Tek poslije kad su krenule svirke sam se dogovorila s Antunovom tetkom za čuvanje kad nam je trebalo.
Kako najradije provodite vrijeme sa svojim sinom?
Igrajući se u njegovoj sobici. Pun je ideja i to mi je preslatko. Crtamo, slažemo kockice, igramo se sa autima...
Kakav je Antun po karakteru, osobinama, je li sličan vama ili suprugu?
Ima nešto od oboje. Ali blage je naravi i to volim. Sve posluša i zna kad nešto zezne. "Oprosti mama" mu nije stran izraz.
Što vam je najvažnije u odgoju svoje djece?
Da budu sretna i da znaju da smo tu za njih uvijek. Bit ću ponosna ako izrastu u dobre empatične ljude. Sve drugo nek bude kako sami žele. Bit ćemo im podrška.
