Powered by:
Pozitivno roditeljstvo značajno se razlikuje od tradicionalnog roditeljstva. Ono zahtijeva drugačiji način razmišljanja i roditeljsko ponašanje. Ali strpljenjem, ustrajnošću i uz malo vježbanja možeš odgoj djece pretvoriti u vrijedne životne lekcije za djecu...
Što je pozitivno roditeljstvo?
Pozitivno roditeljstvo je princip zasnovan na pretpostavci da se djeca rađaju s dobrom namjerom i željom da učine ispravne stvari. Naglašava se važnost uzajamnog poštovanja i korištenja pozitivnih praksi za discipliniranje djece. Roditeljske prakse usredotočene su na podučavanje mališana budućem ponašanju, umjesto na kažnjavanje lošeg ponašanja u prošlosti.
Dvadesetih godina 20. stoljeća bečki su psihijatri, Alfred Adler i Rudolf Dreikurs predstavili pozitivne strategije roditeljstva Sjedinjenim Američkim Državama. Stručnjaci za roditeljstvo i programi širom svijeta otad su usavršili različita pozitivna roditeljska rješenja i nastavili ih promovirati u cijelom svijetu.
Mnogi moderni roditelji prihvaćaju ove roditeljske principe, jer ne žele odgajati djecu onako kako su oni odgajani. Pozitivna disciplina omogućuje im roditeljstvo na načine koji odražavaju njihove obiteljske vrijednosti i uvjerenja. Pozitivni roditelji osjetljivi su na potrebe svoje djece i usredotočeni su na svaku razvojnu fazu tijekom odrastanja njihove djece.
U nastavku pročitaj 6 značajnih tehnika pozitivnog roditeljstva koje zaista vrijedi isprobati.
1. Fokusiraj se na razloge lošeg ponašanja
Uvijek postoji razlog zbog kojeg se djeca loše ponašaju, iako se roditeljima taj razlog može činiti nevažnim. Naime, za dijete je njegov razlog određenog ponašanja razumljiv i upravo se zato tako i ponaša. Stoga, ako se roditelji mogu izravno pozabaviti uzrokom djetetovog ponašanja, čak i ako dijete ne dobije ono što želi, barem bi osjećalo da su prepoznate njegove potrebe. Emocionalna podrška obitelji često je važnija od ispunjavanja stvarnih zahtjeva. Dijete kojem su priznati razlozi određenog ponašanja, može nastaviti dalje bez potrebe da se loše ponaša.
Poznavanje razloga problematičnog ponašanja također može pomoći roditeljima da izbjegnu neprimjerenu reakciju. Primjerice, dijete je udarilo svog brata. Razlog bi mogao biti taj što je bilo frustrirano, jer mu je mlađi brat uzeo igračku. Dakle, podučavanje mlađeg djeteta da prvo zatraži dozvolu prije nego što uzme tuđe igračke spriječit će nastanak problema. Uči djecu i lijepom ponašanju. Djevojčica se tuče s mlađim bratom oko iste igračke. U pozitivnoj disciplini nitko nije kriv. Ako ti se čini da te dijete nikad ne sluša, dva su vjerojatna razloga. Jedan od razloga može biti tvoje očekivanje koje nije razumno. Preispitaj što tražiš od djeteta. Je li to naredba ili zahtjev? Ima li dijete dobar razlog za svoje ponašanje i da li ga ti razumiješ?
2. Ako dijete ne surađuje, zakorači korak unatrag i promijeni fokus
Promijeni fokus tako da pronađeš nešto čemu se možete smijati. Situacija u kojoj djeca ne surađuju jako brzo može eskalirati iz loše u još lošiju situaciju, ako primjerice djeca primijete porast nervoze. Kako bi se tome suprotstavila, pronađi razlog za smijeh! Primjerice, ako se tvoj trogodišnjak ne želi odjenuti, tada ti to pokušaj učiniti na zabavan način s čarapama na rukama i hlačama na glavi. Zatim se ponašaj zbunjeno kao da ne znaš kako se obući pravilno. Takva vrsta igre brzo će promijeniti ponašanje tvog djeteta iz tvrdoglavog u surađivačko.
