"Na svim društvenim mrežama preplavljeni smo slikama i pričama o savršenom roditeljstvu i savršenim obiteljima. Želiš znati što bih radije htjela vidjeti? Više roditelja koji iskrenim pričama i fotografijama progovaraju o svom nesavršenom roditeljstvu. O onom pravom, istinskom roditeljstvu."
Roditeljstvo je vrtlog različitih osjećaja, a roditelji, roditelji su samo ljudi od krvi i mesa. Upravo je jedna majka progovorila o roditeljstvu i zašto smatra da bez obzira na pogreške koje radi nije loša majka. Njezino pismo prenosimo u nastavku.
"Rekla sam svojoj kćeri da ju ne volim. Razumijem da bih u tim situacijama trebala biti veća osoba. Držati se iznad toga. Biti smirena. Biti staložena. Biti strpljiva. Biti dobra mama. No, rekla sam svojoj četverogodišnjoj kćeri da je ne volim.
Znam, kada čitaš ovo zgrožena si. Želiš me osuđivati, zar ne?
Da budemo pošteni, ona je to započela, moja kćer. Nakon što je ispalila nekoliko rundi svojih omiljenih uvreda na igralištu, "Vidimo se kasnije aligatore, ne zaboravi svoj toaletni papir poo poo bum" (toliko teško da se tome ne nasmijem), rekla mi je da me ne voli više i da ne želi da joj budem majka. Zapravo je rekla riječ Majka, a ne Mama, što znači da je to sigurno mislila. Nikad ne koristi moje puno ime, osim ako je ozbiljna.
Sad razumijem da bih u tim situacijama trebala biti “veća” osoba. Razumijem da bih se trebala dignuti iznad tog. Ne zagristi. Biti mirna. Biti dobra mama. Udahnuti duboko i promisliti. Ona se vodi mojim primjerom. No, u tom trenutku učinila sam potpuno suprotno i rekla: "Pa, ni ja tebe ne volim".
Bila sam sumorna četverogodišnjakinja, zarobljena u tijelu istrošene 39-godišnje mame.
Jesam li mislila, kada sam to rekla, da ju zaista ne volim? Naravno da ne. Jesam li provalila prvo što mi je palo na pamet? Jesam. Jesam li bila prezaposlena maštanjem o čipsu od kukuruza koji sam sakrila u smočnici da bih stvarno razmišljala o onome što govorim? Očito. (ČINJENICA: skriveni mamini zalogaji su najbolji!) Jesam li se ispričala? Odmah.
Nije bila prava stvar za reći. Znam to. Ali neću dopustiti da me ta jedna pogreška uništi i uvjeri da sam loša mama. Niti na sekundu. Nije to najgora pogreška koju sam počinila kao mama i sigurno neće biti zadnja.
Na svim društvenim mrežama preplavljeni smo slikama i pričama o savršenom roditeljstvu i savršenim obiteljima. Želiš znati što bih radije htjela vidjeti? Više roditelja koji iskrenim pričama i fotografijama progovaraju o svom nesavršenom roditeljstvu. O onom pravom, istinskom roditeljstvu.
- Uvijek jedem čokoladu iz vrećica svoje djece, a zatim ih uvjerim da su sve sami pojeli.
- Stalno zaboravljam da je foto dan u vrtićima, pa su na svim slikama moja djeca još uvijek u pidžami.
- Imala sam tešku post porođajnu depresiju nakon rođenja drugog djeteta, da sam napuštala svoju uplakanu djecu i partnera i nestajala satima.
- Zaboravila sam okupati djecu čitav tjedan.
- Ostavila sam vruću tepsiju na klupi, a moja je kćer opekla vrhove prstiju kad ju je zgrabila.
- Jednom sam pustila svoju djecu da crtaju trajnim flomasterima, jer sam vjerovala da neće išarati zidove.
"Pogreške" u roditeljstvu. Velike i male. Možda tvoje izgledaju drugačije od mojih, ali svi ih radimo, garantirano. Nemoj se tući zbog toga što si kao roditelj ponekad manjkav. Jednostavno si ljudsko biće s nedostacima i to je normalno. Roditeljstvo je neuredno, kaotično, iscrpljujuće, urnebesno i smiješno naporno i NITKO u tome nije savršen.
Kao roditelji, možemo dati sve od sebe da zajedno s djecom hodamo, trčimo, vrištimo, plačemo, smijemo se i hodamo zajedno kroz život. Nismo rođeni s urođenim znanjem kako to učiniti, pa svi samo razrađujemo sve to u hodu i idemo dalje.
Ako volimo i cijenimo svoju djecu, najčešće nam roditeljstvo spontano dobro ide. Ali ako slučajno na trenutak kažemo svojoj djeci da ih ne volimo, i to je u redu. Nismo savršeni, ljudi smo!"
