Nevjerojatno je koliko dječakova kosa može izazvati reakcija i mišljenja, skoro kao politička pitanja
Mnogi roditelji suočavaju se s problemom kako odgojiti dijete u društvu punom stereotipa. Osim odgoja tu je i pitanje stereotipa na račun izgleda. Dječaci imaju kratku kosu, a duga kosa je rezervirana za curice. Rochaun Meadows-Fernandez je majka malenog dvogodišnjaka. Ona je odlučila ne šišati kovrčavu kosu svom djetetu. Kao rezultat svega, nije ni slutila kakve će posljedice imati ta njena odluka. Podijelila ih je na Scarymommy.com.
'Obitelj, prijatelji i poznanici blagoslovili su me darom za ignoriranje nepoželjnih savjeta o kosi mojeg sina'', ispričala je Rochaun. Ovo su samo neke od izjava i pitanja kojih se naslušala.
'Aw, tvoja kći je tako slatka!'
Shvaćam, u ovom dobu, tipična spolna obilježja uglavnom ne postoje. Moj sin nema brkove ili isto mišićno tijelo kao i njegov otac. Iskreno, on samo izgleda kao osoba. Ali zašto ljudi kažu "ona je tako slatka" i to baš kad na sebi ima majicu na kojoj piše 'tatin mali muškarac'.
'Rekao sam to zato što izgleda kao djevojčica'
Kada ispravljam ljude, gotovo uvijek dobijem odgovor 'Mislio sam da je cura, jer je jako lijepa'. Ok, Nisam sigurna što to znači. I dječaci mogu biti lijepi poput djevojčica. Ne razumijem kako ljudi još uvijek mogu zastarjelo gledati na rodna obilježja, a ne otići korak dalje i razmišljati o svijetu u kojem se dječaci mogu nazvati lijepima i imati dugu kosu.
'Mogu li ga dotaknuti?'
Naša djeca nisu kućni ljubimci. Nikada me nemoj pitati možeš li mu dodirnuti kosu (bez obzira na teksturu) osim ako ne želiš imati posla s mojoj unutrašnjom Crnom Panterom. I nisam jedina koja se tako osjeća. 'Stvarno me šokiralo kad je netko samo ispružio ruku i dotaknuo mu kosu. Istodobno sam i ljuta i tužna što ljudi imaju potrebu iz čista mira dirati njegovu kosu'. objasnila je Nikki, majka kovrčavog riđokosog dječaka. 'Šokoirana sam brojem ljudi koji su mu htjeli dodirnuti kosu', ispričala je.
'Bio bi veliki dječak da se ošiša'
On ima dvije godine - neće izgledati kao veliki dječak bez obzira na sve. Znate zašto? Zato što je mališan. Mala djeca imaju bucmasta lica i tijela koja su na pola puta između bebe i velikog dječaka. Ne moram i ne želim ubrzati taj proces.
'Kad će se ošišati?'
A kada ćeš platiti svoje karte za parkiranje? Kad si zadnji put bio kod zubara? Ne voliš kad te ispituju osobna i intimna pitanja, zar ne? Isto vrijedi i za kosu moga sina. Njegova kosa je uredna i čista i izgleda isto kao i kod drugih dvogodišnjaka. Davanje neželjenih komentara na kosu mog sina jednako je invazivno kao i pitanje o nečijoj kilaži ili stilu oblačenja. To nije tvoj posao i nemoj se zamarati time.
'Pustit ćeš dijete da odluči kada će odrezati kosu ?!'
Kritičan aspekt autoritativnog roditeljstva daje vašoj djeci slobodu donošenja razumnih odluka za sebe. Ne dopuštajući im da donesu odluku o svom izgledu nije ništa drugačije. Za mame dječaka s dugom kosom, ne obraćajte pažnju na tuđe komentare.