3. Blaga disciplina
Prema Jane Nelsen: Prve tri godine, kazna stvara akronim OPOP - Ogorčenost, Pobuna, Osveta i Povlačenje. Kažnjavanje često ne može zaustaviti loše ponašanje, a ne podučava ni dobrom ponašanju. Pozitivan, nekažnjavajući pristup mnogo je učinkovitiji u rješavanju problema i kod učenja novog ponašanja. Koristi riječi pohvale umjesto samog postavljanja zahtjeva ili govorenja obaveza. Posljednjih je godina sve češće kritiziran pristup "time-out". To je zato što ga većina roditelja ne koristi ispravno. Time-out za djecu nije kazna, ali nažalost, većina roditelja to koristi na taj način. Oni izoliraju i ograničavaju kretanje djeteta. U originalnom dizajnu time-outa, dijete se jednostavno uklanja iz okruženja koje stvara ili pogoršava loše ponašanje, a zatim se stavlja na mjesto koje ne pojačava stres kako bi se smirilo i osjećalo se sigurno.
4. Budi dosljedna
Jasno odluči i objasni posljedice kršenja ograničenja prije nego što se primijene. Uz to, roditelji moraju biti dosljedni i slijediti svoja ograničenja. Ako roditelj nije dosljedan, doći će do zabune. Dijete će možda nastaviti ispitivati ili osporavati ograničenja kako bi vidjelo što se još može dogoditi. Slijediti znači ne govoriti nešto osim ako to ne misliš. Nemoj upućivati prazne prijetnje da ćeš otkazati igru s loptom ako se tvoje dijete loše ponaša, osim ako to ne misliš učiniti kad se to dogodi.
5. Učini sve stvari prilikom za učenje
Kad su djeca dovoljno odrasla za rasuđivanje (starija od tri godine), svaka epizoda lošeg ponašanja može se pretvoriti u neprocjenjivu lekciju i učenje prilikom rješavanja problema. Koja je lekcija razbijanja igračke? To znači da se dijete više ne može igrati s tim. To je prirodna posljedica. Ako se djetetu igračka nije svidjela, trebalo ju je dati prijatelju ili je donirati kako bi druga djeca mogla uživati u njoj. Ako su razbili igračku iz frustracije, pomozi im da pronađu druga mjesta za oslobađanje od bijesa, poput udaranja jastukom. Nauči ih kako razmišljati o alternativnim načinima rješavanja problema, umjesto da glume. Nauči ih da riječima objašnjavaju svoje osjećaje ("Ljuta sam jer ..."), a ne da se loše ponašaju. Pomozi djeci da razviju svoje komunikacijske vještine. Promicanje jezičnog razvoja značajno će smanjiti bijes i loše ponašanje.
6. Budi strpljiva i ne očajavaj
Pozitivno roditeljstvo i pozitivna disciplina neće proizvesti promjene u ponašanju koje roditelji žele preko noći. Vježbanje pozitivnog roditeljstva ne odnosi se na postizanje brzih rezultata. Riječ je o nastavnom ponašanju za koje roditelji žele da ih njihova djeca usvoje tijekom vremena. Na početku ćeš možda morati puno toga objašnjavati djeci, svaki dan. Za stvarne promjene ponašanja može trebati više vremena i truda, jer djeca trebaju ponavljanja da bi naučila. Mogu proći tjedni ili čak mjeseci da se tvoje dijete počne tako ponašati. Ali, kad se to dogodi, to će biti vrlo korisno, a blagodati će trajati cijeli život.
Pozitivno roditeljstvo zahtijeva drugačiji način razmišljanja i roditeljsko ponašanje. Ali strpljenjem, ustrajnošću i trudom možeš discipliniranje pretvoriti u vrijedne lekcije i prije svega učenje koje će koristiti djeci tijekom života.
